Ako smo išta naučili u protekloj godini, onda smo naučili do koje mjere izdavaštvo funkcionira kao industrija. Nakon Larssona, dobili smo desetke novih skandinavskih pisaca koji se mogu povući pod egidu njegovih nasljednika, nakon Stephenie Meyer na desetke romana koji se dodvoravaju tinejdžerima. U odjelu žanrovskih djela postalo je gotovo nemoguće pronaći knjige koje nisu barem trilogije. Objavljen je nepregledan broj naslova kojima ni uz najbolju volju ne možete zapamtiti ime autora.
U tim naslovima nema ništa sporno, baš kao što nema ništa sporno u ljudima koji ih čitaju, pišu i objavljuju. No, problem nastaje kad izostane balans, kad izdavanje tih knjiga nije odraz visokorazvijene scene koja uvažava različitost ukusa, nego grčevit pokušaj borbe za pažnju kupca.
O...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....