Svratite li u Morićeve dvore, u Putičanju nadomak Pirovca, neće vas dočekati pljeskavice, ćevapi ili kakva konfekcijska riba. Zapravo, vjerojatno će vam zahvaliti na posjetu i reći da ste se trebali najaviti, ali ako ste baš gladni, ima malo pršuta i sira, a i Želimir je upravo skuhao malo tripica pa će vas rado ponuditi onim što imaju.
Svi se vraćaju
Upravo to je filozofija tog zanimljivog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koje počiva isključivo na tradicionalnoj kuhinji i domaćim namirnicama. Krenuli su među prvima, još početkom stoljeća. Ideja je bila, kaže nam 36-godišnji Joso Morić koji vodi ovo gospodarstvo, ugostiti ljude i ponuditi im isključivo najkvalitetnije domaće namirnice.
- Tko god je jednom bio kod nas, uvijek se vraća. To nam je glavna potvrda da dobro radimo. Ne želimo masovni turizam, želimo ljudima dati ono najbolje iz našeg kraja - govori nam Joso dok “violinom” reže vrhunski domaći pršut uz koji se našlo i malo fantastičnog kravljeg sira.
Joso i njegova obitelj ne mogu sami proizvesti sve što bi im trebalo za najkvalitetniju “spizu”. Vrijedni su ratari, uzgajaju salatu, krumpir, rajčicu, krastavce i luk, 80-ak maslina daje im godišnje i do 150 litara vrhunskog ulja. No, sve što se stavlja ispred gosta mora biti domaće pa se obitelj Morić dosjetila - povezat će sve OPG-ove iz kraja i koristiti njihove proizvode.
- Kad mi usfali pomidora, odem u OPG Petrović. Kada gost naruči naš specijalitet, hobotnicu ispod peke, i ona je iz lokalnog OPG-a. Sve što se ovdje može popiti i pojesti domaće je i dolazi s nekog od naših suradničkih OPG-ova -govori nam Joso dok nazdravljamo lokalnim debitom i čestitamo mu na rođenju drugog sina.
Tu se, u Morićevim dvorima, slave rođendani, krstitke, čak i manje svadbe, a sve je, kako se prisjeća taj mladi poduzetnik, počelo sasvim slučajno.
Pun autobus
- Među prvima smo pokrenuli gospodarstvo, malo ćemo peći hobotnice, malo ulje... Tek smo krenuli kad su nas nazvali neki Slovenci. Njih pun autobus. Što ćemo im dati? Na brzinu smo ispekli malo ribe i skuhali juhu, a oni su se oduševili. Svi smo u obitelji vrlo muzikalni, tata je zasvirao na gitari, mama Branka je pjevala i tako smo ih ‘dobili’ na glazbu - smije se Joso. Da se vratimo na tripice s početka priče - napravio Joso razne delicije, tu je i hobotnica, no u malom kotliću tata Želimir za sebe je kuhao baš tu fantastičnu hranu. Nekim gostima to je silno zamirisalo pa su pitali bi li se i oni mogli poslužiti. Oduševili su se i ubuduće tražili da im se samo to kuha.
- Drugi je primjer kad su nazvali neki Nijemci. Pitaju što bi se moglo pojesti. Nabrajam što sve imamo, oni bi hobotnicu, ali im usput spomenem da moja žena upravo puni paprike za nas ukućane. Oduševili se, kažu, samo to, ne mora ništa drugo. Redovito se vraćaju. To je ta naša filozofija, da gostima poslužimo ono što i sami doma jedemo - kaže.
Joso je, pak, ugostitelj po struci, godinama je radio u ponajboljim murterskim hotelima, no 2010. je dao otkaz i odlučio se sasvim posvetiti OPG-u. Otac Želimir hvali ga da je sam svojim rukama sagradio prekrasnu sjenicu u kojoj gosti, u hladu lišća nešpule, mogu uživati u domaćoj hrani. Dolaze im različiti gosti, no temelj su uglavnom domaći, poput zaposlenika velikih tvrtki koji ovdje dolaze na “team building” ili da bi predahnuli od napornog rada. Dolaze čak i iz Ministarstva poljoprivrede pa se čudom čude zašto Morići, kad su već pokrenuli ovako lijepu priču i dali zamah lokalnoj ekonomiji, nikad nisu uzeli ni kune poticaja.
Održiv posao
- Rekli smo da nam to ne treba. Želimo raditi sami i izgraditi posao koji će biti održiv. OPG je po meni mjesto u kojem ti običan čovjek nudi ono što ima iz svoga vrta, staje, maslinika... Kad uzimamo vino od proizvođača, osobno idem u vinograd vidjeti kako se uzgaja. Sve mora biti pod kontrolom i zato ne idemo u masovni turizam - objašnjava nam simpatični Joso.
Za njega su čuli i brojni nautičari. Kaže da u marini Jezera nema tko nije bar jednom bio na hobotnici ispod peke. Zato je uveo i posebnu uslugu - Peka delivery. Baš kao što ime kaže, peku će vam, naručite li je dan ranije, dostaviti gdje god treba. Zaželite li se vrhunske hrane, dovoljno je okrenuti broj telefona i već sutradan na krmi će biti lonac prepun dalmatinske delicije.
Morići se zasad ne namjeravaju širiti, kažu da je sadašnja razina posla optimalna. No, Joso bi htio da se pokrenu OPG-ovi iz kraja kako bi imao što kvalitetniju i raznovrsnu ponudu.
- Velika mi je želja da se mladi ljudi pokrenu i počnu baviti poljoprivredom. Mi ćemo, recimo, sljedeće godine napraviti kokošinjac, želimo domaća jaja, domaće meso, pijetlove... Volio bih da se i drugi uključe. Ako nudiš kvalitetu, svaka obitelj u tome može ostvariti zaradu, samo je važno raditi - govori nam Joso dok nas ispraća sa svog prekrasnog imanja.