Povjerenica Europske unije za regionalnu politiku, u koju spada i najveći dio sredstava iz EU fondova, Corina Cretu ovaj tjedan boravi u Hrvatskoj te će sudjelovati i na konferenciji Jadransko-jonske makrostrategije u Dubrovniku.
U razgovoru za Jutarnji list Cretu govori o tome što Hrvatska treba učiniti da bi poboljšala korištenje EU fondova, o šansama za sufinanciranje Pelješkog mosta novcem Europske unije, budućnosti kohezijske politike EU i slično.
Kolika je važnost konferencije u Dubrovniku na kojoj će sudjelovati ovaj tjedan?
- Bit će mi zadovoljstvo biti u Dubrovniku, prelijepom i povijesnom gradu na posebno važnom, rekla bih, povijesnom sastanku Jadransko-jonske makroregije nakon što je ta strategija lansirana ovdje u Bruxellesu. Tu sam strategiju na samom početku mandata nas kao povjerenika predstavila zajedno s povjerenikom Velom, a sada je vrijeme da se počne s implementacijom. To će biti tjedan u kojem će se dionici iz svih osam uključenih država, četiri EU članice i četiri koje to nisu u ovoj makroregiji koncentrirati na projekte za implementaciju kako bi se maksimalizirali rezultati, od gradnje infrastrukture, projekata za očuvanje okoliša i druge, jer ono što ne mogu učiniti same države, mogu zajedno u okviru ove strategije.
Hrvatska ima poseban interes za očuvanje okoliša i čistoće Jadranskog mora. Gdje vidite potencijal za privlačenje većih sredstava za ove projekte?
- Hrvatska ima ključnu ulogu u tome jer postoje stvari koje ne poznaju državne granice, primjerice onečišćenje, i to se mora rješavati zajedno s drugim državama. Tako će se bolje promovirati i regionalna dimenzija turizma. Ova makroregionalna strategija ne znači i dodatni novac, ali pruža priliku da se više koordiniraju projekti i da se za njih koriste sredstva namijenjena pojedinim državama. Kao što znate, Hrvatskoj je na raspolaganju 11 milijardi eura za razdoblje od 2014. do 2020. godine, što je čak devet puta više od prethodnog višegodišnjeg okvira. Osim toga, Hrvatska će moći koristiti i sredstva iz povezanosti i preko graničnih projekata zajedno sa susjednim državama. Postoji mnogo transnacionalnih programa i važno je da Hrvatska bude svjesna te prilike.
Kada govorimo o fondovima EU koji su na raspolaganju Hrvatskoj, nismo bili baš dobri u povlačenju do sada. Čak je i ministar Tolušić priznao da je postotak korištenja fondova iz sadašnjeg višegodišnjeg okvira 2014. - 2020. na razini statističke greške. Što moramo učiniti kako bismo to popravili?
- Prije svega želim reći da su sve nove države članice na početku imale neke poteškoće u implementaciji ove politike koja je ponekad složena jer postoje mnoga pravila koje treba poštivati. S Hrvatskom smo već imali dobru suradnju. Izradili smo specifične akcijske planove za sve programe za koje je postojao rizik. Primjerice, kroz task force, za bolju implementaciju koja je uključena u pomoć osam država članica koje su imale problema s implementacijom i imale apsorpciju manju od 60 posto kada sam ja preuzela dužnost. Kroz ovaj task force za bolju implementaciju izbjegli smo opasnost gubitka fondova tijekom 2015. godine. Te smo rizike uklonili u slučaju Slovačke, Rumunjske i Hrvatske. Bilo je važno to što smo imali suradnju s Hrvatskom oko tri programa: okoliš, transport i regionalna konkurentnost. Trenutačno je apsorpcija na razini 70,5 posto, ali ona bi bila 46,5 bez plaćenih predujma. Dakle, sada promatramo pozorno implementaciju na terenu, surađujemo na terenu s vlastima na držanoj i regionalnoj razini, imala sam sastanak i s novim ministrom s kojim ću se sresti i u Dubrovniku. Cijenim njegovu privrženost i entuzijazam i znam da sada rade na identifikaciji problema. Ja sam bila otvorena i rekla da je problem uglavnom u administrativnim kapacitetima. Ti kapaciteti su često podjednako važni kao i novac, jer u nekim državama i kada imamo novac nemamo dovoljno kapaciteta za izradu dobrih visoko kvalitetnih projekata za njihovo korištenje. Mi ovdje iz Bruxellesa ne možemo izrađivati projekte. Zato je važno ukloniti ove probleme iako znam da nije lako, posebno u istočnoj Europi, izgraditi administrativne kapacitete. Hrvatska mora isto tako koristiti stručnjake i više pomoći korisnicima fondova.
Komisija je prošli tjedan smanjila prognoze rasta Hrvatskoj, a pritom je naglasila da je čak i rast od 1,8 posto predviđen, među ostalim, računajući i na bolju apsorpciju EU investicijskih i strukturnih fondova. Postoji li rizik, o kojem se pričalo prije nekoliko tjedana, da Hrvatska izgubi čak do 30 posto sredstava iz prijašnjeg okvira koje moramo iskoristiti do kraja ove godine?
- Mislim da je još prerano dati konačnu ocjenu o tome, a mi činimo sve da to izbjegnemo, dakle da spriječimo gubitak novca. Ali slažem se da su u slučaju Hrvatske fondovi posebno važni jer ona ima najveću razinu udjela fondova regionalnog razvoja u javnim investicijama. Gotovo 75 posto svih javnih investicija u Hrvatskoj je u EU fondovima. Dakle, očito je da ti fondovi imaju mogućnost stvarno promijeniti državu u sljedećim godinama ako se ti fondovi dobro iskoriste. Vlada ne smije zanemariti koliko je važno koristiti tih 11 milijardi eura koliko je na raspolaganju. Što se tiče isteka roka za korištenje sredstava iz prijašnjeg okvira, Hrvatska ima jednu godinu više od drugih zbog toga što je pristupila Europskoj uniji 2013. godine. Zadnji zahtjev za isplatu, zajedno s konačnim izvještajem o implementaciji, te izvještajem kontrole, što mi nazivamo deklaracijom o zaključenju, mora dostaviti Bruxellesu do 31. ožujka 2018. godine. Zato je važno da se sada rješavaju problemi koje smo identificirali u željeznici, energetici i drugim područjima.
Nakon vaše izjave tijekom posjeta prošle godine kada ste rekli da bi trebao biti izrađen Pelješki most, mnogi su shvatili da ste vi u ime EU već dali potporu. U kojoj je fazi taj projekt i koliko je EU spreman ga financirati?
- Još čekamo da se projekt Pelješkog mosta prijavi, a nemamo još ni studiju izvodljivosti. Kada dobijemo zahtjev za taj projekt, mi ćemo ga, naravno, pažljivo proučiti i dati odgovor u roku od tri mjeseca. Moj osobni stav je bio da imamo jedinstvenu situaciju na teritoriju Europske unije u kojoj država nije cjelovito kopneno povezana. Ali tek nakon što dobijemo i službeni zahtjev Hrvatske za sufinanciranje konkretnog izrađenog projekta naši stručnjaci će ga analizirati objektivno kao svaki drugi veliki projekt.
Ima li nekih političkih prepreka za taj projekt? Mislim na mogućnost da mu se protivi susjedna Bosna i Hercegovina?
-Ovo se može iskoristiti za poboljšanje odnosa između susjeda. Moj osobni stav je da se dva dijela države trebaju spojiti, ali i dalje nemamo projekt, pa nemamo što odobriti. Naravno, u raspravi moramo angažirati i susjede te dijalogom pronaći rješenje.