JABUKA 2009.

Najteža jadranska regata: Jedrili smo na petak 13. i još se dobro zabavljali

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 21.11.2009. u 22:41

Šime Stipaničev/CROPIX

Ovim dnevničkim zapisima za Nedjeljni Jutarnji nedavno uspješno održanu sedmu Jabučnu regatu pratio je jedan od njezinih sudionika, ujedno jedini Hrvat dosad koji je sudjelovao na maratonskoj međunarodnoj utrci Transat 6.50: Šime Stipaničev

Jabuka ili Jabučna regata postala je sinonim za ozbiljnu odobalnu regatu. No, onaj tko već nije sudjelovao na njoj ne zna da je ona i mnogo više od toga. Teško je objasniti tu posebnu radost nakon završetaka ovakvih, odobalnih regata. Nije to olakšanje dolaska u cilj, već olakšanje dolaska među one s kojima si sve to dijelio tijekom proteklih dana i noći.

Ovakve regate obično nose intenzivna druženja među jedriličarima i veliku količinu emocija, a istodobno i patnju i umor i iscrpljenost pa je regata Jabuka idealan poligon za maštu umjetnika koji su je ovjekovječili na razne načine. Sami prijelazni trofej “Jabuka” djelo je akademskog kipara Ale Guberine koji ga je isklesao u originalnoj vulkanskoj stijeni s Jabuke koju je JK Tijatu poklonio “guverner” Jabuke kapetan Branko Rameša. Jabuku su bilježili na razne načine brojni fotografi, slikari, književnici, a Max, Gego i ekipa su je u Stajicama i opjevali te tako napravili službenu himnu regate.

Ovogodišnje sedmo izdanje pružilo je nama organizatorima u Jedriličarskom klubu Tijat dokaz da radimo sve u pravom smjeru. Tko je nakon svih onih prijašnjih izdanja, koja su mahom punila redove crnih kronika, mogao očekivati na startu 74 jedrilice i više od 576 jedriličara. Istina, razlog za tako brojan odaziv leži u činjenici da je ove godine prognoza najavljivala lagane i umjerene južne vjetrove te znatno toplije vrijeme u odnosu na olujne bure po kojima je Jabuka nadaleko poznata.

DNEVNIK

Start je, kao i obično, petkom navečer. Imamo klizno vrijeme starta od 20 do ponoći, a ove godine je odluka pala na 23 sata kada je startnu liniju ispred vodičkog “parapeta” presjeklo 74 kompleta navigacijskih svjetala. Jabuka je jedna od rijetkih regata s noćnim startom koji se pokazao kao prvorazredna atrakcija za jedriličare kao i za sve posjetitelje Vodica toga dana.

Petak 13.

22:00

U mojoj posadi na jedrilici Boxx nalazila su se dvojica Slovenaca, Srečo i Aljaž Jadek te stari prijatelj i ponajbolji hrvatski kormilar Krešo Đakulović.

Isplovili smo sat vremena prije starta da bismo pronašli najbolju poziciju na startnoj liniji, međutim po laganom vjetru naša jedrilica nije imala veliku okretnost te smo startali u krkljancu brodova gdje se nije znalo tko pije, a tko plaća. Nakon zalaska sunca na moru ne vrijede klasična regatna pravila, nego pravila o izbjegavanju sudara na moru, što je dodatno pridonijelo kaotičnosti situacije.

22:45

Nekim čudnim instinktom koji nazivamo i “špurijus”, došli smo do privatnog vjetra uz obalu Tijata i uspjeli smo se iskobeljati iz mase i uhvatiti priključak za vodećim brodovima koji su u tom trenutku bili Damaco Berislava Vranića i Anadora s Matom Arapovim.

Subota 14.

00:45

Kontrolnu točku na otoku Komorica prolazimo kao četvrti, ali nam je za petama nekoliko bržih brodova u tim uvjetima. Vjetar iz smjera levanta, lagan do umjeren.

02:15

Držeći se prognoze i routinga koji smo napravili prije starta, odlučujemo se za lijevu stranu polja jedreći istočnije i više prema Rogoznici dok su naši konkurenti vozili kurs ravno prema Jabuci i još zapadnije.

Novitet ovogodišnje regate je i on line tracking sustav praćenja pa se preko interneta mogao u realnom vremenu pratiti tijek regate. Pomoću u jedrilice ugrađenih GPS-GSM predajnika svatko tko je imao internet u brodu znao je gdje su mu konkurenti. Prateći tako Damaca i Anadoru znali smo da im u ovim uvjetima ne možemo konkurirati brzinom pa smo se pomirili s ukupnom pobjedom, ali smo držali vodeću poziciju u svojoj grupi.

07:17

Netom prije Jabuke dogodio se veliki obrat u smjeru vjetra prema jugu koji nije bio prognoziran te smo Jabuku okrenuli u samu zoru kao petoplasirani brod, ukupno i debelo prvi u svojoj grupi.

09:59

Do kontrolne točke na svjetioniku Blitvenica bila je čista krma i konjska trka gdje se ukupni plasmani nisu puno mijenjali.

12:18

Tek na Blitvenici dočekali smo naše uvjete, jači vjetar s boka koji je trupu i jedrilju našeg Boxxa omogućio da proleti kraj DSK i zauzme četvrtu poziciju. Tako je ostalo i u cilju.

12:51:11

Ukupni pobjednik regate je posada Anadore Marijana Hanžekovića kojom je kormilario Mate Arapov. Drugoplasirani je Damaco Berislava Vranića, treći Barba Branko s Marijem Hrvojem, četvrti mi na Boxxu, a peti DSK s Kristianom Tominićem.

16:22 - do sitnih sati

Po završetku regate u subotu popodne dogodio se spontani party na jedrenjaku Lirica Marija Antića gdje je Vicko Sršen s Mljeta kuhao gregadu od kirnje 25-kilašice, a netom ulovljenu lampugu je na gradele bacio Mure. Max i Vlade su pjevali Buđav lebac, njam njam njam...



Bilo je puno nesreća, potonuća i sudara, ali je sve dobro prošlo

Nakon prve Jabuke 2003. većina nas se pogubila u Guštinim maslinama. Ne znam je li od magnetizma, umora, hrane, pića ili jednostavno euforije koja je vladala na after partiju te legendarne regate. Znali smo da se sve poklopilo da nastane prava regata; i ruta, i period godine i ekipa organizatora, ali i dragi gosti našeg J. K. Tijata koji nas iz godine u godinu sve više podržavaju.

Prvo i jedino izdanje koje je obilježio lagani vjetar plod je jedne jedriličarske priče za šankom u noćnim satima Ante Pelajića i Gušte Juričeva mlađeg. Na toj prvoj Jabuci okupilo se 15 posada, a pobijedio je Damir Majetić s Cometom.

Već iduće godine Jabuka je počela puniti stranice Crne kronike kada je po jakoj buri i tramuntani Đino Jurela izgubio kobilicu na Jabuci i prevrnuo se s brodom. Srećom, start te regate bio je odgođen na subotu u jutarnjim satima pa je osmoricu nesretnih jedriličara iz podivljalog zimskog mora kraj Jabuke uspio po danu pokupiti Darko Prižmić. Darko je pobijedio u konkurenciji 26 krstaša s osam dodatnih promrzlih članova posade. Jedrilicu Đino spasili su tribunjski ribari i oteglili u Tribunj. Godina 2005. donijela je Jabuci neviđenu popularnost s čak 52 broda na startu, ali i prognozu od 40-ak čvorova bure i more 4-5. Regata je prekinuta u povratku, a kao prolazni cilj računala se Jabuka. Nakon prekida regate flota se po olujnoj buri raspršila na čak 17 lokacija od Zadra do Kaštela. Brojni sudari na moru, puknuća opreme, sartija i jedara.

Gotovo niti jedna jedrilica nije prošla bez oštećenja, a velika većina sudionika je iskusila sve draži morske bolesti koja je odrvenila posade. Nesretni Đino Jurela je oko Jabuke ostao bez jarbola i nije mogao pokrenuti motor...



Izdvajamo