Znam da u autobusu trebaju biti samo ljudi s razlogom. Ispričavam se ali moram ići u kupovinu, brzo ću”, s primjetnom neugodom jedan se Šveđanin ispričavao suputnicima u gradskom prijevozu što je, eto, unatoč preporukama u doba korone ipak postao ‘prekršitelj’. Da, to je primjer na čemu se zapravo temelje epidemiološke mjere vezane uz koronavirus u Švedskoj koja od početka pandemije Covida-19, malo je reći, zbunjuje ostatak svijeta svojim pristupom rješavanja svjetskog zdravstvenog problema nezabilježenih razmjera.
Dok gotovo cijeli svijet živi život ‘za po doma’ Švedska se uporno oslanja na ‘savjest svojih građana’. Otvorene su škole, tvrtke, pa čak i kafići a jedno od rijetkih zabrana je - ne više od 50 osoba na istom mjestu. Istina oni koji mogu rade od kuće a srednjoškolci i studenti imaju on line nastavu, stariji su kući...
Ni dva mjeseca od početka pandemije Šveđani ne mijenjaju gotovo ništa usprkos činjenice da među skandinavskim zemljama drže neslavni rekord po broju umrlih. Čak 2000 žrtava koronavirusa ili 200 na milijun stanovnika. Susjedna Norveška ima samo 172 umrla ili 31 na milijun, a Finska 182 ili 35 na milijun stanovnika. Usput rečeno Hrvatska trenutno ima 12 umrlih na milijun stanovnika što će reći da je zatvaranje dalo rezultata i da oni koji su se ‘švercali’ u gepeku pokušavajući priječi granicu općine bez propusnice ipak nisu bitno narušili dobar rezultat epidemioloških mjera.
No, arhitekt švedske epidemiološke strategije, Anders Tegnell, šef Agencije za javno zdravstvo, ‘ne da se smetati’ pa stalno ponavlja: “Ne, naše škole nisu zatvorene, jer bi tada zdravstveni sustav izgubio 30 posto djelatnika. To nije bolest koja po svemu sudeći napada djecu. Ne, ne zabranjujemo sva javna okupljanja, ali ako vam nije dobro ne biste trebali ići na posao ili u školu”. Ili kad je susjedna Danska najavila zatvaranje svojih granica, dr. Tegnell je rekao medijima da za to nema nikakvog znanstvenog temelja.
Odgovornost na pojedincu
“U Danskoj i Norveškoj politički su čelnici bili protiv savjeta svojih javnozdravstvenih agencija o ključnim stvarima poput zatvaranja granica. To se nije dogodilo u Švedskoj. Još”, zaključuje Tegnell. Naime, razne agencije kao stručne institucije u Švedskoj nerijetko imaju veću snagu od politike pa i u ovom slučaju pandemije koronavirusa.
“Tako je govorio” Tegnell gotovo je mantra u toj zemlji u kojoj je sva odgovornost za zarazu ili ne zarazu stavljena na ‘jaka pleća’ pojedinca. Starijima je preporučeno da ne idu u gužve, da šeću na udaljenosti od dva i više metara od drugih. I to je bilo dovoljno. Nema kazni nema ‘praćenja’ mobitela, nema ‘žandara’...
Dijele se savjeti i preporuke u ogromnim količinama, a na svakom je hoće li ih prihvatiti ili ne. Šveđani, kažu, jako vjeruju agencijama uključujući i ovu za javno zdravstvo, ali i ta ista javna vlast vjeruje svojim građanima da će preporučeno i ‘odraditi’. Nitko uglavnom ne propituje jesu li savjeti koje daju agencije dobri za njih ili ne.
Navikli su da to budu stručni naputci, najbolji za ljude ali i društvo u cjelini. Reklo bi se, visoka razina povjerenja u institucije ali i građana jednih u druge. Dovoljan primjer su nedavni uskršnji blagdani. Preporuka je bila da građani ne napuštaju Stockholm, a rezultat je bio da njih 90 posto to i nije učinilo. Sociolog, Lars Tragardh, slikovito kaže - svaki Šveđanin nosi svog policajca na ramenu!
No, ovu Tegnellovu politiku, na rubu imuniteta krda, kritiziralo je 22 najistaknutijih švedskih epidemiologa tražeći da podnese ostavku jer je ‘previše izložio građane’. U jednom trenutku, prije mjesec dana, kad su brojke oboljelih i umrlih značajno porasle ipak se upleo premijer Stefan Löfven pa je broj onih koji se mogu okupljati na javnom mjestu smanjen s 500 na 50 a i uvedene su sankcije za eventualno neposlušne. Švedska je tek početkom travnja uvela zabrane posjeta umjesto preporuka u domove za starije odnosno tek onda kad je virus ušao u trećinu tih ustanova.
Ipak, čini se da se zanemarila činjenica da slobodno društvo ima i ‘slobodnih pojedinaca’ koji se teško priklanjaju ‘preporukama i savjetima’. Osim toga koronavirus širi se i asimptomatski što je osim izolacijom teško kontrolirati. Šveđani koji drže da Tegnell nije dobro osmislio program borbe protiv Covida-19 kažu da se promijenilo i švedsko društvo zbog vrlo visokog broja imigranata o čemu se nije vodila dovoljna briga.
Čak 25 posto stanovništva je ne švedskog porijekla. Udio je još veći u regiji Stockholm. Imigranti iz Somalije, Iraka, Sirije i Afganistana visoko su zastupljeni među oboljelima, ali i smrtnim slučajevima zbog Covida-19. To se dijelom pripisuje nedostatku informacija na jezicima imigranata, ali po svemu sudeći još je važniji faktor gustoća stanovanja u nekim predgrađima gdje u istim stanovima živi više generacija migranata.
Da su očekivanja od Šveđana u borbi protiv koronavirusa velika potvrđuje nam i stockholmska učiteljica Lili Kapper.
“Mjere u Švedskoj su u usporedbi s drugim zemljama blage. Međutim, to nisu samo preporuke nego očekivanja da će najveći broj građana to i poštovati. Pitanje korone raspravlja se otvoreno i sudeći prema mišljenjima koja se mogu pročitati nude se i različiti odgovori. Koje odgovore pojedine institucije guraju ovisi o prioritetima, procjeni rizika, ekonomskim mjerama. Korona je pitanje na koje još nema definitivnih odgovora i još manje rješenja.
Nitko ne preispituje vjerodostojnost teorija fizike ili opće činjenice kemije. Nitko se o tome ne brine jer trenutno to ne utječe na razvoj društva ili propast pojedinca. S koronom je druga priča. Promijenila je način života, poslovanja, čekanje na liječenje ostalih bolesti”, objašnjava Lili. Dodaje da su Šveđani, osobito oni koji su nekog izgubili, više kritični zbog primjerice lošeg stanja zaliha lijekova kao i zaštitnog materijala.
“Jedna tako bogata država ne može ne imati kontrolu nad ljekarnama i biti bez kriznog plana. No to se dogodilo”, ističe Lili.
Na neke sad već nerijetke primjedbe da ni u bolnicama pomoć nije uvijek dostatna prof. dr. Nenad Bogdanović, neurogerijatar iz Sveučilišne bolnice Karolinska kaže kako se sve mora uzimati u kontekstu.
“Nema neetičkog pristupa ili još gore nepoštivanja Hipokrata u bolnicama. Postoje stroga pravila i skale kojima se određuje biološka dob pacijenta i o tome ovisi liječenje. Mnogi kažu kako starije od 80 ne stavljamo na respirator što nije točno. Svi kod kojih je njegova primjena opravdana ga i dobiju, ali respirator mnogima može učiniti više štete nego li koristi. On ne pomaže da se pluća regeneriraju.
Pacijentima se nerijetko može bolje pomoći ako se češće okreću na bok ili trbuh. Svi pacijenti dobivaju primjerice i lijekove protiv zgrušavanja krvi jer se pokazalo da korona vodi u mikrotromboze, a u tom slučaju ni respirator ni ECMO uređaj ne pomažu”, objašnjava prof. dr. Bogdanović.
Drži da zdravstveni sustav u Švedskoj nije zakazao, a što se tiče ostalih mjera i on kaže da je ‘sve na leđima pojedinca’ i da u velikoj mjeri to funkcionira. Dodaje da su problem kao i svugdje domovi za stare u kojima je najteže spriječiti prodor virusa čak i kad se većina ljudi izolira, jer uvijek netko od zaposlenika može biti primjerice asimptomatski i donijeti bolest.
“Mora se voditi i briga o činjenici da u Švedskoj mnogi u svojim zdravstvenim kartonima imaju upisanu i zabranu oživljavanja u slučaju zastoja rada srca i toga se svi jako drže. Odluka se donosi zajedno s pacijentom, liječnikom i rodbinom”, objašnjava prof. dr. Bogdanović neke švedske specifičnosti i u doba koronavirusa.
“Ljudi su pametni”
Stručnjaci će reći da je za sad teško procjenjivati koja je metoda borbe protiv Covida-19 najučinkovitija. Sigurno je da strategija socijalne distance ipak djeluje, ali pitanje je koliko dugo tako može izdržati cijeli svijet. Uostalom u većini zemalja već počinje ‘relaksacija’. U međuvremenu Tegnell, je ustvrdio da se strategija švedske Agencije za javno zdravstvo može u potpunosti procijeniti tek nakon što prođe nekoliko godina.
“Tek tada možemo vidjeti jesu li ljudi umrli od drugih bolesti kao posljedice činjenice da je fokus bio na Covid-19 pacijentima ili kakve će posljedice imati na školovanje djece ako izbivaju iz škole, ili hoće li možda doći do porasta nasilja u obitelji. Biti u karanteni možda će rezultirati s više mentalnih bolesti”, Tegnellovi su argumenti za karantenu bez karantene.
Njegova je logika - ljudi su pametni i sami mogu donositi dobre odluke, dodavši da nema bolje motivacije za provedbu preporuke nego li one “ako to učinim moji se roditelji neće razboljeti”. Dodaje kao se sve može zatvoriti, ali to je samo stavljanje problema ispod tepiha. U nekom trenutku sve se ponovno mora i otvoriti, a virus će i dalje biti tamo negdje”, kaže Tegnell.
Za hrvatskog epidemiologa, prof. dr. Branka Kolarića, nema dileme oko onoga što je trebala izabrati Hrvatska u borbi protiva Covida-19.
“Ne, švedski model kod nas je neprovediv. Naprosto nemamo tu razinu samokontrole i zato nismo ni razmatrali tu opciju. Šveđani su odlučili da pokušaju zaštititi starije, a ostali na neki način šire kolektivni imunitet. Bit će zanimljivo vidjeti rezultate seroloških testiranja koji će pokazati kolika je prokuženost stanovništva u Švedskoj odnosno u Hrvatskoj nakon primjene različitih mjera zaštite. Mi i dalje smatramo da su mjere zašite dale dobre rezultate, a sad ćemo vidjeti koliko će se ljudi držati preporuka nakon njihova popuštanja”, kaže prof. dr. Kolarić.
Tko će na kraju biti uspješniji u bici s koronavirusom, oni koji su sve zatvorili nadajući da je tako otupjeti oštrica ‘krune’ Covida-19, ili švedski, kako ga mnogi nazivaju, eksperiment polu karantene, polu imuniteta krda ostaje na stručnjacima koji će u svakom slučaju imati zadnju riječ u ocjeni svake provedene mjere u pandemiji koju nitko nije očekivao niti je za nju bio spreman.