Mnogo je razloga zašto čovjek želi raditi u državnoj službi.
Ako već ne zbog stalnog radnog odnosa, onda barem zbog božićnice, uskrsnice, dara za dijete ili regresa.
No, ne i ukoliko si u tu državnu službu dospio na “leasing”.
U tom slučaju, ti si jedan od 4200 privremenih zaposlenika, radnik na najam koji za poslom ide od jedne tvrtke do druge, možda čak od dana do dana, ovisno o tržištu rada i ovogodišnjoj sezoni.
Radi se o privremenom zapošljavanju putem agencija kojih danas, prema registru Ministarstva rada, u Hrvatskoj ima 47, a čiji godišnji prihodi vidno rastu, pa se procjenjuje da bi već potkraj ove godine sve zajedno mogle uprihoditi oko pola milijarde kuna.
Lani su ti iznosi bili niži: prema podacima s Poslovne Hrvatske, agencije za privremeno zapošljavanje ostvarile su prihod od 400 milijuna kuna, većina ih je zabilježila rast u odnosu na prethodnu godinu, a rastao im je i broj zaposlenika, no koliko ih je točno bilo, u tome se statistike malo razilaze.
Sudeći prema podacima iz godišnjih izvješća agencija, privremenih je radnika lani bilo 4196, dok statistike Ministarstva rada spominju njih osam tisuća.
“Teško je govoriti o točnom broju radnika jer se na kraju godine računa njihov prosječan broj na osnovi radnih sati. Ali mi računamo kako je kroz našu agenciju od osnivanja prošlo oko 15 tisuća ljudi”, kaže mi Daniele Divjanović, predsjednik Uprave agencije Dekra.
To je najveća agencija po broju zaposlenih: 2013. godine kroz Dekru je prošlo 836 privremenih zaposlenika, dok u samoj agenciji radi 27 ljudi, u administraciji te na poslovima regrutiranja.
Biznis u povojima
Ipak, Dekra privremeno zapošljavanje, tvrtka koja je inače u njemačkom vlasništvu, nije imala najveće prihode: njih je ipak ostvarila domaća kompanija, Electus DGS, u vlasništvu Nenada Bakića, kojoj je na čelu direktor Tomislav Hanžek.
Electus DGS lani je ostvarila prihod od 70,4 milijuna kuna, a jednako kao i Dekra ima kontinuirani rast.
Još 2009. godine prihodi Electusa bili su 23,6 milijuna kuna, a tvrtka je zapošljavala 366 radnika; 2011. popeli su se na 45,9 milijuna kuna, a prošle godine postali najprofitabilnija agencija za privremeno zapošljavanje.
Slično je rasla i Dekra: 2009. godine imala je 54,57 milijuna kuna prihoda, 2011. oni su narasli na 60 milijuna, a lanjsku je godinu završila sa 64,25 milijuna kuna prihoda.
Ipak, da je riječ o biznisu koji je tek u povojima, najbolje svjedoči ova usporedba: agencije za privremeno zapošljavanje u Hrvatskoj imaju jednak broj radnika kao i domaća farmaceutska industrija, koja je nedavno proglašena strateškom (u njoj, prema podacima iz Industrijske strategije, radi 4126 radnika), ali farmaceuti imaju godišnje prihode veće od dvije milijarde kuna, dakle pet puta više novca nego što se vrti u privremenom zapošljavanju.
Nejasna prava
Ipak, tržište sve više raste, posebno jer se Hrvatska danas nije ni približila stopama agencijskog zapošljavanja uobičajenima za zemlje Europske unije.
Prema podacima CIETTA, Međunarodne zajednice agencija za privremeno zapošljavanje, prosječna stopa udjela agencijskog zapošljavanja u ukupnom zapošljavanju u EU iznosi 1,6 posto, dok se Hrvatska, tvrde, još kreće na razini ispod 0,3 posto, i to cijelu dekadu nakon što je privremeno zapošljavanje na hrvatskom tržištu uopće zakonski omogućeno.
Taj je zakon donesen 2003., pa i većina agencija datira iz 2003. ili 2004. godine, kad se hrvatsko tržište uopće počelo formirati.
Ilustracije radi, predvodnici u privremenom zapošljavanju danas su neke od najrazvijenijih europskih ekonomija.
Na prvome je mjestu Velika Britanija sa stopom od 3,2 posto, slijedi Nizozemska sa 2,6 posto, na trećem je mjestu Njemačka, u kojoj se na privremeni rad godišnje odlučuje 2,2 posto radnika.
Evo kakva je praksa: tvrtka raspiše natječaj za privremeno zapošljavanje sezonskih radnika, a potom posao dodijeli privatnoj agenciji.
Agencija umjesto tvrtke obavlja sve poslove vezane uz regrutaciju: pronalazi radnike, testira ih, a na kraju s njima sklapa i ugovore o radu na određeno vrijeme, pa su privremeni radnici, zapravo, radnici agencije, a ne tvrtke u kojoj će fizički obavljati posao.
Ipak, po Zakonu o privremenom zapošljavanju, radnici upućeni na određeno radno mjesto u svakom trenutku moraju ostvarivati pravo na plaću i sva radna prava kao i stalno zaposleni radnici na istome radnom mjestu.
Jednostavnije rečeno, privremeni radnik koji radi na recepciji hotela mora imati istu plaću kao i stalno zaposleni radnik te tvrtke na toj istoj recepciji.
Problem za privremene radnike, međutim, nastaje u tumačenju njihovih materijalnih prava - božićnice, regresa, dara za dijete i svega ostaloga što proizlazi iz kolektivnog ugovora.
(...)