Tog dana kad je imenovan Banom, mladi advokat Ivan Šubašić sa ženom Vlastom, prolazi sredinom ceste i podižući cilindar s glave, otpozdravlja mještanima koji su se tu zatekli i zapljeskali mu.
Vidio sam prvi put cilindar, u očima dječaka od petnaest godina, neobičan predmet.
Bilo je to u Karlovcu u kolovozu 1939., pred rat.
U malom gradu s tek jednom asfaltiranom ulicom.
Sve je trajalo kratko. Nijemci se približavaju Zagrebu, Šubašić bježi. Prolazi još jednom cestom, ali u drugom smjeru.
Bilo je rano popodne, dan je znak uzbune, sjećam se, na ulici nije bilo nikoga. Limuzina u kojoj se krio, bjesomučno je jurila prema moru.
Kod Senja, govorilo se, čekala ga je engleska podmornica.
“So hat ein Manet nicht gemalt”, odbrusio je Račić Habermannu, svome učitelju u sijedu bradu, p...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....