Kada je urbani arhitekt iz Opatije Zdenko Sverić prije 37 godina prvi put uplovio u ovu žutsku valu, bio je šokiran. Zavapio je: “Što? Ovdje marina? Pa to je čista divljina, samo kamen i makija!”
No, ubrzo se Barbierijeva vizija pretvorila u projekt. Odmah za projektantima stigli su najbolji tadašnji graditelji - Međimurci. Materijal i građevinska mehanizacija stizali su vojnim tenkonoscima. Međimurci bi vrijedno radili cijeli tjedan od jutra do mraka. U subotu bi ih ukrcali na brodicu i odvezli u Vodice, utočali u bazen hotela Olimpija da saperu tjednu koru znoja, pijeska i cementa. A odjeću bi im dali oprati u hotelskom vešeraju.
U ponedjeljak ujutro bili bi spremni za novi udarnički tjedan. Tako je u tri ljetna mjeseca 1984. godine u potpunoj divljini nikla ova nautička...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....