U manje poznatom tekst “Dodir sa strancima” Ivo Andrić piše o “osećanju nalaženja srednje linije između sile i pokoravanja, koji vode putovima dostojanstva i uspeha”. Diplomat - veli Andrić - mora biti “istinski sluga svoga naroda: ne smije biti ličan već moralno zdrav, sveže pameti, prividno neupadljiv”. I nikada i nikome ne smije pokazati na kojem planu se trenutno nalazi.
Ivo Andrić nije, naravno, jedni jugoslavenski pisac koji je nakon 1918. godine pronašao utočište u diplomaciji - diplomati su isto tako bili i drugi viđeniji jugoslavenski pisci poput Rakića, Dučića, Crnjanskog, Rastka Petrovića ili Sibe Miličića, no dok su spomenuti pisci diplomaciju uglavnom shvaćali kao sinekuru, Andrić je u toj priči - kako će se poslije ispostaviti - vidio nešto...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....