Na vrhu liste stari Radić i mladi Sviličić

U ovo desetljeće hrvatski je film ušao s možda najniže startne točke u svojoj povijesti. Nakon devastirajućih devedesetih, hrvatski je film publika prezirala, kritika mrzila, a u inozemstvu nije ni postojao.

U narednih deset godina, dvije se stvari neće promijeniti. Prva od njih je da domaća publika od hrvatskog filma i dalje uglavnom zazire, a druga da hrvatski film nije ni nakon 30 godina uspio ući na jedino stvarno filmsko svjetsko prvenstvo - a to je Cannes. I dok su te dvije stvari iste kao 2000., sve drugo u hrvatskom filmu je - jako, jako drukčije.

Dvijetsućute, naime, prva su razdoblje u povijesti hrvatskog filma u kojoj je on rasterećen stege vladajuće ideologije, bio potpuno tematski slobodan i bez(auto)cenzure. To je, ujedno, prvo razdoblje u kojem su ključnu riječ u ...