Do današnjih istočnih splitskih predgrađa još se sredinom prošlog stoljeća isključivo išlo pješke. Težaci bi se još po mraku s Manuša i Lučca uputili na kolima upregnutim u mršave konjiće ili koračajući za magarcima. Motike, kosiri, srpovi i bakrene makinje za prskanje su zveckali i kloparali u sepetima na leđima životinja. Bevande su lagano pljuskale u opletenim demejanama. Štruca kruha, komad pancete, dva tvrdo kuhana jaja, dva pomidora, glavica kapule i šaka soli nosilo se za marendu zamotano u čistoj kuhinjskoj krpi.
Sunce bi se promolilo iza vrhova Mosora i rumeno svjetlo razlilo po blagim obroncima kad bi težaci uskom krivudavom stazom između grmova rascvale brnistre stigli do svojih njiva i vinograda. Okopavali su krumpire i modrom galicom prskali loze zausta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....