Slučaj Perković u Njemačkoj je, iako mu to nije bila namjera, na razmeđu prošlog i ovog stoljeća otvorio bivši predsjednik Hrvatske stranke prava, Anto Đapić. Želeći otkriti tko je ubojica njegova strica, osobe istog imena i prezimena, posljednje žrtve jugoslavenske tajne službe, Đapić je od kraja lipnja 1989. - kada mu je ubijen stric - na tome tijesno surađivao s njemačkom policijom. Upravo je Đapić tijelo mrtvog 61-godišnjeg strica pronašao u zgradi u Nürnbergu, u Ulici Karl Jatho Weg 10, gdje je ovaj imao stan, pa je bio prvi koji je njemačkim istražiteljima dao osnovne podatke. Nijemci su započeli istragu, ispitano je stotinjak osoba, no tapkalo se u mjestu.
Kao zastupnik u Hrvatskom saboru, predsjednik HSP-a, više je puta bezuspješno pokretao to pitanje. Kad je potkraj rujna 1999. “Vijeće za utvrđivanje poratnih žrtava komunističkog sustava ubijenih u inozemstvu”, kako je bio službeni naziv tog saborskog tijela, podnijelo izvještaj Kazimiru Svibenu, predsjedniku Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, Đapić je osobno taj poveći dokument na 38 gusto kucanih stranica - u kojem se spominje i likvidacija njegova strica - uručio bavarskoj policiji. No, Đapić je, uz izvještaj spomenutog vijeća, njemačkim istražiteljima dao i druge dokumente. Dobio ih je od Bože Vukušića, tajnika Vijeća koje je sastavilo izvještaj, uz odobrenje predsjednika saborske komisije Kazimira Svibena.
U izvještaju se, na više mjesta, čak 44 puta spominje Josip Perković, no ni jednom u kontekstu ubojstva Đapićeva strica. Đapić će poslije saznati da je to bilo djelo odjeljenja Službe državne sigurnosti (SDS) iz Livna.
Tajna služba na nogama
Iako su njemačke tajne službe, sasvim sigurno, i prije toga znale za Perkovića, sada su u rukama imale i službeni dokument - rezultat rada komisije Hrvatskog sabora - koji Perkovića izravno upliće u organiziranje likvidacija jugoslavenske Službe državne sigurnosti počinjenih u Njemačkoj. U izradi tog dokumenta, uz Vukušića, sudjelovali su Vice Vukojević i Gordana Turić.
Bavarsku policiju koja je o tim likvidacijama vodila istragu osobito je zanimalo ubojstvo Stjepana Đurekovića, jednog od direktora Ine. On je u travnju 1982. emigrirao u Njemačku, što je na noge diglo jugoslavensku tajnu službu, koja će mu 15 mjeseci poslije doći glave. Turić-Vukušić-Vukojevićev izvještaj s tim, kako se u Hrvatskoj kolokvijalno govorilo, UDB-inim ubojstvom povezuje Josipa Perkovića, tada rukovoditelja II. odjela SDS-a u Zagrebu, zaduženog za neprijateljsku emigraciju. Perković je na toj dužnosti bio od rujna 1979. do jeseni 1986. U izvještaju stoji da je Đurekovićevim ubojicama ključ garaže u Wohlfahrtshausenu, gradiću od nekih 17.000 stanovnika nadomak Münchena, gdje je bila smještena mala tiskara, a u kojoj je likvidiran Đureković, pribavio upravo Perković. Njemu je taj ključ, stoji u izvještaju, dao urednik emigrantskog časopisa “Hrvatska država”, agent jugoslavenske tajne službe, kodnog imena “Boem”. Emigrantsko glasilo tiskalo se u garaži u Wohlfahrtshausenu, kamo je Đureković, na dan pogibije, svratio da bi za “Hrvatsku državu” ostavio obećani rukopis.
Iako se u izvještaju komisije Hrvatskog sabora ne spominje tko stoji iza konspirativnog imena “Boem”, njemačkim istražiteljima nije bilo teško saznati da se radi o Krunoslavu Pratesu.
Prates je nakon sloma Hrvatskog proljeća 1971. pobjegao u Njemačku i u travnju 1973. ondje dobio politički azil. Kad su istražitelji skupili dovoljno dokaza o Pratesovoj umiješanosti u Đurekovićevo ubojstvo, istražni sudac izdao je 6. srpnja 2005. nalog za njegovo uhićenje. Kako je Prates živio u Njemačkoj, policija ga je pronašla i uhapsila već sljedećeg dana. Optužnica je podignuta krajem studenoga iste godine, a suđenje je počelo u veljači sljedeće, 2006. Sredinom srpnja 2008. Prates je na 6. kaznenom odjelu Zemaljskog suda u Münchenu proglašen krivim i osuđen na doživotni zatvor. Tijekom dugotrajne istrage, ali i na samom suđenju, na svjetlo dana isplivali su detalji koji su Perkovića, u očima njemačkih istražitelja, pretvorili u osumnjičenika. Zato će bavarska pokrajinska policija u Münchenu, a potom i njemačka savezna policija u Wiesbadenu, izdati tjeralicu za Perkovićem, a 1. srpnja ove godine, kada Hrvatska postane članicom Europske Unije, u Zagreb će, kako se najavljuje, stići i europski uhidbeni nalog te zahtjev za Perkovićevo izručenje Njemačkoj.
U opsežnoj presudi njemačkog suda, napisanoj u formatu omanje knjige, na 118 stranica, opisuje se kako je Perković zavrbovao Pratesa. Perković je 1975., dok je još radio u regionalnom Centru osječke Službe državne sigurnosti, u Makedoniji nekoliko dana ispitivao Prateseovu suprugu koja je ondje bila u posjetu rodbini.
(...)