PIŠE JURICA PAVIČIĆ

Kako su prvi do Alije Sirotanovića u polumraku osiguravali državni resurs

Labinska rudarska priča svoje je vrhunce doživjela za dva totalitarna poretka, fašizma i socijalizma. Te su dvije ideologije počivale na oprečnim utopijskim poimanjima radničkog etosa, života i slobodnog vremena.
Labinska rudarska priča svoje je vrhunce doživjela za dva totalitarna poretka, fašizma i socijalizma. Te su dvije ideologije počivale na oprečnim utopijskim poimanjima radničkog etosa, života i slobodnog vremena.

Stvarna povijest rudarstva u Hrvatskoj završila je u ponedjeljak 17. svibnja 1999., kad je odlukom stečajnog upravitelja Ugljenokopa Labin Veljka Karabaića zatvoren, a potom i potopljen ugljenokop Tupljak kod Labina - posljednji aktivni rudnik u Hrvatskoj. U trenutku zatvaranja labinski su ugljenokopi već devet godina bili u stečaju, nekadašnji kolos s osam tisuća zaposlenih bio se sveo na nekoliko desetaka, a ugljenokopi, sve siromašniji, s rudom punom sumpora, postupno su se gasili još od ranih sedamdesetih.

U tadašnjoj Hrvatskoj, shrvanom valom stečajeva i potresenom neizdrživom socijalnom krizom posljednjih Tuđmanovih godina, kraj posljednjeg hrvatskog ugljenokopa nije izazvao nikakvu pažnju, a mediji su ga, s izuzetkom lokalnih, jedva zabilježili.

Potapanje 1999. godin...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2025 14:33