Ne tako davno Irci su bili tek siromašni susjedi bogate Britanije. No, tijekom 90-ih godina globalna ekonomija je eksplodirala i Irska se, uhvativši trenutak te srezavši poreze i svu papirologiju na minimum, pretvorila u europski raj za velike globalne korporacije.
Svaki dan netko je irski model spominjao kao najbolji put kojim može krenuti Hrvatska. Irski su ministri dolazili u Hrvatsku držati predavanja o dobro reformiranom sustavu. Irska je ušla u eurozonu prije Ujedinjenog Kraljevstva. Naoko nezaustavljiv, taj je bum trajao deset godina. Onda je 2008. stigla kriza.
Sve u rukama stranaca
Korporacije su se povukle, a irske banke ostale bez velikih klijenata, bez novca za nove kredite, ali i bez mogućnosti da naplate stare dugove od građana koji su se priključili vojsci nezaposlenih. Financijska kriza vrlo je brzo uništila banke koje su bile previše uključene u poslove s nekretninama, irske bankarske dionice ove su godine izgubile 70 posto vrijednosti. Prije dva dana, u četvrtak, u Dublin je stiglo miješano izaslanstvo Međunarodnoga monetarnog fonda i Europske Unije kako bi s irskom vladom i bankarima dogovorilo model za najbezbolniji paket financijske pomoći irskim bankama, ali i Irskoj, a posredno i uzdrmanom Portugalu, Španjolskoj te cijeloj eurozoni. Cijena spašavanja irskih banaka još je nepoznata. Donedavno se govorilo o 35 milijardi eura, ali prema novijim procjenama ta je brojka daleko ispod realne.
- Takav razvoj događaja nikoga ne bi trebao iznenaditi - rekao nam je Jason Walsh, dugogodišnji dopisnik Christian Science Monitora iz Dublina. - Cijela irska ekonomija temeljila se na financijskim špekulacijama i građevinskom bumu. Sva ozbiljna industrija u zemlji, poput farmaceutske ili razvoja softvera, ostala je u stranom vlasništvu.
Klasa rentijera
Danas Irci pomalo žale što su niskim porezima privukli velike strane korporacije. Stigle su, kažu, kako bi izbjegle drakonske europske namete i dio Europe taj irski potez nikad nije odobravao.
- Ne bi u tome bilo ništa loše da je vlada istodobno radila na jačanju vlastitog industrijskog sektora. Propustili su dobru priliku i stvorili novu klasu domaćih rentijera koji su do krize odlično živjeli od prihoda koje su im donosile preskupe nekretnine i građevinska zemljišta. Zaboravili smo kako raditi stvari koje bi netko želio kupiti - objasnio je Walsh koji smatra da je Irska prenaglo promijenila ekonomski sustav, preskočivši u jednom koraku nekoliko razvojnih stepenica. - Preskočili smo cijelo 20. stoljeće i iz agrarne ekonomije odjednom sletjeli u postmaterijalnu ekonomiju call centara i financijskih usluga - dodao je.
Slično mišljenje ima i David McWilliams, autor “Papine djece”, knjige o irskom “ekonomskom čudu” koja je objavljena i u Hrvatskoj. - Sve sam točno predvidio, a problem je što političari i bankari ne slušaju i ne čitaju pa stvari treba neprekidno ponavljati - rekao nam je McWilliams u četvrtak.
Teorija autističnosti
U svojoj je knjizi optužio novu irsku klasu skorojevića i političare koji je servisiraju da žive autistično, bez ikakva dodira sa stvarnošću. - Cijela je država živjela na balonu rastućih cijena nekretnina i usluga, bilo je nemoguće da se taj balon jednom ne ispuše - ističe McWilliams. Na upit može li danas predvidjeti završetak krize (budući da je bio uspješan u njezinu proricanju), suzdržao se od odgovora.
Irski politički vrh, iako je već u pregovorima s MMF-om i ECB-om, posve u skladu s McWilliamsovom “teorijom autističnosti”, još nije spreman priznati da se pregovara o pomoći državi.
- Razgovaramo isključivo o modelima pomoći irskim bankama i nema govora ni o kakvom spašavanju Irske - izjavio je irski premijer Brian Cowen nakon objave da MMF dolazi na pregovore.
Rizik za euro
Irski ministar financija Brian Lenihan prošle je srijede također rekao medijima kako je njegova strategija proračunskih rezova - 15 milijardi eura tijekom četiri godine - dobila široku podršku ministara EU.
Unija, međutim, danas više nego za sudbinu Irske strahuje od posljedica koje bi se nakon eventualnog sloma irskog financijskog sustava mogle preliti na slabije članice eurozone: mali, ali već uzdrmani Portugal i, što je opasnije od svega, na veliku Španjolsku. Ne poduzme li Europska središnja banka “brzu i dramatičnu akciju”, ona riskira urušavanje cijelog projekta eura, što bi čitavu Europu odvelo ravno u političku katastrofu.
- Reagira li EU na ovu krizu pogrešno, irske bi banke vrlo lako danas mogle preuzeti ulogu koju je austrijski Credit Anstalt odigrao 1931. godine kada je srušio financijski sustav Europe te putem Londona i New Yorka svijet pogurao u drugu, dublju fazu Velike depresije - upozorio je prošli tjedan Jacques Cailloux, glavni ekonomski analitičar za Europu u Royal Bank of Scotland.
Nijemcima je dosta
Takve krize donose dalekosežne političke posljedice, i to je ono što Europa danas nastoji izbjeći. Četiri države iz eurozone - Grčka, Španjolska, Portugal i Irska - već su odrezane od ostatka tržišta i vjerovnici u svojim portfeljima drže više od 2000 milijardi eura njihovih dužničkih obveznica. Zapliva li Irska dublje, u psihologiji financijaša to bi teško moglo proći bez posljedica za još relativno neoštećene - Portugal i Španjolsku.
Opasnost danas prikriveno vreba iz jezgre Europske Unije, poglavito iz Njemačke gdje se kancelarka Angela Merkel proteklo ljeto već bila našla u problemima kad je trebala objasniti naciji, koja od početka krize živi pod žestokim udarom financijskih restrikcija, da će zemlja sudjelovati u spašavanju Grčke zato što je grčka vlada zaplivala u dugovima zbog rasipnosti. Prodavanje priče o “irskoj opasnosti” za euro Nijemcima se danas zato čini ispraznim ponavljanjem već rečenih floskula. Slično raspoloženje vlada i u Nizozemskoj. Hoće li parlamenti u tim zemljama odobriti još jednu rundu subvencija posrnulim državama? Zapravo jedino Britanija kojoj je Irska najveći partner u biznisu danas ima jasnu računicu.
Tiskanje novca?
Geert Wilders, nizozemski desničar i populist čiji glas može biti presudan tijekom glasanja u parlamentu, ovih se dana žestoko protivio novim subvencijama. Financijski analitičari zato su cijeli tjedan čekali da se oglasi Axel Weber, šef Bundesbanka, strahujući da će i on zaključiti kako je u ovom trenutku gotovo nemoguće pomiriti potrebe Njemačke i najvećih europskih dužnika. Odluči li ECB tiskati novac kako bi se popunile rupe u proračunima poljuljanih država, to će automatski pokrenuti val inflacije u Njemačkoj, a samim tim i obnoviti nepovjerenje Nijemaca, koji su jedva prežalili snažnu marku, prema monetarnoj uniji. - Postoji li mogućnost da se eurozona raspadne na dijelove, po nekim ‘njemačkim’ uvjetima? - pitao je početkom tjedna Ambrose Evans-Pritchard, analitičar britanskoga Telegrapha. Cailloux se, ipak suzdržanije, pitao “razumije li ECB koncept zaraze”.
U rukama Merkel
Weberova su usta do četvrtka ostala zatvorena. Slabašan signal o tome da se i Njemačka o potrebi spašavanja Irske izjasnila pozitivno stigao je u četvrtak ujutro iz Dublina u koji je došla šutljiva ekipa sastavljena od analitičara MMF-a i Europske središnje banke.
Kad smo ga zamolili da procijeni današnju situaciju u Irskoj, Marc Coleman, irski ekonomski komentator i kolumnist, nije mogao sakriti razočaranje današnjom garniturom irskih političara. - Naša vlada još govori o velikom potencijalu ekonomije. Donose se izvozne statistike, brojke o produktivnosti, uspjehu imigracijske politike i rastu nacije, koji je tijekom proteklih desetljeća bio netaknut recesijom. Nađemo li se u roku od sljedećih nekoliko tjedana u situaciji da nas Europa spašava, to će značiti samo jedno: naš nas je sustav iznevjerio i irska je sudbina u rukama lidera poput Angele Merkel koji će, s europske razine, raditi ono što su naši morali učiniti sami tijekom protekle tri godine - rekao nam je u telefonskom razgovoru iz Dublina.
Prijevremeni izbori
U vrlo izravnoj procjeni koju je uoči dolaska “financijskih specijalaca” iz MMF-a i EU objavio britanski think tank Economist Inteligence Unit, u Irskoj će već početkom 2011. godine današnja politička garnitura pasti na izvanrednim, prijevremenim izborima, a na vlast će doći koalicija najjačih oporbenih stranaka (Fine Gael i Laburisti). Riječ je, predviđa EIU, o događaju koji će nakratko poljuljati političku stabilnost u zemlji, ali dugoročno će ta promjena imati pozitivan učinak. Vladina ekonomska politika još će dugo biti usmjerena na liječenje kombinirane financijske i fiskalne krize koja će Irskoj ostati u naslijeđe kao posljedica jedva izbjegnutog kolapsa bankovnog sustava i loše vođene državne financijske politike.
Naslijeđe prošlosti protiv pozitivne statistike
Irci sve svoje nade polažu u pozitivnu statistiku. Prema službenim podacima (i vlade i Eurostata), pokazatelji se polako vraćaju prema pozitivnim brojkama iz 2005. godine. BDP je u lipnju dosegnuo razinu iz druge polovice 2005, nezaposlenost je u padu i statistike se i u tome približavaju 2005., a izvoz i industrijski pokazatelji pokazuju čak i bolje brojke: izvoz je porastao sedam, a industrijska proizvodnja 12 posto.
Porezni su prihodi u skladu s tom statistikom, bolji od očekivanih, prvi put od početka recesije.
Unatoč tim signalima ekonomskog oporavka, zemlja je paralizirana rastućim kamatama na državne obveznice čija je cijena izravno vezana uz vladinu nesposobnost da pronađe najbezbolniji i najjeftiniji put prema izbavljenju irskih banaka. - Visoka cijena tog spašavanja posljedica je štete napravljene u prošlosti dugoročnom pogrešno vođenom ekonomskom politikom - zaključio je Marc Coleman, ekonomski analitičar i kolumnist irskog Sunday Independenta.