Kroz kafić Carpe diem, smješten na autobusnom kolodvoru u Imotskom, prošlo je unatrag pet godina pola grada. Negdje oko pet tisuća ljudi. Svi oni, stanovnici Imotske krajine, oboružani kovčezima, svratili su u ranu zoru kako bi popili svoju posljednju kavu u Hrvatskoj. Potom su s nekom od četiri tjedne autobusne linije krenuli prema Njemačkoj, trbuhom za kruhom, svjesni da u svojem Imotskom nemaju kako preživjeti. Ispratile su ih uplakane žene i malena djeca, a oni bi, uz kavu i kratko, obećavali kako će se vratiti. Ili barem, s vremena na vrijeme, poslati stotinjak eura.
‘Nema ovdje ničeg’
Slika je to ovoga grada Dalmatinske zagore. Ekonomija u ovom gradu ne postoji, a najveći je poslodavac gradska uprava. Slijede pekare s po nekoliko zaposlenih. U Imotskom nema, ali nem...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....