StoryEditor
OPG HORG

Matija usred Istre uzgaja egzotično povrće i jestivo cvijeće: Uspijeva mu i paradajz s Galapagosa

Dostavlja i na brodove, odmah čim ga se nazove on ode u vrt, pobere povrće i u roku od 5 do 10 minuta gost dobije svježi proizvod.
Matija Horg
 Tomislav Kristo/Cropix

Ljetna vrućina u kombinaciji s toplinom plastenika cijedila nas je dok smo šetali između redova sadnica petsto godina starog paradajza koji je stigao s Galapagosa.

Paradajz s Galapagosa pa da uspijeva u Vinkuranu nedaleko od Pule, mrmljamo si u bradu dok vlasnik OPG-a Horg, Matija Horg, prstom pokazuje na njegove cvjetove koji će se, kako objašnjava, uskoro pretvoriti u plod.

Kad me netko pita imam li neku staru sortu, ja im pokažem ovaj paradajz i pitam ih je li ovo dovoljno staro. Kažu da ga je teško uzgojiti, a meni raste kao lud - govori nam Matija.

Ovaj po struci medicinski tehničar, koji se zbog ljubavi prema kuhanju prekvalificirao u kuhara, prije pet godina pokrenuo je vlastiti OPG s egzotičnim povrćem, ekološki uzgojenim, te jestivim cvijećem.

Time se počeo baviti, kaže, iz potrebe da na stolu ima namirnice koje poželi, a svemu je kumovao jedan recept koji je tražio meksičku rajčicu tomatillo. Matija je nigdje nije mogao kupiti, pa ju je išao posaditi.

- Ona raste u čahurici i zelena je. Proširila mi se po njivi pa je sada ne mogu iskorijeniti. Više je ne sadim jer raste posvuda. Ona je uvijek zelene boje, a u prvoj fazi rasta je kiselkasta, a kasnije kada bude zrela onda je slatkasta - govori i stavlja nam tomatillo u ruke, nutkajući nas da ga probamo.

Ukusno, konstatiramo dok Matija s druge stabljike skida cucamelon, meksički mini krastavac koji izgleda poput male lubenice.

Na svom OPG-u, na prostoru manjem od jednog hektara, osim navedenog uzgaja i armenijski krastavac koji naraste do tri kilograma, zeleni i crveni kukuruz, tikvice, čilije te bamiju.

Za potonju, priča, jedan stariji gospodin koji ga je posjetio iskazao je interes. Kada ga je pitao treba li mu bamija zbog toga što ima visok šećer, on mu je odgovori da mu treba za nešto drugo. Za potenciju, govori Matija kroz smijeh.

Osim toga, u svom vrtu uzgaja i jestivo cvijeće - kadificu, dragoljub, neven i cornflower.

image
Rajčice
Tomislav Kristo/Cropix

- Dragoljub ima i cvijeće i listove koji su jestivi, on je pikantnog okusa i meni je najbolji za jesti, a neven je slatkast - objašnjava.

Ima li još što egzotično, a da nismo vidjeli, pitamo ga, a on kaže da ima nešto starinsko što se prije uzgajalo na Mediteranu.

- Imam minutinu, radi se o staroj mediteranskoj sorti koja se još zove Erba stella, te ošmugalj. To nitko ovdje baš ne uzgaja - govori.

Dok šetamo od vrta do vrta Matija govori kako surađuje sa svojim dobrim prijateljem, Davidom Skokom koji u susjednom selu ima restoran, Batelinu.

- Oduševljen je onime što radim, dođe kod mene i dogovorimo se što da posadim, ovisno o tome što mu treba - govori.

A cijene? Nešto su više od konvencionalnog povrća. Recimo, kilogram tikvica je 15 kuna, a cijena minijaturnog paradajza koji izgleda kao ribizl je 60 kuna jer ipak, kaže, treba mu sat vremena da nabere kilogram jer sa stabljiki skida jednu po jednu.

Zapanjeni onime što uzgaja, pitamo ga bi li nam dostavio na brod pokoju kašetu povrća. Kima glavom, kaže dostavlja i do marine i u okolici Pule odmah čim ga se nazove.

Kada dobije poziv, on ode u vrt, pobere povrće i u roku od 5 do 10 minuta gost dobije svježi proizvod, konstatira Matija zadovoljno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. kolovoz 2020 00:32