Knjiga “Ja sam s bendom” Pamele Des Barres nije ono što očekujete od ispovijesti ostarjele groupie djevojke. Ona jest slastan literarni junk food - voajersko trashy štivo o vremenu slobodne ljubavi i masovnom odvaljivanju svim mogućim supstancama. Ima tu hvalisanja, sočnih tračeva i seksualno eksplicitnih prizora s bogovima rock’n’rolla, ali glavna junakinja, autorica i groupie pionirka, nije očekivano isprazan lik.
Ako ste zamislili tragikomičnu vulgarnu ženu koja viškom šminke pokušava sakriti da je njezino vrijeme prošlo, niste upoznali Miss Pamelu. Ona je hrabra, zabavna, neobična žena koja je napi-sala nevjerojatno otvorenu
knjigu o svim svojim vezama s velikim rock zvijezdama, a nije ih bilo malo. Da, ona je brijala s Jimmyjem Pageom, Mickom Jaggerom, Keithom Moonom i Jimom Morrisonom, i o tome govori bez isprika i žaljenja, uz neodoljiv osmijeh.
Zaista je rijetko susresti ženu koja se o svojoj požudi ili seksualnom ekshibicionizmu usudi pisati s takvim veseljem i lakoćom. Mlada Pamela je vedro, luđački optimistično, hiperseksualno biće koje ne kritizira i ne osuđuje. Dijete slobodne ljubavi u besprijekornom tijelu vitke plavuše, s hipnotičnim osmijehom i zdravim seksualnim apetitom.
Kako se uopće postaje groupie? Hormonima raspomamljenu mladu obožavate-ljicu Beatlesa, koja raste u Los Angelesu krajem šezdesetih, susret s kultnim glazbenim inovatorom Captainom Beefheartom (pravo ime Don Van Vliet) pretvara u punokrvnu obožavateljicu Rolling Stonesa. Ona, koja je već luda za dečkima i iskusna u čarima vatrenog petinga, čuva svoju nevinost za Micka Jaggera ili Paula McCartneyja. Zvijezde su u to doba za nju još samo lica s postera, ali njezina je glad već tu. Na satu likovnog odgoja Pamela dobiva zadatak da nacrta prizor iz mašte, a kako ona uglavnom mašta o međunožju Micka Jaggera, u krupnom planu rada ocijenjenog peticom našla se upravo Jaggerova alatka…
Upoznavanje s Frankom Zappom i sve češće cjelonoćno brijanje po Sunset Stripu Pa-melu pretvaraju u ženu koja je sve najvažnije koncerte kasnih šezdesetih i sedamdesetih gledala iz backstagea, iz krila nekog muzičara. Žestoko se drpala s mladim Kraljem Guš-tera još prije nego što su njegovi Doorsi snimili svoj prvi album. Počelo je tako što su zajedno inhalirali Trimarom natopljene Pameline gaćice.
Popis rock zvijezda s kojima je Pamela poslije spavala izgleda kao “tko je tko” u rock’n’rollu kasnih šezdesetih. Jimmy Page slomio joj je srce, a zbog njega je isprva odbila susret sa spomenutim međunožjem Micka Jaggera. Tu je nepromišljenost poslije ipak imala prilike ispraviti kad je shvatila da je Jimmy Page ipak ne planira oženiti. Pamela je “bebisitala” Zappine klince, Dweezila i Moon Unit, i ona je tješila Jaggera nakon tragedije u Altamontu. Nemuzičar bi u njezin život ušao samo ako bi bio kalibra mladog, neopisivo vrućeg Dona Johnsona.
I sama je Pamela u jednom kratkom razdoblju bila rock zvijezda. Prva ženska art rock skupina GTO’s, koju je osnovao Frank Zappa, bila je njezi-nih pet minuta slave. Djevoj-ke, uključujući Pamelu, uglav-nom nisu znale pjevati niti svirati, ali su zahvaljujući Zappinoj produkciji i podršci stekle kultni status prije negoli je većinu članica pokosila ozbiljnija ovisnost o drogama.
Radi se o nevjerojatnom životu, nevjerojatnoj životnoj priči žene koja je “samo željela biti blizu svojim idolima”.
Knjiga je s razlogom godinama bila bestseler i premda su kritike uglavnom bile pozitivne, naravno da se našlo i onih koji su njezinu priču proglasili tragičnom, degradirajućom i kurvinjskom. Dave Navarro, koji je napisao predgovor, o tome kaže: “Žene, nastojte obuzdati svoje dubo-ke osjećaje ljubomore i neprijateljstva... Znam da biste že-ljele da je ovo vaša priča.”
Pamela se udala za glam rokera Michaela Des Barresa s kojim ima već odraslog sina. Danas su sretno razvedeni, a ostala je dobra prijateljica i s Donom Johnsonom, “čovjekom kojega je, uz Michaela, najviše voljela”. Davno se očistila od svih poroka i danas je vatrena kršćanka. Piše za različite glazbene magazine i živi od organizacije vjenčanja - specijalizirala se za poganske obrede i rock’n’roll svadbe. Putem svoje agencije nudi vam i mogućnost da je unajmite preko vikenda za 2500 dolara, ali je odnos koji obećava “striktno platonski”.
Pamela ima smisla za humor i ne živi u prošlosti. Njezin je dar neka prirođena lakoća, suludo veselje s kojim pristupa seksu, a onda i životu općenito. Pogledajte njezin osmijeh kad joj je bilo 20 i vidjet ćete da je to isti ovaj osmijeh gospođe kojoj su sada šezdeset i dvije.
Koja bi bila vaša definicija riječi ‘groupie’’?
- Groupie je pohlepna, ras-pomamljena ljubiteljica (ili ljubitelj) rock’n’rolla koja se ne zadovoljava sjedenjem kod kuće ispred televizora ili stajanjem u publici ispred svojih heroja. Groupies imaju neodoljivu, silnu želju da se upoznaju, druže, a ponekad i spavaju ili vode ljubav s objektima svoje žudnje i obožavanja.
Kažete da sebe smatrate feministicom. To nam je drago čuti jer se čini da baš nema puno feministica koje se usude priznati da uživaju u seksu. Može li se uopće biti feministica i seksualna avanturistica istodobno?
- Naravno da može! Zna-čenje, smisao feminizma za mene je u tome da žena radi ono što želi, baš sve što želi. Kada traga za onim što želi i zna se izboriti za to, izboriti za sebe u svijetu kojim još i danas uglavnom upravljaju muškarci.
Često kažete da ste postali groupie djevojka zbog muzike, da se uvijek radilo samo o muzici. No, nakon čitanja vaše knjige stječe se dojam da se niste zadovoljavali samo sjedenjem u backstageu i slušanjem glazbe izbliza. Nije li se u šezdesetima ipak uvijek radilo o seksu?
- Ne, zapravo nije, bilo je to sveobuhvatno razdoblje u kojemu su mladi ljudi pomicali granice, pogonjeni briljantnom glazbom koja je nastajala u tom trenutku. Seks je bio samo još jedna neistražena zemlja koju je trebalo osvojiti bez straha, bez krivnje i bez srama. Zašto ne bi proveo nešto kvalitetnog intimnog vremena s osobom kojoj se toliko diviš? S nekim tko je tvoj svijet učinio toliko boljim i uzbudljivijim?
Zbog čega ste najviše vo-ljeli šezdesete?
- Zbog slobode izražavanja i ponašanja, zato što se NE nije prihvaćalo kao odgovor... Šezdesete su za popularnu glazbu bile ono što je renesansa bila za likovnu umjetnost kada su Michelangelo i da Vinci hodali svijetom, vrijeme koje se više nikada neće ponoviti i koje još i danas odjekuje.
Kao ženi, bilo mi je malo teško povjerovati u sve priče o ‘velikim jebačima’ u vašoj knjizi. Ne postoji traga ni spomena niti jedne jedine loše ili prosječne seksualne izvedbe u knjizi. Jasno mi je da pričamo o Jimu Morrisonu i Micku Jaggeru, ali ipak... Mislim, zaista? Uza sve konzumirane droge i alkohol, ipak bismo očekivali poneki problem s erekcijom, preranu ejakulaciju ili barem nešto dosadnog meha-ničkog pumpanja... Koje je, dakle, bilo vaše najgore seksualno iskustvo s rock zvijezdom?
- Nije ga bilo. Ja sam netko tko potpuno živi u trenutku i njeguje taj osjećaj vječno. Ja sam voljela, obožavala te ljude i nikad nisam uspoređivala njihove ‘izvedbe’ ili performanse. Jednostavno sam uživala u svakom trenutku svog vremena provede-nog s njima. Nekoliko puta mi je srce bilo slomljeno, ali ne pamtim loš seks. Sje-ćate se, bili smo vrlo mladi i bilo je to vrijeme stvoreno za istraživanje.
Samo na jednom mjestu u knjizi spominje se neka spolno prenosiva bolest. Iz današnje perspektive očekivali bismo puno goru situaciju. Siguran seks nije bio visoko na popisu prioriteta unutar groupie lifestylea?
- Tada nije bilo AIDS-a, nije bilo herpesa, nije bilo puno toga što bi te sprečavalo da se dobro provedeš! Ja sam uzimala kontracepcijske pilule u javnosti, točno tamo nasred Sunset Stripa, da bih dokazala svoj feminizam. Ja, emancipirana žena s devetnaest!
Kad smo kod emancipiranosti, u knjizi spominje-te da ste odradili probno snimanje za Playboy, ali su vaše grudi ‘ipak bile premale’. Puno kasnije, krajem osamdesetih, ipak ste osvanuli u Playboyu. Bilo vam je četrdeset.
Zašto ste se u toj dobi odlučili slikati goli i kako ste se osjećali?
- Željela sam pokazati čudesno i stvarno žensko tijelo u četrdesetoj. Osim toga, dopustili su mi da sama napi-šem tekst uz te fotografije, što je bilo vrlo neobično u to doba, pa mi je predstavljalo izazov.
Vaš odnos prema prošlo-sti koju su mnogi kritizirali uvijek je dosljedan: nema kajanja. Kao da ste blagoslovljeni nekom vrstom neizlječivo vedrog i nonšalantnog odnosa prema seksu, koji nedostaje većini žena. Jeste li takvi rođeni ili je i to dio mentaliteta šezdesetih?
- I jedno i drugo. Majka me predivno odgojila, pružala mi je slobodu i imala povjerenja u mene. Od najranije sam dobi znala sve o seksu, premda sam ipak odlučila čekati da budem iskreno zaljubljena prije nego što s nekim ‘odem do kraja’. A atmosfera šezdesetih budila je strast i slast, bilo je to vrijeme za radosti i užitke među mladima.
Tko od članova rock’n’roll kraljevske obitelji s kojima ste spavali danas nosi titulu vaše najdraže uspomene?
- Nikad ne uspoređujem ljude, niti mogu reći tko je bio ‘najbolji’. Ipak, Jimmy Page je bio strastveni ljubitelj žena i uvijek je znao što točno treba učiniti da bih se ja osjećala fantastično. A Mick Jagger je bio fantastičan oralno!
Je li veličina važna?
- Ponekad.
Kako vam se čini današ-nja rock’n roll scena? Jesu li najbolja vremena prošla i tko su rokeri kojima se danas divite?
- Danas je uvijek najbolje doba, to je moj moto. Ali ako gledamo isključivo muzičku scenu, šezdesete se nikada neće ponoviti. Zbog toga Doorsi, Hendrix, Zeppelini itd. nastavljaju prodavati više ploča od novih rock bendova. Ipak, držim na oku Jacka Whitea iz White Stripesa. On je predodređen za velike stvari. A i vraški je hot!