Nakon godina igranja raznih igara i skupljanja kupona po novinama, sreća mi se osmjehnula. Osvojila sam put na fašnik u Opatiji. Put je bio za jednu osobu, a ni jedna prijateljica nije htjela u veljači izdvojiti ne baš malu svotu za vikend na moru. Odlučila sam otputovati sama i dobro se provesti. Možda i predobro...
Fašnik u Opatiji! Nagradno putovanje za jednu osobu. Bio je to rezultat mog dugogodišnjeg ispisivanja , izrezivanja, lijepljenja i slanja kojekakvih odgovora na raznorazne pitalice po novinama koje kao da su se natjecale u bedastoćama. Karneval je bio moj prvi dobitak. Avantura koja se ne propušta…
Nisam znala što mi je činiti. Htjela sam si dopustiti malo odmora i veselja, no nije mi se ni najmanje sviđalo to što moram ići sama. Muškog pratitelja nisam imala jer je moja zadnja veza pukla prije nešto manje od pola godine, a za novu nisam bila ni najmanje spremna. Za neko mi je vrijeme muškaraca bilo preko glave.
Pokušavala sam nagovoriti neku od prijateljica, no one bi samo zafrknule nosom čim bi vidjele koliko novca treba izdvojiti za vikend na moru. I to još u veljači. Ničim ih nisam mogla privoljeti da mi prave društvo. Čak im se ni ponuda o podjeli troškova nije činila primamljivom.
- Daj, Maja, idi sa mnom. Pa nije ti to neka lova. A možda bude ludo i nezaboravno.
- Čuj, nemoj se ljutiti, ali ne mogu. Dogovorila sam se s Darijem.
- Neće valjda umrijeti ako te ne bude jedan vikend.
- Strašno je ljubomoran, znaš. Naziva me barem jednom svaki sat.
- Samo je posesivan. Ništa drugo. Misli da si njegovo vlasništvo. Idu mi na živce takvi muškarci - rekla sam pomalo ljutito.
- Čuj, ako me misliš vrijeđati…
- Ma, neee… oprosti… nemoj se ljutiti…
Pokušala sam s Danicom, Melitom, Jasminkom… Nula bodova! Sve su one bile u nekakvim vezama, dogovorima i drukčijim planovima za fašnički vikend. A onda sam, nakon dugog razmišljanja, ipak odlučila otići sama. Cijeli je događaj mogao biti zanimljiv to više što me ni najmanje nije opterećivala želja za traženjem veze koja bi potrajala makar samo jedan vikend. No, problem broj jedan bio je: kako se i u koga maskirati?
Kraljice, princeze, Pepeljuge, sve mi se to činilo već viđenim, dosadnim i nimalo maštovitim. Na pamet su mi padali najrazličitiji likovi iz filmova i kazališnih predstava, no ni s jednim nisam bila zadovoljna. Stoga sam se pred ogledalom pomno promatrala. Trajalo je dugo, a onda se iznenada upalila lampica.
Bila sam gotovo košarkaški visoka, a nekad sam se bavila i rukometom. Sportski građena, mogla sam se lako prerušiti u muškarca. Visina je odgovarala, ramena su bila dobra dopuna stasu, a sve ostalo moglo se lako prikriti. Problem će biti grudi, no i za njih će se već naći neko rješenje. Uostalom, imala sam dobrog prijatelja Sinišu koji je bio scenograf u kazalištu. Sigurno je u garderobi imao neku vezu.
Oduvijek sam nosila kratku kosu pa ni tu neće biti problema. Crte lica bile su mi pravilne i prenježne, no to će sakriti brkovi, a možda i brada. Naočale ili kakva maska mogle bi pomoći prikriti preduge trepavice na koje sam bila neobično ponosna, a sve ostalo učinit će odgovarajuća odjeća.
Odmah sam se bacila na proučavanje dobro poznatih filmskih likova, i to starijih. Onih koji su već odavno ušli u antologije svjetske kinematografije. Najzanimljiviji od svega bio je moj zaključak kako su, barem nekad, gotovo svi muški velikani svjetskog filma imali vrlo nježna i ženskasta lica. Rudolf Valentino. Charlie Chaplin. Errol Flynn. Poslije se pojavio Alain Delon. Pa Richard Chamberlain. Da ne povjeruješ!
Većina je tih faca bila toliko bebasta, a žene su ludjele za njima do iznemoglosti. Dakle, imala sam priliku vidjeti kako će takvo što funkcionirati u današnje doba. Naime, danas su muškarci grublji, likovi koje glume beskompromisni, divlji i puni samodopadnosti. Došlo je vrijeme da oživimo prošlost.
Uostalom, oduvijek me zanimalo kako druge žene reagiraju na udvaranje. Možda mi se, baš sada, pružala mogućnost da to provjerim. Ma nisam nikad željela biti muško. Ni govora. To što sam, zbog visine i sportske građe, imala teškoća u pronalaženju muškarca koji bi mi mogao biti partner nije me posebno uzrujavalo. Tek, poželjela sam vidjeti kako izgleda pogled s druge strane.
Metodom eliminacije odlučila sam se za Zoroa. Don Juan mi se nije činio dovoljno prepoznatljivim. Chaplin je već toliko puta viđen da sam od njega brzo odustala. Casanova, zapravo, nije bio lijep muškarac. Mušketiri i doktori, kauboji i detektivi nekako mi nisu imali atraktivnu odjeću. Dakle, Zoro osvetnik! Čovjek s mačem i plaštom. S maskom i brikovima. Čovjek u kojeg bi se svaka mlada dama poželjela zaljubiti.
Moj kazališni prijatelj pomogao mi je s osobitim veseljem. Kostim koji mi je nabavio bio je savršen. A mojim je izgledom u njemu bio toliko zadovoljan da nije mogao prežaliti što mu obaveze nisu dopuštale da mi se pridruži na maskenbalu.
- Lutko, ti si najljepši Zoro kojeg sam ikada vidio - tepao mi je Siniša fasciniran maskom i kostimom koje je, zapravo, on osmislio.
- Misliš da mogu proći kao muškarac?
- Kod mene ne bi, ali većina je ljudi površna. Ne vide detalje. Uostalom, kako rekoh, biti ćeš najljepše muško na cijelom Kvarneru.
- Laskaš, Siniša.
- Samo sam iskren, dušo.
- Zato te i volim…
- Eh! Da sam samo dvadesetak centimetara viši, ne bih te puštao samu ni do trgovine u kvartu.
Radosno sam se nasmijala, sagnula se i poljubila ga. Promrmljao je nešto nerazumljivo dok su mu oči iskrile srećom. Odmaknuo se koji korak od mene, kritički me odmjerio od glave do pete, znakovito kimnuo glavom i zaključio:
- Idi i osvoji sve žensko što budeš vidjela.
Odlučila sam putovati svojim automobilom jer mi je to davalo puno više slobode nego zajednički prijevoz autobusom. Krenula sam u petak oko podneva i u hotelu se pojavila poslije tri. Ostao mi je cijeli dan za šetnju u kojoj sam uživala jer je vrijeme bilo lijepo, a Opatija je, bez obzira na znakove oronulosti, još uvijek imala svoj štih turističke ljepotice.
Večerala sam u hotelu, a znatiželja me tjerala na neskriveno promatranje osoba koje će se sutra navečer pojaviti tko zna kako maskirane. Bilo je nekoliko zanimljivih muškaraca, no oni su uglavnom bili u pratnji supruga, djevojaka ili ljubavnica. Lijepih žena bilo je kudikamo više. Morala sam se nasmiješiti samoj sebi pomislivši kako muškarci uvijek bolje prođu. Barem im je izbor bio veći nego nama. Meni posebno. Kad imate noge do ušiju, a uši se nalaze visoko iznad zemlje, nije lako pronaći srodnu dušu. No, morala sam priznati da je mladić na recepciji izazvao jače i brže lupanje moga srca. Tko zna, možda će se i on u nekoga maskirati. Nije bio puno viši od mene, no i to je bilo dovoljno.
Sljedeći sam dan provela na izletu. Posjetila sam Kastav, Lovran i Medveju, a u hotel sam se vratila oko pet. Imala sam dovoljno vremena za sve potrebne pripreme. U pola osam bila sam gotova i spremna za osvajanje ženskih srdaca. Cure, čuvajte me se dobro!
U dvoranu gdje se glavni događaj imao odvijati ušla sam nešto prije osam. Bila sam nemalo iznenađena kad me ljepotan s recepcije dočekao na ulazu i upitao imam li posebnih želja. Pogledala sam ga iznenađeno, a on se šarmantno osmjehnuo i opet natjerao moje srce na suludo lupanje.
- Gospodine, smijem li vas smjestiti za stol? Ako već nemate dogovoreno.
- A, tooo… Ne, ne… Nemam ništa. Rado ću se prepustiti… vašem iskustvu…
- Izvolite - rekao je lagano se naklonivši.
Smjestio me za stol oko kojeg su već sjedile tri žene i dva muškarca. Činilo se kako nitko od njih nije bio u paru. Dva su mjesta još bila prazna. Predstavila sam im se kao Zoro osvetnik. Muškarci su bili maskirani u gusara i vampira, a žene u dame sumnjiva morala, ali iz potpuno različitih povijesnih razdoblja. Jednu bih smjestila u srednji vijek, drugu na kraj prošlog stoljeća, a treću u današnje vrijeme. Dvije su bile mlađe od mene, jedna nešto starija, no sve su tri bile vrlo zgodne. Odlučila sam ih osvojiti sve tri.
Gusar i vampir nisu mi se činili dostojnom konkurencijom, no to nije umanjivalo moje veselje. Osjećala sam izazov kojem nisam mogla odoljeti. Morala sam ih natjerati da se zaljube u tajanstvenog Zoroa. Odmah sam zapodjenula razgovor, no najprije sam to učinila s muškarcima. Dubok glas kojim me priroda obdarila otklonio je i najmanju sumnju u Zoroov spol. Žene su se same uključile u razgovor. Glazba je svirala vesele, svima dobro poznate pjesme, a jela su se stala redati uobičajenim redom. Uz njih, dobra je kapljica pridonosila još boljem raspoloženju koje je raslo iz trenutka u trenutak. Došlo je i vrijeme za pravu akciju.
- Smijem li damu zamoliti za ples? - obratila sam se kurtizani s kraja prošlog stoljeća.
Spremno je ustala, a veseo osmijeh ukrasio je njezino zgođušno lice. Uputili smo se prema podiju. Držala sam je za ruku, a onda obuhvatila oko struka. Odmah sam je privila tijesno uza se. Nije se opirala. Stali smo plesati.
- Nisam čuo vaše ime, ljepotice - šapnula sam svojoj partnerici na uho.
- Nisam se ni predstavila.
- Moje je ime Zoro. To znate, zar ne?
- Moje je Esmeralda.
- Ona Esmeralda? - pitala sam gledajući je pravo u oči.
- Možda. Jedna od njih.
- Sigurno najljepša. U to nema sumnje.
- Laskate? Svejedno. Nije to loše čuti od ovako zgodnog osvetnika - rekla je čvrsto se privijajući uza me.
- Možda sam se trebao maskirati u Quasimoda - prošaptala sam joj u uho.
- Ni govora! On je bio zaljubljen u mene, ali ja sam imala neke druge opcije - rekla je liznuvši mi obraz vrškom jezika.
Došlo mi je da se nasmijem iz sveg glasa, no nekako sam se uspjela suzdržati. Za vrijeme glazbene pauze vratili smo se za stol. Nisam mogla ne primijetiti kako me druge dvije dame promatraju ispod oka.
U međuvremenu nam se pridružio par koji je sam sebi bio dovoljan.
Bilo je očito da im zaljubljenost nije dopuštala da primijete išta osim sebe. Na drugi krug plesa pozvala sam damu iz današnjice. Ljutiti pogled moje prve partnerice nije mi mogao izbjeći. Samo što se nisam od srca nasmijala. Pa muškarci uopće nemaju težak posao, pomislila sam i posvetila se novoj partnerici.
- Da sam vas sreo na nekom koncertu rocka ili rapa, odmah bi se u vas zaljubio - rekla sam ovijajući ruke oko njezina struka.
- Zar to ne možete učiniti i sada? - upitala me prislanjajući obraz uz moj.
- Možda već jesam.
- Divno vam miriše kosa. Nije to čest slučaj kod današnjih muškaraca. Lice vam je tako nježno i meko - šaputala je trljajući obraz uz obraz.
Njezini su prsti prošarali mojom kosom, a usne joj se, iznenada, nađoše priljubljene uz moje.
Na trenutak sam bila zatečena i prihvatila poljubac, a onda odahnula spasivši se novim glazbenim predahom. Duboko sam disala, što je moja partnerica, sigurno, pripisala uzbuđenju zbog poljupca. Stiskala me za ruku kao da će je otkinuti. Jedva sam čekala da se nađem za stolom.
Gusar i vampir pokušavali su privući pozornost triju dama za našim stolom, no kod mojih partnerica nisu imali šanse. Čak ni kod one s kojom još nisam plesala. Ta je bila nešto starija i, poslije sam to shvatila, puno iskusnija. Pravila se kao da ne obraća pozornost na mene, no znala je da sljedeći ples pripada njoj.
Svi smo zajedno veselo čavrljali, a tek su pogledi nekih za stolom mogli dati do znanja kako tu ima još nečega. To drugo osjećala sam kao vlastitu pobjedu nad… Nije mi bilo jasno koga sam ili što pobjeđivala, no bilo mi je dobro. Zoro osvetnik mogao je biti ponosan. Jedino nad čime je polako gubio kontrolu bila je količina konzumiranog vina.
Kad je počela nova serija glazbenih brojeva, dama s kojom još nisam plesala znakovito me pogledala.
Smiješak joj je titrao na usnama dok je polako ustajala, i ne pričekavši da je pozovem. Sve je znala. I ja sam se zagonetno osmjehnula, ustala i pružila joj ruku. Trenutak kasnije hvatali smo korak valcera.
- Vi ste pravi zavodnik, mladi gospodine - rekla je.
- Hvala. Ne bih li prvo ja vama trebao uputiti poneki kompliment?
- Možda. No, ja sam suvremena žena.
- Emancipirana?
- Naravno. Svi dobro znamo zašto smo ovdje.
- Zar? Zašto?
- Zbog dobrog provoda. Zbog zabave i zbog… Znate vi to vrlo dobro - rekla je privinuvši se uza me kao pijavica.
- Veselo je, nema što… - rekla sam pomalo zbunjeno.
- Bit će još veselije. Kada dođe do proglašavanja najbolje maske. Gotovo sam sigurna da ćete biti među prve tri. A nakon toga…
- Što će biti nakon toga?
- Pokazat ću vam nešto što još niste doživjeli - rekla je zagonetnim tonom.
- Ja sam već puno toga doživio - promucala sam dok je njezina ruka šarala mojim leđima sve do stražnjice.
- Uvijek ima iznenađenja. Tijelo vam je čvrsto, sigurna sam da vas neću razočarati.
Iznenada mi se zavrtjelo u glavi dok su mi koljena klecala od straha. Zar sam se upustila u nešto s čim neću moći izaći na kraj? Još sam se više uplašila vidjevši kako nam prilaze i dvije moje prethodne partnerice. Stale su blizu nas i zanjihale se u ritmu glazbe. Promatrale su me kao da me žele istog trenutka progutati.
- Ne boj se, dragi - šaptala mi je dama koja me stiskala i privijala uza se. - Samo se prepusti… Malo poslije možemo prošetati i uhvatiti zraka. Hm?
Osjećala sam njezine prste na leđima, vratu i ramenima. Bila sam nemoćna, a bojala sam se priznati istinu. S druge strane, uspjela sam u potpunosti: osvojila sam ih sve tri. Jedna me smatrala svojim slasnim zalogajem, a druge su me dvije gledale kao da me žele oglodati do kostiju.
- Imam ideju! - iznenada je rekla jedna od njih hvatajući me za ramena.
- Imam i ja - dodala je druga. - Nastavimo plesati utroje.
Moja starija partnerica posesivno me stisnula toliko žestoko da sam gotovo zajaukala, a svoje je suparnice prostrijelila pogledom koji je govorio više od riječi. Uz to je prosiktala:
- Malo poštovanja i pristojnosti ne bi vam škodilo!
Dvije su je dame pogledale očima prepunim prijezira, a njihova su se tijela ukočila kao da se spremaju na smrtonosni skok. Shvatila sam kako više nema smisla odlagati suočavanje s istinom.
- Čujte, moje dame, ljepotice… moram vam nešto priznati.
- Ha? - skoro je vrisnula Esmeralda.
- Niste valjda…
- …peder?
- Ne, ne, nisam, ali…
Progutala sam knedlu, a onda je stigao spas kakvom se ni u snu ne bih ponadala.
- Gospodine Zoro! Gospodine Zoro - čula sam povike sa strane.
Okrenula sam se i ugledala ljepotana s recepcije.
Prilazio mi je mašući papirićem koji je držao u visoko podignutoj ruci. Upitno sam ga pogledala, no bila sam sigurna kako je u mojim očima vidio samo nemoćni vapaj i poziv u pomoć.
- Gospodine Zoro. Hoćete li, molim vas, poći sa mnom do recepcije. Imate hitan telefonski poziv…
Stisak moje starije partnerice je popustio, a ja sam joj se pogledom ispričala i krenula za mladićem. Čula sam kako mi je šapnula broj svoje sobe dok su se preostale dvije moje partnerice tek zbunjeno pogledavale kad sam mladog ljepotana čvrsto prihvatila ispod ruke.
- Zar je moguće?
- Ne mogu vjerovati!
- On ipak voli… muške?
Morala sam se nasmijati čuvši njihove komentare o meni dok sam stiskala ruku nenadanog spasitelja. Doveo me do dizala, pogledao i upitao:
- Gospođice, je li vam dobro?
- Molim? - upitala sam posve izbezumljeno.
- Pitam je li vam dobro?
- Rekli ste: gospođice.
- No, dobro. Mogao sam reći i gospođo, no činite mi se premladom…
- Kako znate? Kako ste mogli vidjeti?
- Da ste žensko? Pa imam oči, a imam i nešto iskustva.
- Ne razumijem.
- Uđimo u dizalo. Pomoći ću vam…
- Malo sam popila, znate… Ipak, nije mi jasno. Njih tri nisu ni na trenutak posumnjale. Čak ni muški koji su bili s nama za stolom. Ni itko drugi. A vi…
- Prošao sam već nekoliko fašnika. Zar mislite da ste vi prva kojoj je palo na pamet odglumiti muškarca i zavesti poneku ljepoticu? Niste. Svake se godine događa nešto slično.
- A vi im se uvijek nađete na usluzi? - upitala sam sumnjičavo i na rubu ljutnje.
- Ne. Ovo mi je prvi put.
- Bilo kako bilo, hvala vam. A sad me ostavite. Sobu ću pronaći i sama.
- Nisam htio biti nametljiv. Samo mi se učinilo kako se nećete moći izvući bez nečije pomoći.
- Na tome sam vam zahvalna.
- Volio bih sutra ujutro popiti kavu s vama. Ako nemate ništa protiv.
Duboko sam uzdahnula, odlijepila brkove i pogledala mladića u oči.
- Nemam. Nemam ništa protiv. Samo uz jedan uvjet.
- Koji?
- Nemojte se, ni slučajno, odmaskirati.
- Ne razumijem.
- Samo nemojte da ispadne kako ste vi, zapravo, žensko! Znate, i ja nekog moram napraviti ljubomornim.
Komentari
0