MATE RIMAC

Imam 22 godine. Napravio sam najbrži električni auto na svijetu!

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 29.08.2010. u 08:00

Vjekoslav Skledar/CROPIX

Rimac je u svijet električnih automobila ušao sasvim slučajno kada je ostao bez motora za vlastiti trkaći auto. Frustriran trenutnim neiskorištavanjem potencijala električne energije, odlučio je pokušati sam

"Na jesen postižem svjetski brzinski rekord elekričnim automobilom” priča mi mladi Mate Rimac. Kako da povjerujem ovom 22-godišnjaku? Osvrnem se prostranom garažom u Samoboru u kojoj Rimac šarafi neki auto svakog dana. Po zidovima su deseci plaketa i priznanja. Većina su nagrade za inovacije. Možda ipak ima istine u Matinim riječima. Onda mi pogled ponovno zastane na dva automobila u garaži. Jedan je stara zelena BMW kockica.

BMW je spreman za utrke - gume, ovjes, čak i luda zelena boja prekrivena sponzorskim naljepnicama. No nisam siguran radi li auto. Naime, iako izgleda kao bijesna mašina, ovaj je auto potpuno pogonjen strujom. A pored njega stoji još nešto zanimljivije. Cjevasta konstrukcija. Podloga automobila kojega Rimac upravo razvija. Auta koji izgleda potpuno svemirski. Ipak mu trebam vjerovati. Ozbiljan je Mate Rimac tip.

”Cilj mi je stvoriti prvi električni superautomobil koji doista može konkurirati Ferrariju, Bugattiju i Porscheovim top modelima i po snazi i po ekskluzivnosti. Ako projekt bude uspješan onda ćemo raditi i jeftinije automobile, ali ćemo se za početak ograničiti na ekskluzivne sportske automobile. Očekujem da će proizvodnja početi krajem 2011. ili početkom 2012. godine” najavljuje Rimac. Zato i ima BMW u garaži. U njega je ugrađena tehnologija koju testira za planirani automobil. Sa njime može bez nepotrenih pogleda znatiželjnika obilaziti street race i drift natjecanja i tako isprobati svaki komad tehnologije u najtežim uvjetima.

Neiskorištene mogućnosti

“Oduvijek sam volio automobile i brzinu. Tako i ne čudi da sam vozio ‘drift’ utrke svojim starim BMW-om” priča Rimac kako je sve počelo. “Prilikom vožnje na jednoj od utrka na Grobniku mi je eksplodirao motor. Gledajući u prazninu pod poklopcem motora odlučio sam napraviti nešto sasvim drugačije - električni automobil. Tada, prije dvije godine, ideja mi je bila stvoriti automobil prosječnih karakteristika, koristeći komponente koje se mogu kupiti. No, kako sam sve dublje i dublje proučavao električni pogon, shvatio sam da današnja rješenja ne iskorištavaju sve mogućnosti koje tehnologija pruža pa sam krenuo u vlastiti razvoj gotovo svakog dijela pogonskog sustava”, kaže Rimac kao da se radi o sklapanju dječjih igračaka.

“Prva je verzija automobila bila spremna za vožnju krajem 2009. godine. Automobil je vozio i imao prilično dobre performanse. Nekih 300 konjskih snaga. Neviđeno sam puno naučio na tom prvom projektu. Ali moglo je to i bolje. Odlučio sam krenuti od početka i napraviti pravu stvar. Auto sam kompletno rastavio, i svaki dio nanovo projektirao i izradio”, prepričava Rimac. U isto je vrijeme pokrenuo vlastitu tvrtku Digital i Analog d.o.o. koja se bavi razvojem pogonskih sustava za električne automobile. Već sada ima dosta narudžbi uključivši i onu od srbijanske Vlade za baterije za prvi srpski autobus na struju.

Ne poznavajući ga osobno, već samo na osnovu njegovog rada, čovjek bi pomislio da se radi o štreberu povučenom u sebe i svoj rad koji po cijele dane u garaži nešto šarafi i smišlja nove šeme hodajući u krug poput profesora Baltazara. No, Mate Rimac ni približno nije takav.

Samouki genijalac

On jeste izuzetno kulturan i fino odgojen mladić iz dobrostojeće obitelji, no kada naiđe na nerješivi problem, on se opušta na posve uobičajen način za mladića njegovih godina. “Izađem s društvom, putujem na mjesta gdje ima dobre zabave i nakon par noći tulumarenja vratim se problemu s već gotovim rješenjem. Očistim mozak od mehanike, struje, komponenti, baterija i elektronike i nakon dobrog tuluma s ekipom vraćam se u garažu i riješim problem puno lakše nego da sam nad njim bdio danima. Neke stvari se razbistre same od sebe, treba ih samo pustiti malo da odstoje”, s osmijehom nas upućuje u tajne svog stvaralačkog rada Rimac koji je ubrzo nakon našeg razgovora zapalio na Zrće.

No da se razumijemo, Rimac potpuno sam, bez ičijeg patronata, razvija sve svoje komponente prije nego ih ugradi u vozilo. Nije završio nikakve tehničke škole ili fakultete, tek ekonomiju na VERN-u. O baterijama je učio s interneta i iz knjiga koje je nabavljao. Način na koji priča o svome obrazovanju vezanom za struju izgleda kao da vam netko objašnjava kako je naučio igrati fliper ili neku strategijsku igru na kompjutoru. Kod njega je sve lagano i s osmijehom.

Svuda sa sobom nosi Nikon fotoaparat te kamericu kojom bilježi sve podatke i procese vezane za rad na električnom vozilu, ali i tulume. I opet, on ima tek 22 godine i živi u Hrvatskoj, koja nije baš poticajno okruženje za mlade genijalce poput njega. Možda za ponekog mladog pjesnika ili pisca, ali nikako za čovjeka koji razvija s takvom lakoćom nešto oko čega glave razbijaju čitavi timovi u najvećim svjetskim automobilskim korporacijama. O budžetima neću ni govoriti.

Ograničena snaga

Mate tvrdi da su troškovi njegovog istraživanja i rada stajali kao malo skuplji automobil visoke klase: “Ovdje zavojnice, kablovi i dijelovi nisu toliko skupi. Najskuplje je ono u glavi i sam rad, a kako sve sam radim, onda nisam nikome morao plaćati da mozga ili nešto razvije za mene.“

Danas pred nama stoji najsnažniji električni automobil na svijetu. Rimac je posebno ponosan na svoj unikatni paket baterija, koji se sastoji od 880 ćelija: “One su u potpunosti sigurne.



Sastoje od tisuće slojeva aluminija, bakra i plastike - dakle mogu se 100% reciklirati i ne sadržavaju opasne tvari i tekućinu. Za svaku od njih smo proizveli vlastito malo računalo koje nadzire sve njihove vitalne funkcije i aktivno djeluje na svaku od njih kako bi im produžilo životni vijek i maksimalno iskoristilo potencijal.

Radni napon baterije je 400V i u mogućnosti je isporučiti 3000 Ampera, što rezultira snagom od 1600 konjskih snaga. No ta snaga je, zbog životnog vijeka baterija i nemogućnosti mehaničkih dijelova starog BMW-a da prenese toliko sirove snage, ipak ograničena na samo 650 KS. Danas na svijetu ne postoji niti jedan električni automobil u serijskoj proizvodnji koji je u stanju razviti približno toliku snagu. Osim snage tu je i respektabilan domet od 200 km. A i masa automobila je manja od serijskog automobila.”

“Ovom projektu je glavni zadatak velika snaga pa domet nije bio u fokusu pri projektiranju automobila. No, u stanju smo proizvesti baterijski paket koji omogućuje 500 km dometa uz još veću snagu. Taj bi paket bio debljine od samo 5 cm pa će se moći smjestiti u pod automobila. Bit će dovršen ove godine. Bitno je napomenuti da je naš pogonski sustav potpuno modularan pa ga je moguće ugraditi u gotovo svaki automobil”, pojašnjava Rimac pokazujući sklopove, baterijske ćelije i drugu tehnologiju u jednom od svojih laboratorija. Nasred prostorije nalazi se crna šasija s karoserijom potpuno novog automobila koji Rimac upravo sklapa sa svojom ekipom.

Zaneseno nam pokazuje kompjutorsku animaciju vozila sa shemama prijenosa i trčeći sa iPadom u ruci pokazuje gdje će na automobilu ugraditi koji dio. Dok ga promatram s koliko zanosa i lakoće priča o svim tim sklopovima i načinima na koji je riješio neki problem s kojim se bore čitavi timovi ljudi diljem svijeta uz milijunske budžete, ne mogu ne prisjetiti se Nikole Tesle o kojem znam samo iz filmova i literature, ali vjerujem da postoji ponešto sličnosti u radu.

No otkud jednom mladiću od 22 godine toliko znanje i sredstava za razvijanje jednih od trenutno najbitnijih tehnologija kada se radi o automobilima. Mate Rimac se već od svoje 17. godine bavi inovacijama te od tada i datiraju prve patentne prijave i internacionalne nagrade. Javnosti je prvi put postao poznat nakon što je u Koreji odnio zlatnu medalju za svoj izum elektronske rukavice za koju su odmah interes pokazali Japanci i Korejci.

“2005. godine počeo sam razmišljati o maturalnom radu koji sam, kao i svaki drugi tehničar za mehatroniku, morao odraditi. Rukavica mi se kao ideja pojavila davno. Zamišljena je kao bežični uređaj kojim bi se moglo upravljati svim vrstama uređaja koji imaju mogućnost spajanja na internet, kao što su računalo, mobitel ili nova generacija TV uređaja.

No kasnije sam se zaokupio drugim problemima i rukavicu sam zanemaro”, opravdava se Rimac. ”Prototip sam predstavio svom tadašnjem profesoru i mentoru, Ivanu Vlajniću, kao maturalni rad. Profesor Vlajnić mi je ponudio da nastupim na županijskom natjecanju na kojem sam osvojio prvo mjesto. Nakon županijskog sam i na državnoj razini osvojio 1. mjesto što mi je otvorilo mogućnosti da nastupam na svjetskim sajmovima inovacija na kojima sam također osvajao uglavnom zlatne i srebrne medalje.”

Obaranje rekorda

“Kad sam već išao po natjecanjima”, nastavlja Rimac priču o svojim početcima, ”odlučio sam prezentirati i drugu ideju koju sam imao - sustav zakretnih retrovizora koji će eliminirati mrtvi kut u automobilima bez velikih troškova.

Ta je inovacija također pobudila vrlo veliki interes pa su me tako na sajmu u Nürnbergu uočila izaslanstva triju velikih automobilskih korporacija s kojima od tada traju razgovori oko preuzimanja te tehnologije u njihova vozila. Taj proces je toliko dugotrajan zbog radikalnosti pristupa mog dizajna i zakonskih zapreka u nekima od zemalja pa treba raditi dugoročne studije o utjecaju na sigurnost vozila kako bi se zakonodavstvo prilagodilo ovoj tehnologiji. Obje ideje su zaštićene u Europi, SAD-u i Japanu”.

No srećom, ubrzo se počeo zanimati za električni pogon čiji potencijali, kako kaže, ni blizu nisu iskorišteni. “Električnim automobilima se bavi cijeli svijet i mnoge tvrtke, pa je utrka za novim dostignućima i konkurencija među najžešćima od svih industrija. Mnoge tvrtke navode brojke i tvrdnje koje ne potkrepljuju konkretnim rezultatima i neovisnim mjerenjima. Tako smo mi odlučili naše tvrdnje dokazati postavljanjem i rušenjem nekoliko Guinnessovih rekorda, još ove godine.

Nedavno smo sudjelovali i na ‘Street race showu’ u Osijeku na kojem smo se natjecali sa 130 trkaćih automobila i zadivili sve prisutne nevjerojatnom snagom uz potpunu tišinu. Početkom srpnja sam na Croatian Drift Challengeu na Mićevcu odvozio prvi drift s električnim automobilom i time postao prvi vozač koji se električnim automobilom ravnopravno na trkama bori s benzinskom konkurencijom.”

“No zbog velike snage i momenta neprestano pucaju elementi pogonskog sustava BMW-a. Kada se jedan dio pojača pukne drugi i tako u krug, a dijelovi električnog pogona savršeno funkcioniraju. Tako je onda i pala odluka da proizvedemo cijeli automobil, od nule, kako bismo imali cijeli paket, a ne samo električni pogon u nekom starom BMW-u.

Razvoj šasije i dizajna je počeo početkom 2009., a već početkom iduće godine prvi je prototip bio spreman za vožnju. S obzirom da se radi o egzotičnom automobilu, koji će se proizvoditi gotovo manufakturno, cijena će biti izvan dosega većine hrvatskih građana. Mogla bi se očekivati cifra od 350.000 do 400.000 eura. Ali računajte, to će to praktički biti unikati od najboljih mogućih materijala. I već imamo narudžbe.”

Utrka je najbolji test

Na “Street race” natjecanju u Osijeku, bilo je i te kako znatiželjnih pogleda. Izvana sasvim obični stari BMW privlačio je pažnju i starog i mladog čak i parkiran. Prvi dan na pisti u Osijeku dok je padala kiša, u auto je udario grom, a golema plavičasta munja je zaplesala haubom poput kakvog veličanstvenog light showa. Glas o električnom superbrzom BMW-u brzo se proširio i gomila znatiželjnika se zaustavljala i naginjala pod haubu Matinog čuda na četiri kotača, uzalud tražeći poznate mehaničke sklopove. Pod haubom nisu mogli ugledati standardni benzinski motor, ni getribu, ni išta slično standardnom autu osim kotača i karoserije koja je, kako im je Rimac objasnio, tek kostur da se istestira moderna tehnologija. Utrke s vozilima od 1000 i više KS-a su po Rimčevoj procjeni očito najbolje mjesto za to.

“Za razvoj ovog automobila okupio sam ekipu koja samnom radi na automobilu. Ekipa je vrlo mala za ovakav projekt, no volim veliki dio posla sam obaviti. Tako je razvoj pogonskog dijela i baterija i dalje moja domena, dizajn eksterijera automobila potpisuje Adriano Mudri, unutarnji dizajn Zdenko Vukoja, a mehaničke komponente naš najbolji trkaći inženjer Zlatko Kvočić“, u jednom će dahu Rimac pozivajući nas najesen na obaranje nekoliko svjetskih rekorda. Eh, da, gotovo sam zaboravio; Rimac je nedavno dobio treću ponudu da dođe u Ameriku gdje bi u najboljim mogućim uvjetima dalje razvijao svoje projekte.

Izdvajamo