Dan prije stare godine svratio sam u jednu vinoteku, koju vode moji bliski prijatelji, koje, eto, sada neću imenovati jer su, pretpostavljam i dalje u dobrim odnosima s Androm Tomićem, hvarskim vinogradarom i enologom, autorom prošeka Hectorovich.
U vinoteku sam svratio da kupim dar za prijateljicu i dugogodišnju kolegicu s kojom sam išao na blagdanski ručak.
U vinoteci su se začudili kad sam tražio Hectorovicha. Pitali su me, doslovno: ”A što će ti to?”
Objasnio sam da je, ipak, riječ o jednom od konstantno najboljih hrvatskih desertnih vina. Nisam se suočio s protuargumentima, nego sa začuđenim pogledom, koji kao da mi je sugerirao da se Hectrovich više ne prodaje osobito dobro.
Točno je da je prošek ispao iz mode.
Sve je manje vrhunskih restorana koji nude prošek na čaše, i sve je manje dobrih prošeka. Zapravo, jedini pouzdani, uvijek dobri i masovno dostupni prošek, baš je Tomićev Hectorovich.
Prošek je slatko vino koje se, teoretski, dobiva prosušivanjem grožđa, uglavnom od autohtonih dalmatinskih sorti.
U stvarnosti, većina se prošeka proizvodi ukuhavanjem mošta.
Andro Tomić jedan je od pionira hrvatskog privatnog vinarstva. Tomić je sudjelovao u osnivanju Plenkovićeve vinarije Zlatan otok, da bi 1997. godine utemeljio Bastijanu, tvrtku koja danas proizvodi oko 150 tisuća boca vina.
Tomić je bio veliki fanatik promocije prošeka kao hrvatskog izvoznog branda.
Prije skoro desetak godina s puno mi je entuzijazma pričao o potrebi da se uspostavi koznorcij za prošek, da se odvoje prošeci koji se proizvode ukuhavanjem, od onih koji se dobivaju prosušivajem grožđa, i tako dalje, i tako dalje.
U ono je vrijeme, međutim, trećinu vina za Hectorovich i sam Tomić proizvodio ukuhavanjem mošta, jer nije imao dovoljno velike kapacitete za sušenje grožđa.
Entuzijazam za prošek na hrvatskom je tržištu, koje ionako ne obožava desertna vina, značajno splasnuo.
Što je šteta.
Vrhunski prošek konkurentan je vrhunskim svjetskim slatkim vinima.
Andro Tomić tu je nepobitnu činjenicu bio dokazao, kada je autoritativni francuski magazin La Revue du Vin de France tiskao gotovo euforičnu recenziju Tomićeva prošeka, objavivši butelju na naslovnoj strani.
Prošek, naravno, najčešće nema oznaku berbe.
Trenutna verzija Hectrovicha (vino je dobilo ime po značajnom pjesniku Petru Hektoroviću), koju sam pokupio s Billine police, izrazito miriše po narančinoj kori, ispod koje se osjete čokolada, cimet, alkohol…
U ustima je posve glatko, slatko, ali gotovo nimalo ljepljivo, usprkos 113 grama šećera.
Već godinama ne volim Tomićeva suha vina. Mislim da su premekana, i pogrešno komercijalizirana.
Međutim, prošek Hectorovich zauzima počasno mjesto pod reflektorima, u najužem vrhu hrvatske vinske pozornice.
Osobna iskaznica:
Vino: Prošek Hectorovich,
Proizvođač: Andro Tomić, Hvar
Alkohol: 15,1 posto
Gastronomska preporuka: Uz tawny porto, ovo je moje omiljeno vino za čokoladne torte, čokoladni souflee i ne pregorku crnu čkoladu.
Cijena: 140-230 kuna za bocu od pola litre
Ocjena: 8,5-9/10
Uvozno bijelo
Guy Saget, Sancerre Selection Premiere 2007., Dolina Loire
Guy Saget je velika obiteljska firma, s portfolijom od više desetaka vina iz različitih dijelova Loire, koju vode sinovi njenog utemeljitelja.
Selection premiere iz 2007. školski je primjer sauvignona iz Sancerrea: visoke kiseline, hrskava tekstura, jaka mineralnost, umjereni alkohol, zeleni bouquet i primjese zelenih ribizla na okusu. Vrlo, vrlo solidno vino koje treba piti odmah. Nema kapacitet za odležavanje.
alkohol: 12,5 posto, uvoznik: Heinemann, cijena: 150-200 kuna, ocjena: 7,5/10
Domaće bijelo
Tomac, Sauvignon 2008., Plešivica
Tomčevi sauvignoni nisu osobito sovinjonasti. Tomislav Tomac objašnjavao mi je kako oni kroz sva svoja vina, pa tako i sauvignon, žele, prije svega, iskazati terroir.
Tomčev Sauvignon iz 2008. visoko je alkoholno vino, punog tijela, bogate teksture i neobičnog manjka aromatičnosti, za izrazito aromatičnu sortu kao što je sauvignon blanc.
alkohol: 14,5 posto, cijena: 75-90 kuna, ocjena: 7/10
Uvozno crno
Tilia, Pinot Noir 2006., Vipava
Pinot Noir je, ponovimo po tisućiti put, najkompliciranija velika crna sorta, kako za uzgoj, tako i za vinifikaciju. Mnoge velike vinske industrije kompormitiraju se pinotima. U Njemačkoj, primjerice, pinoti doživljavaju komercijalnu renesansu, ali sama vina, koja znaju biti vrlo, vrlo skupa, često ne ostavljaju bolji dojam od alkoholiziranog voćnog soka.
Tilia, dinamična vinarija iz Vipavske doline, proizvodi jedan od solidnijih pinota u Sloveniji, koji je, doduše, vrlo daleko o Simčičevih i Movinijih standarda. Tilijin Pinot Noir iz 2006. snažno je, tehnički besprijekorno vino,s čistim, tamnim, voćnim okusima, ali bez onog specifičnog pinotovskog šarma.
alkohol: 14 posto, uvoznik: Studio G-3, cijena: oko 150 kuna, ocjena: 7/10
Domaće crno
Josić, Ciconia Nigra 2006., Baranja
Iako Baranjom dominira graševina, taj bi prostor trebao postati zemljom crnih vina. Vrući klimatski uvjeti u Baranji daju nam graševine s 14 i 15 posto, i chardonnaye sa 16 posto alkohola, što sve ponekad i nije osobito pitko. S druge strane, Kalazićev cabernet sauvignon iz 2006. jedno je od najboljih istočnohrvatskih crnih vina , što sam ih kušao zadnjih godina. U isti rang spada i Ciconia Nigra Damira Josića iz Zmajevca. Ciconia Nigra, mješavina dva caberneta i pinot noira (koji se možda ne bi trebao saditi u Baranji), vino je neizbrušenih tanina, ali intenzivnog, dojmljivog bouqueta, gotovo izbalansirano, s finim odnosom tamnog voća, umjerenog alkohola i kiselina, koje ga čine svježim. Izvrsna vrijednost za novac.
alkohol: 12,7 posto, cijena: 65-75 kuna, ocjena: 7,5/10
Pjenušac
Freixenet, Cuvee D.S. 2004., Katalonija
Cuvee D.S. prestižna je etiketa katalonskog Freixeneta, jednog od najvećih prozivođača pjenušavih vina na svijetu.
Cuvee D.S. nazvan je po Dolores Hall, koja je sa svojim suprugom, Pedrom Ferrerom Boschom, osnovala Freixenet.
D.S. se proizvodi od 1969. godine, samo u boljim berbama, a sav se posao obavlja ručno, što je neobično za tako golemu industriju. Vino je vrlo, vrlo teško, komplicirano, s gotovo metalnom kičmom ozbiljnih šampanjaca, s intenzivnim mirisom tosta i biskvita, i s jako dugim, brutalno suhim aftertasteom. Cuvee D.S. ili volite ili mrzite.
alkohol: 12 posto, uvoznik: Vivat, cijena: 240-260 kuna, ocjena: 8,5/10
Slatko vino
Pisano, Etxe Oneko 2005., Urugvaj
Vinariju Pisano osnovali su talijanski iseljenici, koji su došli u Urugvaj početkom Prvog svjetskog rata. Grožđe tannat, koje danas dominira urugvajskom vinskom produkcijom, iz Francuske je u drugoj polovici devetnaestog stoljeća donio jedan Bask. U čast baskijskim zaslugama za razvoj urugvajske vinske industrije, ovo izvrsno slatko vino dobilo je baskijsko ime.
Etxe Oneko proizvodi se od prosušenog tannata, koji se kasnije, slično portu, pojačava alkoholom, te naposljetku, odležava u barriqueu. Konačni je rezultat impresivna kombinacija naglašenih začinskih elemenata s raskošnim voćem vrhunskog crnog vina i sa slatko-slanim aftertasteom.
alkohol: 17,5 posto, uvoznik: Vrutak, cijena: 150 kuna, ocjena: 8,5 /10