Sjedila je na kamenom podestu, ispod zida koji podupire stepenice koje vode do zgrade norveškog parlamenta na jednom od središnjih gradskih trgova. Dok su deseci ljudi prolazili, neki su zastajkivali naslonjeni na drugi potporni zid. Nastojali su uhvatiti što bolji kadar mase koja se vraćala ispred gradske vijećnice, gdje je održana središnja komemoracija žrtvama Andersa Behringa Breivika. Prijateljici je gotovo nezainteresirano mahnula kada je s fotoaparatom počela snimati masu koja je ispunila park. U ruci je okretala crvenu ružu. Zamišljenog, odsutnog pogleda. Prekinuo sam je u mislima, ali nije bila ljutita. Niti ona, niti itko drugi od svih ljudi koje sam vidio u Oslu.
Niti jedna riječ mržnje nije prevaljena preko usta. Više očaj, razmišljanje i propitivanje. Kako, zašto?...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....