Tomislava Ivića upoznao sam u doba njegove najveće slave, gostovao je u Sportskim novostima. Bio je u stvaralačkom naponu i u zanosu je pokušavao na vrlo slikovit način, premještajući stolce i vješalice po redakciji, objasniti kakav nogomet će se igrati u sljedećoj dekadi. Njegov nogomet je bio grub, nabijen snagom, osnovni glagoli su bili presing, trka i automatizam, a golovi i pobjede su bili rezultat takvog nogometnog pogleda na svijet. I sve je teklo po planu, slušali smo ga otvorenih usta, dok je, onako sitan, trčao po redakciji, vadeći iz duše i mozga ono najvrednije što je osjećao. No, onda se pojavio Zvonimir Magdić “Amigo”, nepopravljivi nogometni romantičar, koji je u to vrijeme bio inficiran latinskim nogometom, njegovi favoriti bili su Cubillias, Alonso...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....