NOVA SEZONA MAMUTICE

Mamutica: Od otužne gnjavaže subotom uvečer do konačno zabavne domaće krimi serije

Najveća vrlina ‘Mamutice 2’ nisu glavni glumci, nego sporedni, koji se mijenjaju iz priče u priču. Neki su poznati, poput Mladena Vulića, a neki baš i ne. Za novu sezonu tražili su se glumci po cijeloj Hrvatskoj

U travnju prošle godine u Otočcu se zbio bizaran kriminalni slučaj. Oko deset navečer, u blizini tamošnjih kafića Kesten i Volan, skupina Roma dočekala je 27-godišnjeg Mihajla Stojanovića, poznatog po nadimku Rambo Gacke doline, izudarala ga te mu sjekirom odsjekla jednu šaku i teško ozlijedila drugu. Nije to bio uzgredni incident, u pitanju je bila osveta, jer je Stojanović navodno bio poznati grubijan. Kao redar disco bara As bio je osumnjičen za smrt jednog od gostiju, ali “ciganska sačekuša” nije imala veze s tim.

Kao i većina udarnih vijesti u crnim kronikama, ni ova nikad nije dobila nastavak, samo je odmah javljeno da su liječnici mladiću uspješno prišili odsječenu šaku.

Rambo od Gacke

Upravo u to vrijeme Vlado Bulić i Nenad Stipanić pripremali su drugu sezonu kriminalističke serije “Mamutica” . Nijedan od njih baš nije odgovarao profilu pisca koji pretražuje crne kronike kako bi se nadahnuo za neku od svojih priča. Istina, 36-godišnji Stipanić imao je prilično burnu biografiju (među ostalim, radio je kao zaštitar, redar, tjelohranitelj i vlasnik galerije), ali su njegove dvije zbirke priča “Sprinteri u labirintu” i “Odlično je baviti se kriminalom” bile čvrsto ukorijenjene u novi hrvatski modernizam. Jednako je tako i s 30-godišnjim Bulićem. Nakon zbirke pjesama “100 komada” stekao je popularnost pod pseudonimom Denis Lalić blogom Pusiona.bloger.hr na Indexu, da bi potonjeg upokojio nakon što je objavio roman “Putovanje u srce hrvatskog sna”, za koji je 2006. dobio nagradu Jutarnjeg lista za najbolju prozu.

Obojica su, međutim, suspregnula svoje autorske ambicije i procijenila da zgoda iz Otočca žanrovski odgovara nekoj od epizoda njihove “Mamutice”. Rambo iz Gacke doline postao je Igor Džokić Džo, krupni frajer koji je strah i trepet diskokluba u Travnom, u blizini velike stambene zgrade po kojoj je serija nazvana. Jedne večeri netko ga je prebio i odsjekao mu obe šake. Tko je to učinio? Možda vlasnik kluba kojeg je Džo reketario, njemu pred nosom dilao drogu i ljubakao s njegovom atraktivnom životnom družicom? Ili pak dva razbijača koje je vlasnik kluba unajmio da maknu Džoa, ali ih je on pretukao. Sumnjivi su i sin i tata Brkić. Sina je Džo opskrbljivao kokainom i pritom ga uporno maltretirao, dok je otac - građevinski poduzetnik već jednom upleten u slučaj premlaćivanja - pobjesnio kad je doznao da mu je redar iz diskokluba ozlijedio jedinca.

Svestrani Darko Pleić

Bulić i Stipanić doveli su u “Mamuticu” još jednu zanimljivu ličnost. 42-godišnji Darko Pleić nekad je bio novinar Radio Splita, vrlo loš student prava, bavio se svim i svačim, dok nije procijenio da mu je jedina šansa otići iz Hrvatske. Položio je prijemni ispit u ARTTS Internationalu, londonskom učilištu koje priprema svoje polaznike za posao na filmu, televiziji, radiju i kazalištu, međutim, nije imao dosta novca za školarinu.

Umjesto Nataše Olga

Šef učilišta John Sichel (surađivao kao redatelj s najvećim britanskim glumcima - od Laurencea Oliviera i Ralpha Richardsona do Helen Mirren, Dereka Jacobija i Anthonyja Hopkinsa) pristao ga je čekati godinu dana, pa je Pleić nešto posudio od roditelja, nešto sam zaradio i 1995. uspio završiti studij. Otad je režirao reklame i puno radio za televiziju (pamtimo ga po odličnoj seriji “Povijest nogometa”: od 13 epizoda njegove su bile tri), potpisao je jedan od priloga “Zagrebačkim pričama” po Bulićevu scenariju, a sa Stipanićem priprema cjelovečernji igrani film “Rotor”, čiji je scenarij ušao u uži izbor sarajevskog CineLinka.

Upravo je Pleića zapala epizoda “Redar” u “Mamutici”, u koju je upao kao drugi redatelj, uz Zorana Margetića, a umjesto Roberta Orhela, koji je radio u prvoj sezoni. Kada bi je pokazao kao “pilot” na bilo kojoj od europskih televizija, dobio bi za nju vrlo pozitivnu ocjenu: jedino bi se strani kolege čudili kako se u Hrvatskoj s malo novca može napraviti uvjerljiva kriminalistička serija s toliko glumaca i toliko lokacija. Ključna novina u odnosu na prethodnu sezonu jest dosjetka da se sada svaka pojedinačna priča proteže kroz dvije, a ne počinje i ne završava u samo jednoj epizodi. Na taj način likovi dobivaju puno više prostora, a i fabula nije poput dramske vinjete.

Božo Kovačević, u solidnoj izvedbi Sretena Mokrovića, vratio se u policiju i sada je opet inspektor, gdje radi s prijateljem i šefom Jerkom (Ljubomir Kerekeš). Umjesto Nataše Janjić (tijekom snimanja prve sezone počela je vezu s producentom Joškom Lokasom; kako je nekoć velika televizijska zvijezda zbog nje napustio trudnu suprugu Ivanu s dvoje djece, postalo je malo neprilično da nastave raditi u projektu Ivanina brata Miodraga Sile, suvlasnika producentske kuće “Drugi plan”) uskočila je Olga Pakalović i serija je time prilično dobila, budući da je lik koji ona tumači iskusna policajka, koja je u stanju podviknuti na nespretnog kolegu, dok je Natašina Martina bila tek početnica. Odlična je prinova i mladi forenzičar Marko, kojega igra riječki glumac Mislav Čavajda: on ne pravi “misu” iz svoga posla i ne izgleda kao da je stigao s američkog “Mjesta zločina”, gdje se, uostalom, rješavaju puno kompliciraniji slučajevi.



Müller iz ‘Ratkajevih’

Ipak, najveća vrlina “Mamutice 2” nisu glavni glumci, nego sporedni, koji se mijenjaju iz priče u priču. Neki su poznati, poput izvrsnog Mladena Vulića, grubijana koji će završiti s odrezanim šakama u “Redaru”, a neki baš i ne. Recimo, Trpimir Jurkić u ulozi vlasnika diskokluba, već se tu i tamo pojavljivao u prvoj sezoni, u međuvremenu smo ga vidjeli u sjajnoj epizodi kupca magarca u “Kenjcu”, gdje se cjenka s Ljubomirom Kaporom, a u “Redaru” suvereno parira uigranijim partnerima.

Za novu sezonu tražilo se glumce po čitavoj Hrvatskoj, što se pokazalo zahvalnim, jer manje poznata lica pridonose uvjerljivosti priče. Tako u prve dvije epizode pod zajedničkim naslovom “Vrag dolazi po svoje”, u Margetićevoj režiji (on je surađivao i na prvom, vrlo zanimljivom pokušaju hrvatske sapunice “Obiteljska stvar” iz 1998. godine) jednu od važnih uloga igra varaždinska glumica Marija Krpan, vrlo efektna kao odlučna žena koja ne dopušta da joj suprug upropasti firmu, stečenu mutnim poslovima tijekom devedesetih godina.

Njezinog pak muža, Tomislava Sajka glumi Ivan Primorac, umirovljeni pukovnik 1. gardijskog zdruga, bivši visoki dužnosnik Ureda za nacionalnu sigurnost, nekadašnji komandos obučavan u američkim, izraelskim, francuskim i njemačkim vojnim kampovima, koji je nedavno otkrio kako je spriječio Arkanov atentat na Tuđmana.

Važan lik u prve dvije epizode je i Maras, povratnik iz Lepoglave, također upleten u spregu politike i kriminala u burnim devedesetima: njega pomalo zastrašujuće utjelovljuje multimedijalni umjetnik Boris Bakal, poznat po projektu “Bacači sjenki”. Televizijske su mu uloge nešto poput posebne umjetničke akcije: tko ne pamti njegovog Hansa Georga Müllera iz “Ponosa Ratkajevih”, nacističkog časnika koji isprva i ne zna da je zaljubljen u Židovku. Takav “camp” nastup rijetko smo kad vidjeli na domaćim malim ekranima, a i interpretacija Marasa je u toj kategoriji.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kakvu bi krimi seriju Bulić i Stipanić napisali da ne moraju brinuti o rejtingu i standardima HRT-a. Za pohvalu je što su se izvukli iz ralja socijalnih sižeja, koji su - po mnogima - kvarili prethodnu sezonu i žanrovski čišće profilirali priče nove sezone.

Ponavljanje motiva

Da je u pitanju posao na koji se nije trošilo previše vremena očito je u prečestom ponavljanju pojedinih motiva (ne bi škodilo da se manje spominjalo recesiju), a i Mamutica je sve manje važan sudionik dosad odgledanih epizoda (to, zapravo, i nije loše). Ipak, radnja se lako prati, zbivanja su zanimljiva, što je ponajveća pohvala scenaristima, redateljima i glumcima. Što više tražiti od domaće krimi serije?

Najzanimljiviji motiv epizoda nazvanih “Vrag dolazi po svoje” utjerivanje je dugova uz pomoć kriminalaca: inspektor Božo očajan je što mu trudnoj supruzi (Ecija Ojdanić), skromnoj poduzetnici, dužnici ne vraćaju novac, pa u pomoć priskače njegov doušnik (Zvonimir Zoričić), koji je “lak na okidaču”. Nije loše! Hoće li u sljedećim epizodama biti još nečeg takvog?

Pomoć MORH-a

U “Redaru” je očito da u policiji postoji “druker”, a u idućim epizodama mafija će imati znatno istaknutiju ulogu nego u prvoj sezoni.

Producenti, međutim, najavljuju da bi se “prave stvari” trebale događati u eventualnoj trećoj sezoni, kada Božo napušta policiju, jer je svjestan da mu ta veže ruke u borbi protiv mafije. Ako do toga dođe, “Mamutica” će se morati odreći suradnje MORH-a, koji joj je ovoj sezoni bio itekako na usluzi.

Može li serija pobijediti Ligu prvaka

Miroslav Sila i Nebojša Taraba, vlasnici producentske kuće “Drugi plan” (reality show “Dvornikovi”, kulinarska emisija “Kod Ane”), nisu bili oduševljeni terminom prve sezone “Mamutice” u subotu uvečer, koji je bio dosta pomičan, jer je ovisio o dužini trajanja “Plesa sa zvijezdama” i eventualnom ubacivanju gospodarskih priloga. Rejting je ipak bio solidan, u prosjeku 9,5 posto.

Kada su s HRT-om načelno dogovorili snimanje druge sezone i već započeli pripreme, osupnula ih je izjava tadašnjeg ravnatelja Vanje Sutlića - koji se, kako je već to bio običaj, nalazio na službenom putu - da o tom dogovoru ništa ne zna. Naposljetku su snimili sezonu, ali za trećinu nižu cijenu, jeftinije od HRT-ova sitcoma “Luda kuća”.

Nova sezona, također od 20 epizoda po 45 minuta kao i prva, po mišljenju producenata ima bolji termin, u srijedu u devet navečer na prvom programu, ali veliki je problem to što su na drugom u to vrijeme utakmice Lige prvaka, što bi se moglo pokazati pogubnim.

Izdvajamo