Kazneni zakon je nakon Ustava vjerojatno jedan od najvažnijih zakona jer određuje najteže sankcije i usmjerava ponašanje članova društva. Na čelu radne skupine, sastavljene od 21 stručnjaka, koja je upravo privela kraju dvogodišnji rad na pisanju novog kaznenog zakona je prof dr. Ksenija Turković, prof. kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Dr. Turković diplomirala je pravo u Zagrebu, a doktorirala na američkom Yaleu.
Zašto ste se odlučili na posve nov kazneni zakon?
- Kad smo početkom 2009. počinjali pisati novi zakon, postojalo je oko 800 primjedaba na postojeći kazneni zakon koje su podnesene od samih institucija vlasti, što znači da je gotovo na svaki članak KZ-a bila stavljena neka primjedba. Bilo nam je jasno da moramo napisati posve nov kazneni zakon. U dvije godine nastao je novi kazneni zakon koji predstavlja jak zaokret prema ljudskim pravima.
Novim je zakonom predviđeno da se za djela za koja su predviđene kazne zatvora do tri godine, umjesto zatvora izriče neka druga vrsta sankcije. Zašto pisci novog kaznenog zakona zaziru od izricanja zatvorskih kazni?
- U kaznenoj politici, tj. u predviđenim sankcijama novi je zakon inovativan. Imamo zatvore koji su prenapučeni 150 posto. Više od trećine zatvorenika osuđeni su na kratkotrajne kazne do šest mjeseci zatvora koje ne postižu svrhu kažnjavanja. Analiza presuda pokazuje da nam je opao udio novčanih kazni u ukupnom broju presuda. Novčanih je kazni 2009., kad smo počeli pisati zakon, bilo tri puta manje nego 2002. Zatim, udio uvjetnih osuda kod nas je iznimno visok, na njih otpada čak više od 70 posto izrečenih kazni, a znamo da u javnoj percepciji ako si dobio uvjetnu osudu, praktički kao da nisi dobio ništa.
Kažete da je novi kazneni zakon u sankcijama inovativan. Možete li to objasniti?
- Kod zatvorskih kazni ideja vodilja nam je bila smanjiti kratkotrajne kazne zatvora jer su se one pokazale neučinkovite. To smo pokušali učiniti uvođenjem asortimana drugih sankcija koje će sud umjesto zatvora moći izreći. Predvidjeli smo da se zatvorska kazna do šest mjeseci izriče samo iznimno i sudac mora opravdati zašto je izriče i po čemu je zaključio da ostale kazne, kao što su novčana ili rad za opće dobro ili nešto treće, ne bi bile svrsishodne.
Za kaznena djela za koje je predviđen zatvor do tri godine, umjesto zatvorske kazne sud može izreći novčanu kaznu kao alternativnu. Koji je smisao te izmjene?
- Hrvatska ima znatno manji udio novčanih kazni u ukupnim sankcijama u usporedbi s europskim državama. Jedan od razloga nedovoljne primjene novčane kazne u našoj sudskoj praksi je što smo siromašno društvo. Suci su dosad izbjegavali izricanje novčanih kazni i zato što su ih teško uspijevali naplatiti, pa se dosuđena novčana kazna naposljetku ponovo zamjenjivala zatvorom. Dosad je sudska praksa pribjegavala da se novčane kazne izriču prema prosječnom dnevnom dohotku koji je ustanovljavao Statistički zavod. Po novom zakonu izriče se individualizirana novčana kazna, sud kod pojedinog osuđenika utvrđuje što je njegov stvarni dnevni dohodak. Ako sud kaznu ne može odmah naplatiti, predviđen je čitav niz mehanizama kako to učiniti kroz stanovito vrijeme. Ako ni to ne ide, pribjegava se osuđivanju na rad za opće dobro, ako ni to ne uspije, pribjegava se prisilnoj naplati dosuđene novčane kazne, a tek ako sve to ne uspije ide se na zatvorsku kaznu kao zamjenu za novčanu.
Jedna od zanimljivijih kazni koje će se izricati umjesto zatvora jest uvjetna nadzirana sloboda. Nedavno je, međutim, jednom od pritvorenih menadžera koji je ispunio uvjete za izlazak na nadziranu slobodu produljen pritvor, jer sud nije imao narukvicu preko koje bi ga se nadziralo. Ne bojite li se da će u uvjetima kad ne postoji sustav osposobljen za provedbu alternativnih sankcija ta vrsta kazni ostati samo mrtvo slovo na papiru?
- Kad probacijski sustav, koji sada uvodimo, ojača, on će moći podnijeti teret provedbe alternativnih sankcija. Novi KZ predvidio je čitav niz sankcija koje nisu zatvor, a mogu biti učinkovitije od zatvora jer su korisne i za počinitelja i za društvo. Kad donosite novi kazneni zakon, ne razmišljate samo o načelima na kojima ćete ga temeljiti, nego i o tome koliko nas kao društvo košta jedan dan zatvora, a koliko košta ako umjesto zatvora izričemo društveno koristan rad. Vrlo brzo će se pokazati da je financiranje probacijske službe, koja omogućava da se provodi rad za opće dobro, naplati novčana kazna i provedu druge posebne mjere, u konačnici za društvo jeftinije. Intencija novog kaznenog zakona je da se u zatvor šalje samo ljude koji su počinili teška kaznena djela.
Najstroža kazna predviđena novim kaznenim zakonom je 50 godina zatvora, što je deset godina više od maksimalne kazne predviđene sadašnjim zakonom. Zašto baš 50 godina?
- Dugo smo u radnoj skupini raspravljali koja je najviša kazna najprimjerenija za naše prilike. Raspravljali smo i o mogućem uvođenju doživotnog zatvora jer većina europskih država tu kaznu predviđa za najteža kaznena djela. U konačnici je, međutim, prevladao stav da povećamo maksimalnu kaznu na pedeset godina zatvora, i to u iznimnim slučajevima. Ona će se izricati u situacijama kad je osoba osuđena za dva ili više kaznenih djela za koje je izrečena dugotrajna zatvorska kazna, pa je u tim slučajevima u stjecaju moguće izreći 50 godina zatvora. Glavni prigovor doživotnoj kazni je da je neodređena. S kaznom od 50 godina zatvora dobivamo određenost i, budimo iskreni, u velikom broju slučajeva kazna od 50 godina je zapravo doživotna. Pretpostavimo li da je na tu kaznu osuđen dvadesetogodišnjak, kad izađe iz zatvora imat će 70 godina, a u toj dobi rijetko se čine kaznena djela. Složili smo se da je s kaznom od 50 godina svrha kažnjavanja postignuta i da nema potrebe da se ide na doživotni zatvor.
Mjere sigurnosti za obiteljske nasilnike iz prekršajne sfere novim ste zakonom prebacili u kaznenu sferu. Posve se suprotno dogodilo s posjedovanjem male količine opojnih droga: predložili ste da se to djelo iz kaznene sfere prebaci u prekršajnu. Poznato vam je da je dekriminalizacija posjedovanja male količine droge predmet velikog političkog prijepora između lijevih i desnih opcija na političkoj sceni. Koji su bili ključni razlozi za dekriminalizaciju posjedovanja male količine droge?
- Moram naglasiti da radna skupina koja je pisala zakon nije sastavljena ni po kakvom političkom kriteriju. U njoj su svi profesori kaznenog prava s četiriju pravnih fakulteta u Hrvatskoj, tri suca Vrhovnog suda, županijski i općinski suci, odvjetnici, predstavnici DORH-a, MUP-a i Ministarstva pravosuđa. Uopće nas nisu zanimala bilo čija politička stajališta, već smo bili usredotočeni na to da dođemo do zakonskog rješenja koje čak ne mora biti najnaprednije, ali koje će u ovom trenutku biti prihvatljivo i dobro za naše društvo. Znali smo da je rasprava o drogama jedna vrlo teška rasprava u ovom društvu i zato smo je ostavili za sam kraj rada na ovom zakonu. Stručna skupina došla je do rješenja za koje ne znamo kako će proći u Saboru i što će se s njim u konačnici dogoditi. U njegovu donošenju rukovodili smo se analizom dosadašnje sudske prakse i svrhovitosti kažnjavanja.