OAKLAND - Mozak je najteži za čišćenje. Mozak i raspadnuta tijela iz kojih krv, fluidi i masnoća natope madrac ili se skore uz pod - kaže Neal Smithers o svome poslu s takvom ravnodušnošću kao da mu je posao trganje karata na ulazu u kazalište.
Ali ako malo bolje poslušate ton kojim govori, shvatit ćete da Neal Smithers uživa u svome poslu.
Mozak po zidovima, oko koje je ispalo iz očne duplje i preletjelo put od spavaće sobe do kupaonice…
Pokrivaju cijelu Ameriku
Da, grozno, ali nije on kriv što se ljudi ubijaju na najljigavije moguće načine. On je samo čistač mjesta zločina, vlasnik tvrtke Crime Scene Cleaners i iz Oaklanda u Kaliforniji i pokriva cijelu Ameriku. Zemlju u kojoj nikad ne manjka bizarnih ubojstava, pa onda ni posla za Neala Smithersa.
Vlasnik ste dućana u kojem je pljačkaš slučajno raznio glavu kupcu? Ili motela uz autocestu u kojem je meksički diler pronađen mrtav u sobi na krevetu? Ili se jednostavno dogodilo samoubojstvo u vašoj obitelji? Koga ćete zvati? Čišćenje vašeg prostora nije posao policije, nego specijaliziranih tvrtki kao što je Crime Scene Cleaners.
- Za sve je kriv Winston Wolf - kaže Neal dok u rano jutro sjedimo u njegovu uredu smještenom u garaži u dijelu Oaklanda koji je, čak i u ovo doba dana, preplavljen prostitutkama.
- Znaš lik koji glumi Harvey Keitel u ‘Pulp Fictionu’? Ima ona scena kad ga zovu da riješi problem nastao nakon što Travolta i Samuel L. Jackson slučajno raznesu glavu suputniku u autu. Dolazi on i kaže: ‘I’m Winston Wolf. I solve problems’. Gledam ja tu scenu 1996. i sine mi ideja: kvragu, to je usluga koju ljudi trebaju i ja ću se na njoj obogatiti…
Suprugu upoznao na poslu
Dok to priča, sve se poklapa. Naravno, “Pulp Fiction”. Naravno, Harvey Keitel. Pa i Neal Smithers o svom poslu priča cool i profesionalno kao Harvey u filmu. I ured je sav u crvenom i žutom, a da ne bi bilo zabune, tu je i plakat filma “Pakleni šund” - pokraj skateboarda, jednocikla kakvog koriste klauni u cirkusu i videoigrice “Space Invaders” iz osamdesetih godina.
Neal Smithers izgleda kao da je sišao s filmskog platna. Da se kojim slučajem snima sequel “Paklenog šunda”, on i njegov biznis bili bi u njemu. Tipični kalifornijski can-do frajer ispisao se iz srednje škole jer je previše volio slobodu. Nije obrazovan, ali to ne znači da nije sposoban. Osnovao je svoj bizarni biznis koji on smatra zabavnim.
Čišćenje prljavih ubojstava njegov je stil života. Dokaz tomu je i golema tetovaža - na nadlaktici je dao istetovirati ime tvrtke, Crime Scene Cleaners, i desetak lubanja, tako da i nepismeni znaju čime se bavi.
- Ljudi su ljudi. U stanju su napraviti svakakva sranja. Mi smo tu da počistimo ta sranja. Kako izdržim u ovom poslu? Iskreno, ne marim puno za ljudske sudbine. Mene zanima kako da pružim uslugu i za to pošteno dobijem novac. Puno mojih konkurenata glumi propovjednike, dođu u kuću preminulog pa glume: ‘Znate, tako mi je žao, bio je dobra duša…’ Ja ne. Trebaš moju uslugu? To ćeš i dobiti. Ne dolazim da izražavam sućut nego da riješim problem - kaže Neal, koji ima 42 godine i dvoje djece u drugom braku.
- Sadašnju suprugu upoznao sam na ovom poslu. Radila je u banci u kojoj sam imao poslovni račun ove tvrtke i stalno me zapitkivala kada će ona moći sa mnom na zadatak. Tako smo počeli izlaziti, ali kako ja nisam imao vremena za prave izlaske, za kino, večeru i te stvari, izlazili smo samo na čišćenje mjesta zločina. To je bio zanimljiv početak veze - kaže Neal.
Čisti i obdukcijske sale
U Americi postoji niz tvrtki koje su specijalizirane za isti posao kao i Neal Smithers.
Ali Neil je drukčiji po tome što je dobro shvatio marketinški potencijal tog čudnog biznisa. Nazvao je tvrtku imenom koje ne može biti direktnije, tetovirao je to ime na svoje tijelo, stavio lubanje u kompanijski logo, bio sniman za niz televizijskih priloga i dokumentarnih serija… Prisilio je državu Kaliforniju da promijeni zakone i propiše da policija, vatrogasci ili bilo koja druga služba nisu ovlašteni čistiti mjesta zločina, nego da to mora raditi specijalizirana tvrtka.
A konkurenciju je potukao tako što je sklopio ugovor s mrtvačnicama i bolnicama, za koje besplatno čisti obdukcijske sale.
Preporuke za posao
- Radim i s policijom, sva čišćenja koja trebaju obavljam za njih po sniženoj cijeni od 55 dolara za posao, bez obzira na to koliko velik bio. Znači, ako treba ići u zatvor i očistiti 30 ćelija, to košta 55 dolara. Mislio sam da će mi posao s policijom donijeti mušterije koje će dobiti preporuke od samih policajaca. Mislio sam da će policajci, kad dođu na mjesto ubojstva, moći obitelji ili vlasniku prostora reći za mene, što će meni osigurati poziv i posao. Ali, prevario sam se. Policajci nisu ovlašteni davati preporuke. Zato mrtvačnice jesu. Preporučuje me mnogo mrtvozornika - otkriva Neal Smithers.
Naš razgovor stalno prekidaju telefoni, tajnica, zaposlenici koji se vrzmaju po garaži i Nealovu uredu.
Crime Scene Cleaners nije jedina njegova kompanija. On je vlasnik i jednog pogrebnog poduzeća koje u voznom parku ima dva prekrasna Cadillaca, bijeli i crni, iz 1985. godine.
Kad ih vidi, čovjek bi lako mogao poželjeti umrijeti i odvesti se njima u drugi svijet. Ponovo zvoni mobitel, Neal je odmah dobre volje: “TheyU’re dying, we’re flying” (oni umiru, mi letimo).
- Oh, divno, volimo to za doručak. Moj čovjek će biti tamo za sat vremena - govori Neal u slušalicu.
“Doručak” toga dana je čišćenje detektivskog automobila od krvi i urina i, nakon toga, čišćenje pritvorske ćelije oaklandske policije u kojoj su se potukli pritvorenici.
Odmah nakon poziva u ured ušetava visoka, mršava djevojka, koja je tu zbog intervjua za posao. Iako inače ne zapošljava žene (osim svoje, očito), Neala je zainteresirao podatak iz životopisa o tome da je djevojka služila u američkoj vojsci.
Sjedam u kamion s Nealovim radnikom Nateom Delmerom koji će čistiti te dvije lokacije.
Detektivski auto je čas posla, ništa specijalno, ali oaklandski detektivi očito su prelijeni da sami to očiste. U pritvor ulazim pod krinkom, bez fotoopreme, a policajcima koji nas prate na svakom koraku ne otkrivam da sam novinar.
- Ti samo stojiš i gledaš - pita me jedan policajac zbunjen činjenicom da ja ništa ne radim dok Nate riba krv s poda. Situacija je nelagodna, kroz mali prozor svake od dvadesetak okolnih ćelija gleda nas par pritvoreničkih očiju.
Ubojstvo u jeftinom motelu
- Da - odgovaram u skladu s Nateovom uputom da, ako me tko što pita, glumim njegova suradnika - ovo je moj prvi dan na poslu, pa učim gledajući…
Tučnjava se dogodila u sobi za kartanje i gledanje TV-a. Ništa prekrvavo, lokva krvi na podu, malo po zidovima…
- Zadnji put kad sam bio ovdje, bilo je mnogo gore. Jedan pritvorenik se popeo na kat i bacio preko ograde, glavom udario u pod - kaže Nate.
Toga dana jurimo i na mjesto sudara na autocesti, gdje je u automobilu izgorjela vozačica pred dvoje djece. Ali kad dolazimo tamo, Nate ipak ne mora čistiti sagorjele ostatke tijela - ono je već odvezeno.
Građevinska tvrtka, u bojazni zbog najavljene tužbe vozačicine obitelji, pozvala je Crime Scene Cleanerse da očiste i pospreme sve sitne ostatke izgorjelog automobila. Nate, koji je navikao na ubojstva ili barem nešto što uključuje urin i krv, ni sam ne zna kolika je cijena jednog ovakvog “bezazlenog” čišćenja.
- Tisuću petsto dolara - ispaljuje nakon kratkog razmišljanja.
- OK - odgovara predstavnik građevinske kompanije. Nije loša lova za sat-dva posla…
Nate Delmer bio je mesar prije nego što se zaposlio u Crime Scene Cleanersima. Bavio se goveđim steakovima, a sada se bavi ljudskim leševima. Kako je uopće pronašao ovaj posao?
- Bio sam bez kinte, vidio oglas na Craiglisti i javio se. U početku ni sam nisam znao što bih mislio o tome, ali onda sam jednostavno počeo raditi. Gadno je kad imaš raspadajući leš u podrumu u kojem odvratno smrdi, a ti se kuhaš u zaštitnom odijelu i tako par sati dok sve ne očistiš. Jer, nemoj zaboraviti, to je težak fizički rad. Jedan od prvih zadataka bio je čišćenje podruma u kojem se tri tjedna raspadao leš, dok starac, čiji se sin ubio, nije primijetio da nešto smrdi. Nakon toga, ništa mi više nije bilo teško. Posao je takav kakav jest, ali plaća moje račune - kaže Nate Delmer.
Čovjek koji radi u Srime Scene Cleanersima teško da će ikad više u životu odsjesti u jeftinom motelu.
Nate je baš tjedan ranije čistio sobu Motela 6 u Oaklandu u kojoj je muž ubio ženu, a zatim sebe. Čistio je i sobe koje su ljudi koristili kao male laboratorije za izradu ulične droge metamfetamina.
Posao za sto tisuća dolara
- Kuhanje metamfetamina zna biti vrlo prljav posao. Kemikalije su posvuda po sobi, zna biti i eksplozija, pa se zato sve razlije. Grozno - kaže Nate. To se obično događa u vrlo jeftinim motelima u kojima primaju keš, a na recepciji i ne traže osobnu ispravu, tako da gost lako može zatajiti identitet.
Izrada metamfetamina toliko je česta pojava u Kaliforniji da su Crime Scene Cleanersi čak čistili i neke automobile koji su poslužili kao priručni laboratoriji.
Naravno, ima i luđaka koji motelske sobe “ukrašavaju” izmetom, urinom ili, u jednom slučaju kojeg se sjeća Neal Smithers, suzavcem.
- U jednom motelu otkriveni su laboratoriji metamfetamina u 58 od stotinjak soba. Bio je to ogroman posao čišćenja, naš račun bio je oko sto tisuća dolara - kaže Neal.
Nakon dana provedenog s Nateom, završavamo u pubu u Berkleyju, kvartu gdje je Nate odrastao.
Uz pivo, Nate govori kako mu je teško pronaći curu i imati stabilnu ljubavnu vezu. Njegovo radno vrijeme je sedam dana tjedno, 24 sata na dan. Božići, Nove godine ništa mu ne znače - u ovom biznisu ne postoje praznici.
A jesu li klijenti uvijek zadovoljni ili ima “reklamacija” (naravno, ne oni mrtvi klijenti, nego oni koji plaćaju)?
- Reakcije ljudi su podijeljene. Ima onih koji kažu: ‘Ne znam kako uspijevate raditi taj posao, ali hvala vam, puno ste mi pomogli’. A drugi nas mrze i bijesno gledaju jer misle da ih želimo opljačkati u trenutku kada im se srušio cijeli svijet. Ali, što ja tu mogu. Ja samo radim svoj posao. I, ako ćemo iskreno, sretan sam zbog toga jer toliko ljudi oko mene u ovoj ekonomskoj krizi i nema posao...