ZAGREB - Apsolutno ne razmišljam o ostavci, a sve što u vezi s istražnim postupkom smijem reći jest da institucijama treba omogućiti da normalno rade svoj posao bez pritisaka - rekao je Damir Polančec prošle srijede, 21. listopada, kad su uhićeni akteri velike afere u Podravki i kad je javnost očekivala njegovu ostavku.
Bilo je to zadnje što je javno rekao o skandalu koji ne samo da je uzdrmao tu veliku prehrambenu kompaniju iz koje je i sam poniknuo, nego i vladajuću koaliciju, čiji bi mogući raspad izazvao prijevremene izbore. Od te srijede Polančec proživljava najteže trenutke političke karijere, pa je razumljivo što utočište traži u krugu obitelji, u kući u Koprivnici u Oružanskoj 12 a, odakle - otkako je eksplodirala afera Spice - svakoga jutra putuje na posao u Banske dvore.
Strogo čuvana tajna
Dosadašnje afere koje su se oko njega plele, a bilo ih je dosta, tog 42-godišnjeg Koprivničanca gotovo nisu ni okrznule. Iako je, kao i danas, bio na čelu Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju u vrijeme kad je otkrivena afera Maestro i kada je uhićeno osmero ljudi pod sumnjom za teške malverzacije - sjetimo se, samo da bi se “popila kavica” u HFP-u, valjalo je platiti 50 tisuća eura! - Polančec se elegantno izvukao.
Na suđenju akterima te afere, u veljači ove godine, jedan od svjedoka, vlasnik osječke Pivovare, Ivan Komak, rekao je da je potpredsjednik HFP-a Josip Matanović otvoreno tražio mito, te da je na to osobno upozorio Polančeca, no da ovaj, iako na čelu Upravnog odbora HFP-a, nije reagirao.
Polančec je bio i glavni pregovarač u prodaji državnog dijela naftne kompanije Ina mađarskom MOL-u, oko čega se također vuku različiti repovi i sumnje, jer posao nije obavljen transparentno. Osim Polančeca, malo tko zna što uistinu u tom ugovoru piše i njegov sadržaj jedna je od najstrože čuvanih tajni. Iako je bezbroj puta zbog toga bio prozivan, Polančec se i iz te afere izvukao bez ogrebotina, jer su se oporbeni prigovori i zahtjevi da se objavi sadržaj ugovora odbijali o monolit HDZ-ova štita koji ga je svesrdno branio.
Oglušio se na zabranu
Neuspjeh u prvom krugu privatizacije brodogradilišta također je Polančecov grijeh, jer je u poslu koji je vodio najavljivao velike igrače. Kad su ponudbeni rokovi prošli i kad se pokazalo da od krupnih igrača nema ni traga, dodatnu je pljusku Polančecu prilijepio Andrija Hebrang ustvrdivši da je prvi krug privatizacije bio samo predstava za EU.
I afere u HEP-u, odnosno smjena predsjednika Uprave Ivana Mravaka, koji je slovio kao njegov čovjek, glatko su se odbile od potpredsjednika Vlade. Damiru Polančecu ništa se nije dogodilo ni kad je, unatoč odluci Vlade o zabrani novog zapošljavanja u tijelima državne uprave, početkom listopada ove godine stavio svoj potpis na natječaj za zapošljavanje sedmero novih ljudi u svom ministarstvu.
No, razmjeri afere u Podravki toliki su da se ne mogu mjeriti s ranijima uz koje se također veže ime Damira Polančeca. Njegova je pozicija sada još teža jer se čuje da uhićeni šefovi koprivničkog prehrambenog giganta, braneći se od optužbi za kriminal, upravo na njega upiru prstom kao na vrh piramide. U Vladi, ali ni u stranci, Polančec gotovo više nema potpore.
Moć mu oslabjela kad je otišao premijer Sanader
Prije nego što je 2005. došao u Banske dvore, Damir Polančec cijeli je svoj radni vijek - s izuzetkom nekoliko mjeseci u zagrebačkom Dukatu - proveo u Podravki. Kao diplomac Agronomskog fakulteta u Zagrebu, do sedmog kata na kojem je smještena Podravkina uprava popeo se razmjerno brzo, za manje od osam godina. Započeo je karijeru 1992. kao referent zadužen za uvoz voća i povrća. Potom je, dvije godine poslije, imenovan komercijalnim, a ubrzo i višim komercijalnim referentom zaduženim za nabavu sušenog povrća. Već 1997. direktor je središnje nabave Podravke, a 2000. ulazi u toliku željenu Upravu koprivničkog prehrambenog giganta. U početku je bio zadužen za razvoj tržišta Hrvatske i jugoistočne Europe, a od 2003., sve do odlaska u Vladu, član je Uprave čiji je posao razvoj tržišta na prostoru srednje i istočne Europe, te prekomorskih zemalja.
U HDZ je ušao kasno, tek 2003., a put do potpredsjednika Sanaderove Vlade bio je strelovit.
S manje od dvije godine članstva, 17. veljače 2005. postaje potpredsjednik Vlade, zamijenivši na tom mjestu Andriju Hebranga koji je dao ostavku.
Sanader mu je, sastavljajući svoju drugu Vladu, 12. siječnja 2008. povjerio istu dužnost. Sanaderovim odlaskom s mjesta premijera u srpnju ove godine Polančecova je moć bitno oslabljena.