Splitski poduzetnik Nenad Aničić našao se u središtu afere kad su mediji objavili kako se na kontejnerima njegove tvrtke Iwona, namijenjenima skupljanju korištene odjeće i obuće, nalaze naljepnice na kojima stoji da se ubacivanjem stvari u kontejner pomaže udruzi Koračić iz Solina . Iz te ustanove, koja skrbi za djecu s posebnim potrebama, novinarima je rečeno kako im Aničić pomaže povremeno slanjem pelena i igračaka, no da nemaju veze s prihodima koje ostvaruje reciklažom prikupljenih stvari. Tada se priča zahuktala: iz ureda pravobraniteljice za djecu rečeno je kako bi se načelno moglo govoriti o kaznenom dijelu prevare, a neki su mediji neslužbeno saznali da DORH istražuje splitskog poduzetnika.
Kada su na kontejnere stavljene sporne naljepnice?
- Stavili smo ih istodobno kad i kontejnere, dakle, prije godinu i pol dana. No, ne bih se složio da su naljepnice sporne, jer one to nisu, barem prema mojem mišljenju. Uz to, priznat ću otvoreno nešto što mi nikad neće biti jasno kod hrvatskih novinara koji vrlo površno ispitaju nešto - recimo, dosad su svašta objavili, a nijedan me novinar nije pitao koliko imam zaposlenika, nitko nije rekao da želi vidjeti kako recikliramo, doći u skladište... To nikoga nije interesiralo. Uz to, nitko nas nije ni pitao imamo li ili ne dogovor s udrugom Koračić.
Imate dogovor?
- Naravno da imam, ne bih nikad stavio naljepnice da se ljudi iz Koračića nisu složili s našom idejom. Imamo pravi pismeni ugovor s pečatima, u kojemu sve piše...
Kako komentirate izjave nekih Splićana da se osjećaju prevarenima i da više neće ubacivati staru odjeću u kontejnere?
- Iskreno, volio bih pronaći jednog čovjeka koji će mi to reći u lice. Svašta se pisalo o meni, i da sam kojim slučajem običan građanin, i sam bih pomislio što i oni: vidi onog prevaranta, mi ubacujemo odjeću za udrugu Koračići, a ta se roba preprodaje. Takva je reakcija normalna i zapravo mi tu nema ničeg čudnog. No, mene zovu stotine ljudi i kažu mi: Ma daj, Neno, možeš li mi ti, molim te, objasniti što je zapravo sporno u cijeloj priči? Čitamo u medijima o tebi i nije nam jasno - ti se baviš reciklažom, na kontejneru je pisalo da se prilozima pomaže djeci, udruzi i okolišu. Sve te tri stavke su u potpunosti točne. Što su ljudi očekivali, da ćeš ti imati pet kamiona i 20 radnika, koji će skupljati odjeću iz kontejnera i nositi je u udrugu Koračić?
Koliko je koštala nabava kontejnera?
- Dosta smo uložili, jer ih imamo oko 250 raspoređenih duž obale, od Pule do Dubrovnika. Jedan košta oko 400 eura, a sami ih proizvodimo. Postavljamo ih nekoliko komada u tjednu. Non-stop nas zovu gradovi, kao Rovinj, gdje smo postavili pet komada, pa javljaju da su puni i da postavimo još.
Što ljudi ubacuju u kontejnere?
- Svašta: odjeću, obuću, remenje, torbe, pelene... Znamo unutra pronaći čak i smeće: nedavno su me nazvali novinari iz Istre, jer je neka gospođa iz Pule vidjela da moji ljudi dolaze kombijem po odjeću, a onda je vade iz našeg kontejnera i bacaju u obični. Učinili su to jer je netko bacio iznutrice, i takva se roba mora ukloniti, jer se s njom ne može ništa učiniti. No, novinarima nije bila dosta moja reakcija, već su odmah iza mojih ljudi otišli na određenu lokaciju u Puli i mirisali kontejner, pa utvrdili da im to ne miriše na iznutrice.
Vlasnik noćnih klubova
Kada je počela vaša veza s Koračićima?
- Gospodina Ivana Zeljka, predsjednika Upravnog vijeća Koračića, poznajem već 30 - 35 godina. Prije, dok sam bio vlasnik noćnih klubova, jednog u Splitu na Bačvicama, i drugog u Apartmanima Medena u Trogiru, pomagao sam im. Bilo je to od 2002. do 2004., dok još nisam ni znao da ću imati tvrtku Iwona, dok se nisam bavio reciklažom odjeće, a već sam tada pomagao gospodinu Zeljku. Htio bih da mi netko kaže kakvu sam tada imao korist, jer neki tvrde da je sad imam. Na kakav su mi način mogli pomoći kada sam radio s klubovima?