Urednik teološkog časopisa Communio Ivica Raguž u uvodniku prvog broja žestoko je kritizirao jedan drugi teološki časopis - Concilium. Raguž je Concilium nazvao “teološki irelevantnim časopisom” koji ustrajava u “isključivo horizontalnoj dimenziji crkve”. Zoran Grozdanov, jedan od urednika hrvatskog izdanja Conciliuma i urednik izdavačke kuće Ex libris, u svom odgovoru kaže kako “u dosadašnjoj povijesti dvaju časopisa nije zabilježeno ovakvo međusobno diskreditiranje, pa je time pisanje dotičnog urednika Communija postalo i međunarodni skandal”.
Početak sukoba
Tako smo nakon godina potpunog mira i mi dobili sukob na teološkoj sceni. Kršćanska teološka misao u Hrvata neobičnom je žestinom i oštrinom konačno pokazala svoju pluralnost.
Priča počinje nedavno kada u kratkom vremenu dobivamo dvije važne publikacije - teološke časopise Concilium i Communio. Prvo nam je na uvid prezentirano hrvatsko izdanje Conciliuma, časopisa kojeg su 1965. pokrenuli teolozi nadahnuti Drugim vatikanskim saborom poput Karla Rahnera, Hansa Künga i drugih. Časopis već pet desetljeća ima reputaciju vjerojatno najčitanije teološke publikacije na svijetu koja se u svojim tematskim brojevima ne libi ponuditi rasprave i o pitanjima poput položaja žene u Crkvi, pedofilije među svećenstvom i odnosa kršćanstva i nacionalizma. Concilium se po prvi put u Hrvatskoj pojavio zahvaljujući ljudima iz izdavačkih kuća Ex libris iz Rijeke i Synopsis iz Sarajeva.
Nedugo nakon toga, pokrenuto je i hrvatsko izdanje još jednog značajnog teološkog časopisa - Communija, nastalog 1972. na inicijativu nekoliko teologa, među kojima i Josepha Ratzingera, današnjeg pape Benedikta XVI. On je nakon pisanja u Conciliumu procijenio da taj časopis odlazi u “preprogresivnom” smjeru, te je htio stvoriti publikaciju koja bi bila nadahnuta duhom Koncila, ali vjernija i onome za što teolozi obično koriste termin “crkvenost”. Članci iz Communija još od 1972. redovito su objavljivani u Svescima, teološkom časopisu Kršćanske sadašnjosti, a sada se časopis po prvi put u Hrvatskoj objavljuje integralno u izdanju te kuće.
Teologija kao ideologija
Ova su dva časopisa svojim konceptima zaokružili ponudu suvremene teološke misli prezentirajući njezinu, uvjetno rečeno, liberalniju i konzervativniju verziju koje svugdje u svijetu već desetljećima koegzistiraju u dijalogu i međusobnom korigiranju. Svugdje, ali kako vidimo, ne i u Hrvatskoj.
- Raguževi napisi se mogu promotriti na dvije razine. Na jednoj, tu je na djelu pretvaranje teologije u ideologiju. U ime jedne teologije, dakle, jednog govora o Bogu, diskreditiraju se svi ostali. E sad, na drugoj razini, da je to objavljeno u nekom niskotiražnom samizdatu, gdje i pripada ovakvo pisanje, to bi predstavljalo sramotu za autora, no to je objavljeno u časopisu s dugogodišnjim ugledom koji se s takvim načinom argumentacije ne bavi i još k tome u izdavačkoj kući Kršćanska sadašnjost koja je nekoć bila oaza otvorenosti i dijaloga. Nepojmljivo je što je takva kuća s takvim uredništvom mogla stati iza ovakvog teksta - tvrdi Grozdanov i dodaje kako su teze o teološkoj irelevantnosti Conciliuma besmislene:
- Sama činjenica da, uz postojanje mnogih drugih svjetskih časopisa, dotični urednik diskreditira samo Concilium, ukazuje na činjenicu da je on njemu itekako relevantan.
Zašto bi inače njega i spominjao osim zbog činjenice da se časopis s novim duhom i pristupom netom pojavio u Hrvatskoj. Ako se pogledaju autori u Conciliumu posljednjih nekoliko godina, susreću se imena kao što su Gustavo Gutierrez, Jon Sobrino, Leonardo Boff, Dennis Gira, Robert Schreiter, Hans Küng itd. Zar su to irelevantni autori? Tu se ne radi ni o čemu drugom nego o strahu od drugačije teologije i želje za monopolom na istinu i pamet i straha od drukčijega i novog - kaže jedan od urednika hrvatskog izdanja Conciliuma dodajući kako bi objavljivao i Communio da njegova izdavačka kuća ima sredstva za to.
Ivica Raguž, međutim, potpuno stoji iza svoje prosudbe i kaže da ne bi ništa mijenjao kada bi trebao pisati neki novi uvodnik.
Ništa protiv liberala
- Concilium je 70-ih bio jedan od vodećih teoloških časopisa. No, 80-ih godina počelo je njegovo teološko razvodnjavanje. Pod time mislim na prevelik naglasak na crkveno-političkomu pogledu na Crkvu, na pokušaj da ju se reformira izvanjskim kategorijama ovoga svijeta, a ne iznutra, polazeći od “communija”, zajedništva Boga s čovjekom. To je jedan od razloga zašto je Concilium počeo sve više gubiti na važnosti u katoličkoj teologiji. Dakle, ne radi se o tomu da je Concilium “liberalan”.
Ponekad su “liberalniji” časopisi zanimljiviji od tzv. konzervativnijih. Jednostavno, Concilium nema više teološku važnost kao nekoć i gotovo nijedan ozbiljni katolički teolog više ne citira njegove članke - pojašnjava Raguž dodajući kako je to njegova teološka prosudba koju je potpisao svojim imenom i prezimenom, a ne prosudba Communija ili Kršćanske sadašnjosti, te kako je “teologija oduvijek poznavala rasprave i polemike” zbog čega ne razumije prigovore Grozdanova.
Pogrešne teze
- Pa upravo polemike služe otvorenosti misli i promišljanja, jer otvorenost ne znači uvijek slaganje. Drugo, neviđeno je do sad u povijesti katoličkih časopisa, a to je Concilium, da ga pokreće jedan pripadnik protestantske crkvene zajednice, a to je gospodin Zoran Grozdanov. Dakle, jedan protestant pokreće Concilium s nakanom da širi duh Koncila, da reformira Katoličku crkvu.
Koje li ironije! Da to pokuša kojim slučajem katolički teolog s protestantskim časopisom, bilo bi to proglašivano vrhuncem netolerancije. Stoga se pitam tko je tu sada otvoren ili zatvoren i koje su zapravo namjere gospodina Grozdanova, nakladne kuće Ex libris i hrvatske redakcije Conciliuma - zaključuje urednik Communija. Inače, kako bi naši čitatelji dobili punu informaciju, treba napomenuti kako su u hrvatskom uredništvu Concilijuma osim Grozdanova, koji je protestant-baptist, i dva katolika - Entoni Šeperić i Alen Kristić, koji su obojica diplomirali na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Ugledni teolog Adalbert Rebić, nekadašnji direktor Kršćanske sadašnjosti i dugogodišnji član međunarodne redakcije Communija, tvrdi kako Raguževi komentari nisu dobri niti za tu izdavačku kuću niti za teološki časopis koji ona objavljuje.
- Meni je bilo jako drago kada sam čuo vijest o objavljivanju Communija. Inicijativu za pokretanjem njegova hrvatskog izdanja dao sam upravo ja, a preuzeo ju je moj nasljednik, sadašnji direktor Kršćanske sadašnjosti Željko Tanjić. Stoga mi je naročito žao što se u uvodniku prvoga broja pojavljuju takve teze jer su one jednostavno pogrešne. Concilium nije irelevantan, nego je iznimno značajan i danas, a da nije ne bi niti bio spominjan u tom uvodniku. Uostalom, Concilium među teološkim stručnjacima vjerojatno ima najviše pretplatnika. Drugo, to nije časopis koji isključivo ustraje u horizontalnoj dimenziji Crkve, takva je teza jednostavno teološka krivotvorina - poručio je Rebić pojašnjavajući kako je od svojih početaka Concilium bio “izazovan”, ali i da je imao izvanredan odjek u Crkvi te da nikada nije bio osuđen.
Kako Rebić kaže, Kršćanska sadašnjost je od samih početaka imala kontakt s Concilijumom, te je 1967. u Zagreb doputovao član njegova uredništva Marcel Vanhengel nudeći suradnju. Ona je načelno prihvaćena, ali nikada konkretizirana, jer je procjena tadašnjeg nadbiskupa zagrebačkog Franje Šepera, ali i glavnog urednika Tomislava Šagija Bunića bila kako teološka misao u Hrvatskoj nije na dovoljno visokoj razini za Concilium. Nažalost, komunistička represija učinila je hrvatsku teologiju hermetički zatvorenom zbog čega u tome trenutku jednostavno nije bila u stanju pratiti postkoncilsku misao i njezin razvoj u Europi.
Proces “odmrzavanja” i hvatanja priključka sa svjetskim teološkim tokovima, prisjeća se Rebić, krenuo je krajem šezdesetih, a negdje u to vrijeme došla je i ponuda iz tek osnovanog Communija za suradnjom, koja je prihvaćena. Bivši direktor Kršćanske sadašnjosti dodaje kako se na sastancima međunarodnog uredništva Conciliuma osvjedočio kako je među teolozima postojalo veliko poštovanje prema “konkurentskom” časopisu, te kako nikada nije čuo niti riječ kritike na njegov račun.
Nekad važan časopis
- Uostalom, naše rasprave na sastancima redakcija bile su jako otvorene, mi smo slobodno iznosili svoje stavove. Urs von Balthasar, koji je bio veliki teolog, bio je i čovjek jako demokratski raspoložen. Ratzinger je također nazočio tim diskusijama, ali je uglavnom šutio - kaže i Rebić. Za njega, sukob između dva iznimno važna časopisa potpuno je nepotreban i nigdje se, osim u Hrvatskoj, nije događao. Uvodnik Ivice Raguža, kaže, malo ga zabrinjava i tjera na razmišljanje jer “pokazuje tendencije isključivosti”, ali kaže kako i dalje “ima povjerenja u te mlade ljude i nada se da će učiti na svojim pogreškama”.
Raguž, međutim, odgovara da Rebić vjerojatno ima teološko stajalište o Conciliumu iz 70-ih godina, kad je to bio važan časopis.
- No, danas je situacija drukčija. Godinama nastojim pratiti svu teološku literaturu, tako da mi se čini kako samo izričem stav većine teologa u Katoličkoj crkvi - zaključuje Raguž, koji kaže kako unatoč svojim kritikama Conciliuma ima pozitivno mišljenje o izdanjima izdavačke kuće Ex libris iako se teološki ne slaže s nekima od njih.
Kome smeta pluralnost?
A Ex libris je spomenutim izdanjima u svojoj biblioteci Ecumenica doista pokrenuo neke nove vjetrove na hrvatskoj teološkoj sceni objavljujući relevantne naslove koji iz raznih razloga do sada nisu bili dostupni hrvatskoj javnosti. Djela Jürgena Moltmanna, Karla Rahnera, Dietricha Bonhoeffera doista su popunile neke praznine u teološkim hrvatskim prostorima, a mnogi se slažu kako objavljivanje memoara znamenitog teološkog disidenta Hansa Künga pod nazivom “Izborena sloboda: Sjećanja” ima i širi kulturološki značaj od onog puko teološkog. Možda ta novoizborena teološka pluralnost doista nekima počinje smetati?
- Jasno je da postoje strukture kojima nije u interesu pluraliziranje teološke i bilo kakve druge misli, no to je problem koji na našim prostorima nije nov. Tako da ovakav obračun s neistomišljenicima nije tek puki ispad. No, takve je strukture ipak pregazilo vrijeme. Naša izdanja zahvaćaju široko, jer smo uvjereni da je u kršćanstvu, a u našem kontekstu posebno, nužan zaokret prema posve ljudskim, pa time i kršćanskim stvarima - dijalogu, obrani marginaliziranih, nadi, praštanju, odustajanju od vlastitoga prava. Zanimljivo je i to da su Ex libris i Concilium na hrvatskom jeziku pokrenuli ljudi s margine, koje umjesto moći krasi entuzijazam neopterećen bilo kakvim oblikom teološkog i crkvenog ograničavanja i strančarenja - kaže Grozdanov dodajući kako se nada da će se iz ovoga prijepora s Communiom, na koji će odgovoriti međunarodna redakcija Conciliuma u lipanjskom broju časopisa, “razviti rasprava, a ne kao sada anatemiziranje”.