U sasvim kasnim osamdesetima, tek godinu dana uoči osnivanja prvih nekomunističkih hrvatskih stranaka, i dvije godine prije prvih višestranačkih izbora, dakle, u rano proljeće 1988. godine, zagrebački Studentski list bio je tri puta zabranjen, a nakon treće zabrane šefovi Gradske organizacije Socijalističke omladine (danas, inače, uspješni marketingaši, čija imena ovdje neću spominjati, jer sam načelni protivnik lustracije) odlučili su smijeniti glavnog urednika i raspustiti redakciju. Studentski, koji se prodavao u neznatnih šest do sedam tisuća primjeraka - što je, ipak, bolje od naklada čitavog niza aktualnih političkih tjednika - prvi je put zabranjen negdje u veljači, zbog čitavog niza “problematičnih” tekstova, uključujući izvještaj o maltretiranju političkih zatvorenika u psihija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....