Dužan sam Dinku Pokrovcu 143.000 eura po Ugovoru o ulaganju. To planiram vratiti. Osim toga nije bilo drugih potraživanja Pokrovca prema meni. Bili smo prijatelji i zaista ne znam tko bi ga i zašto htio ubiti. Dužan sam mu, dakle, tih 143.000 eura. Moj ga je tata Ante htio nagovoriti da i njemu posudi 30.000 eura koje je htio investirati u fitness centar u zgradi gdje živi, ali Dino nije htio. Tata je tada predlagao da na postojeći dug nadogradimo iznos nove posudbe, no Dino je rekao da mu je sav novac vani i da čeka neki novac iz inozemstva, pa da će pričati i o tome. Na dan kada je ubijen, 11. lipnja 2005., ja sam bio na dvotjednom putovanju u SAD-u, a vratio sam se 15. lipnja.
Ne znaju se motivi
Tako je 21. lipnja 2005. govorio Dino Drpić policijskom istražitelju Hrvoju Đuranu na okolnosti saznanja o ubojstvu Dinka Pokrovca zvanog Dino.
Likvidacija poznatog zagrebačkog sportskog menadžera i posuđivača novca bila je tih dana u središtu pozornosti cjelokupne hrvatske javnosti. Više od devet godina kasnije još uvijek nije pronađen ubojica, ne znaju se motivi, svjedoka nema, prikupljeni tragovi su zanemarive vrijednosti. Opušak, čahure, mikrotragovi tkanine s krhotina stakla... sve se pokazalo kao nedovoljno da bi se ikoga konkretnije povezalo s ubojstvom na Sigečici. Zna se samo da je ubojica znao navike žrtve, a uoči krvavog događaja haustor zgrade u Korčulanskoj 3A pripremljen je tako što je ubojica ili njegov pomagač razbio staklo vrata sporednog ulaza u zgradu da se može provući ruka i iznutra otvoriti.
U 2.30 sati Dino Pokrovac ušao je u svoj ulaz i tu ga je dočekala kiša hitaca. Pogođen je u glavu i trup. Ubojica je htio biti siguran da je obavio posao. Sve govori da je nestala žrtvina torbica marke Gucci. Dva kata iznad stravičnog prizora, zabrinuta što ga nema doma i što se ne javlja na mobitel, supruga Moravka Pokrovac nazvala je obiteljskog prijatelja, a on je ušavši u njihov ulaz u 3.20 sati naišao na krvavu scenu. Pozvao je policiju i počinje kriminalističko istraživanje koje je krenulo prema osiječkom podzemlju, ali je ubrzo zapelo među ugovorima, popisima dužnika i čudnim promjenama ponašanja ljudi s tih popisa.
- Igor Štimac sada tvrdi da ništa nije dužan, a vidjela sam izjavu policajcima u kojoj tvrdi da je prvo bio Dinku dužan 30 tisuća eura, ali da je dio duga vraćen, te da je ostalo nevraćeno još 10 tisuća eura - rekla je udovica Moravka Pokrovac u sudu u Zagrebu, gdje kao nasljednica Dinka Pokrovca vodi više sporova protiv onih koji ne priznaju dugove. Bivši nogometni izbornik Igor Štimac, naime, tvrdi da je sav novac vratio Pokrovčevoj prijateljici Renati Cetini. Nije jedini koji negira dug. I bivši Dinamov nogometaš Dino Drpić radikalno je promijenio stavove koje je 10 dana nakon Pokrovčevog ubojstva govorio u službenu policijsku zabilješku.
‘Sve sam dugove vratio’
“Nisam u nikakvoj obvezi bio prema Dinku Pokrovcu, pa tako ni prema Moravki Pokrovac, udovici mojeg bivšeg menadžera. Sve sam dugove vratio prije njegove smrti. Osim toga, ova pravna stvar trebala bi biti u zastari. Pozivam sud da odbaci tužbu, a ako to ne učini, da se barem s eventualnog suđenja isključi javnost. Novinari bi bili itekako zainteresirani za ovo. Javna sam osoba i pozivam se na zaštitu poslovne tajne i privatnog života”, stoji u Drpićevu odgovoru na tužbu.
Protiv njega je parnicu za povrat duga Moravka Pokrovac pokrenula još u svibnju 2009. Drpiću je trebalo godinu i pol da se oglasi putem odvjetnika Igora Radelića. Tek, dakle, u studenom 2011. Općinski građanski sud u Zagrebu dobiva prvu reakciju tuženika Dine Drpića i već iz nje je jasno da će on u postupku nastojati dokazati da ne mora nasljednici ubijenog menadžera vratiti ni lipe.
U prvom aneksu, pak, smanjen je iznos obeštećenja ako Drpić bude kršio odredbe Ugovora, ali uvodi se pravo Zastupnika da može provesti ovrhu bez suglasnosti na cjelokupnoj imovini. Drugi aneks, potpisan 22. kolovoza 2003., zapravo je akt o prestanku ulaganja i svojevrsna Drpićeva izjava da je do tog datuma primio 143.222 eura koje će vratiti nakon transfera u inozemstvo.
Sud je nakon zaprimljene tužbe i razmatranja kopija ugovora, koje je odvjetnik Moravke Pokrovac priložio, pokušao Drpiću dostaviti poziv za ročišta, ali to je bilo neuspješno. U prosincu 2009. zatraženo je od Ministarstva pravosuđa da utvrdi Drpićevu adresu, s obzirom na to da ne prima poštu. Sve do početka 2011. ne zna se hoće li parnica uopće početi, no 21. ožujka predmet se dodjeljuje sutkinji Biserki Pavković.
(...)