Rano jutro, netom je minulo pet sati. Na zagrebačkom aerodromu oko Marine Vukušić, predstavnice Atlasa, jedan po jedan kapaju ljudi, skuplja se grupa. - Mi, Marokanci! - stariji će muškarac u poluuspješnu pokušaju šale. Nisu putnici hedonisti, nisu ni hodočasnici, u Casablancu ne lete po kakvom lako predvidljivu poslu. Malo govore, jedni drugima još stranci, pomiješanih emocija uoči puta u nepoznato za koji neki doslovce očekuju da im spasi život. Bolesni i duboko uvjereni da će ih energija Mekkija Torabija ozdraviti.
Dolaze iz svih krajeva
Mladi, stari, stigli odasvud, od Dalmacije do Baranje, Bosne, Beograda, jedni proputovali svijet, drugi, pričaju, najdalje bili u nekad popularnim šopinzima u Trstu i Nagykanizsi.
Nešto kasnije na pariškome “Charles de Gaulleu” Atlasova...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....