(…)
Možda nas odgovoru najbliže dovodi jednostavno pitanje: koliko protivnika sportaš mora pobijediti da bi došao u vrh, da bi postao “broj 1”. Ako stvari postavimo tako, onda naizgled apsurdna tvrdnja da je Luka Modrić u ovom trenutku najuspješniji hrvatski sportaš i nije izvan pameti. Složit ćemo se da je Modrić u ovom trenutku jedan od 100 najboljih nogometaša na svijetu. Da bi došao u to ekskluzivno društvo on je morao “pobijediti” konkurenciju koju čini više od 100 tisuća profesionalnih nogometaša. To je, naime, broj ljudi koji se danas profesionalno bave nogometom u svijetu (u Hrvatskoj ih je 650).
Kostelić je morao, da bi se popeo na vrh, biti bolji od 200 profesionalnih skijaša, koliko ih otprilike danas ima u svijetu. Blanka je morala biti bolja od stotinjak konkurentica. Ali, recimo, da uspoređivanje momčadskih i pojedinačnih sportova nema smisla, pa se vratimo usporedbi individualnih sportova i polemici Kostelić - Vlašić.
Kostelić senior često voli naglasiti da na svakoj utrci Svjetskog skijaškog kupa startaju svi najbolji skijaši. Ako je u Svjetskom kupu ove sezone bodove osvajalo 138 skijaša, složili bismo se s Gipsom da vaga u ovom slučaju preteže na stranu skijanja jer mitinzi na kojima nastupa Blanka, pa čak i oni najviše kategorije, rijetko okupe “creme de la creme”.
Ipak, dr. Igor Jukić, dekan Kineziološkog fakulteta u Zagrebu i jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka na polju fizičke pripreme sportaša, upozorava:
- U skoku u vis na najveća natjecanja dolaze samo vrhunske skakačice. Da bi preskočila olimpijsku normu ili došla do rezultata koji joj jamči nastup na Svjetskom prvenstvu, skakačica mora biti vrhunska profesionalka. Kriteriji su u ovom slučaju visoko postavljeni, ali to ne znači da Blanka ima manje protivnica od Ivice - napominje Jukić.
Više protivnika od Blanke i Ivice na svom su putu do uspjeha morali pobijediti Ivo Karlović ili Karolina Šprem. Tenisom se, naime, u svijetu profesionalno bavi oko tisuću ljudi. Međutim, rezultati Karlovića i Karoline Šprem nisu toliko dobri da mogu izdržati usporedbu s dvoje ljudi koji su u ovom času neupitno najbolji na svijetu u svojim disciplinama.
Usput, to bi moglo značiti da su uspjesi Gorana Ivaniševića (osvajača Wibledona i, jedno vrijeme, drugog tenisača svijeta) svakako značajniji od uspjeha Kostelića i Blanke Vlašić.
Ovakvih primjera, kojima bismo uspoređivanje sportova mogli dovesti do apsurda, možemo nabrojati napretek. Koliko ljudi u Hrvatskoj zna tko su Cornelia Molnar (djevojački Vaida) ili Mario Todorović? Ponajbolja stolnotenisačica i ponajbolji plivač izvan sportskih su krugova vjerojatno potpuni anonimci, a u nevjerojatnoj konkurenciji u svojim sportovima nalaze se među sto najboljih.
(…)
Cijeli tekst pročitajte u Magazinu, subotnjem prilogu Jutarnjeg lista