StoryEditor
ŽIVOTNI ZAOKRET

Mještani Čeprljande kažu: 'Sve san obaša, vode je nojbolje!' Eto, to je meni Ugljan!

Iako je na otoku tek pet godina, Andrina je već prava “bodulica”, poznavateljica svih otočnih priča i legendi, a novinarstvo nije napustila ni ovdje
Andrina Luić
 Srđan Vrančić / CROPIX

Još od malih nogu Andrina Luić, svestrana novinarka koja je radila za najveće hrvatske tiskovine, znala je da će kad-tad završiti na nekom jadranskom otoku. Iako je rođena Ogulinka, po ocu i Slavonka, more ju je oduvijek privlačilo.

No, koliko god je srce vuklo, život ju je vukao u različitim smjerovima pa je tako živjela i radila u Zagrebu, u Rijeci je bila šefica dopisništva Jutarnjeg lista, a posao ju je poslije odveo i u Zadar. Svuda, samo ne na neki škoj, prisjeća se.

A onda je prije pet godina, nakon suočavanja s ozbiljnom bolešću, novinarka s više od tri desetljeća radnog iskustva podvukla crtu i rekla - dosta. Doslovce je, otkriva nam, zatvorila oči i prstom “pikla” na karti hrvatskih otoka. Kažiprst je bio najbliži - Ugljanu. Odluka je odmah donesena.

Obnovila ruševinu

- Imala sam stan od 100 četvornih metara u središtu Rijeke koji sam prodala. Za taj novac mogla sam dobiti stančić od 30-ak kvadrata na periferiji Zadra, toliki je tada bio nerazmjer u cijeni nekretnina. Počela sam tragati za kućama na Ugljanu i pronašla jednu staru, devastiranu kamenu kuću u selu Mali Lukoran. Seoce je to u kojemu živi samo nas 50-ak pa često u šali znam reći da svi stanemo u jedan autobus. Ostalo mi je dovoljno novca da obnovim kuću i pretvorim je u svoj komadić raja - prisjeća se Andrina odluke koja joj je gotovo u trenutku posve izmijenila život.

Andrina je naš brod posjetila u marini Olive Island, u pitoresknoj Sutomišćici, kojom u ovo doba godine, unatoč špici turističke sezone, vladaju mir, tišina i pravi mediteranski ugođaj. Iako je od doseljenja na otok prošlo tek pola desetljeća, Andrina je već prava “bodulica”, poznavateljica svih otočnih priča i legendi, a novinarsku karijeru nije napustila ni ovdje.

- Radila sam za Zadarski list, postala dopisnica Hine, brzo sam počela pratiti sva događanja na otoku i sve zanimljive priče. A onda smo kolega Ante Župan i ja, uz potporu Općine Preko i ovdašnjeg Pučkog otvorenog učilišta Dom na žalu, odlučili pokrenuti portal Naši školji. Budući da se oduvijek amaterski bavim fotografijom, imamo sve pokriveno. Bavimo se životom na otoku, lijepim stvarima, svim onim što može zanimati stanovnike Ugljana i susjednog Pašmana - otkriva Andrina.

Kroz novinarstvo je upoznala sve tajne i ljepote ovog prekrasnog otoka i zadarskog arhipelaga. Sretna je jer su je ljudi u selu jako dobro prihvatili, štoviše, ponosni su što u mjestu imaju novinarku, još jednu, jer u Malom Lukoranu kuću ima i novinarka Tanja Kanceljak. A Andrina se potrudila i u kratkom roku svladala njihov specifičan govor, iako se to nekad činilo nemogućom misijom jer svako mjesto ima svoj jezik i nije isto razgovaraš li s nekim u Lukoranu, Preku ili Kalima. Svako mjesto - novi čip u glavi. Ne samo što se tiče govora, nego i navika, običaja, tradicije...

Održivi turizam

Želja joj je baviti se ekološkim problemima na otoku, u čemu ima punu potporu direktora Turističke zajednice Preko Ivana Košte. A u suradnji s Turističkom zajednicom i Općinom svi rade i na nekoliko atraktivnih projekata održivog turizma.

Razvijaju projekt “Avantura otok”, mrežu od stotinjak kilometara cesta i puteljaka za aktivni turizam poput hodanja, trčanja i biciklizma u unutrašnjosti otoka. Radi se i na obnovi mletačke Tvrđave sv. Mihovila iznad Preka s koje, kune nam se Andrina, puca najljepši pogled na zadarski arhipelag. Golem je to posao u kojemu moraju sudjelovati konzervatori, arheolozi, moraju se napraviti 3D snimke... No, uz državnu potporu sve se polako odvija u dobrom smjeru.

Jaslice i škola

Tu je i njihova trekking utrka “Gospodar otoka”, a razvoju obiteljskog i aktivnog turizma pogoduje i činjenica da je Ugljan ljeti izvrsno povezan s Gaženicom u Zadru (26 povratnih linija dnevno) za samo 20-ak minuta, dok katamaran do centra Zadra vozi desetak minuta.

Andrina ističe i kako je Preko jedina otočna općina u Hrvatskoj koja je prije desetak godina kupila gliser za potrebe Hitne medicinske pomoći, a veseli je i što osnovna škola sada ima oko 350 učenika. Tu su i jaslice, nogometno igralište uz more, podružnica Glazbene škole Blagoja Berse...

- Citirati ću stanovnike Čeprljande, jednog od devet zaselaka mjesta Ugljan, koji za svoje naselje kažu: ‘Sve san obaša, vode je nojbolje!’ Eto, to je meni Ugljan - ističe Andrina.

“Prošli smo Burmu, Bali, Indoneziju i Šri Lanku, ali uvijek se vraćamo ovamo”

Bračni par iz Austrije Wilfried i Herta Neuner prošli su gotovo cijeli svijet. Kako kažu, jedino još nisu bili u Japanu i Australiji.

I baš od svih mjesta na svijetu, 80-godišnji supružnici iz Beča odabrali su marinu Olive Island na otoku Ugljanu da se konačno skrase. Iako su najstariji gosti ugljanske marine i među prvima otkako se ona otvorila 1996., na odmor u Hrvatsku, kažu, dolaze još od 60-ih godina

- Prvo smo vukli kamp-kućicu, zatim kajake i manji motorni brod, a tek smo 1993. godine kupili svoju jedrilicu - prisjeća se Wilfried.

Srđan Vrančić / CROPIX
 

Jedrilicu Elan 331, imena Arbanasi, Wilfried je spazio u Sukošanu i odmah kupio. Na njoj plove i danas.

- Prijašnji brod zvao nam se Joy, ali htjeli smo novo ime. Herta je tada rekla da ne želi da brod nosi njezino ime pa je jednostavno ostao Arbanasi. Po tome nas već svi prepoznaju. Znate, u Hrvatskoj jedrimo već 44 godine - napominje 84-godišnji Austrijanac.

Iskusni je nautičar zapravo rođen u Argentini gdje je njegov otac radio kao inženjer. Kao mladić je pošao njegovim stopama pa je i sam postao inženjer i cijeli radni vijek ostao u istoj tvrtki, austrijskoj energetskoj kompaniji OMV. Posao ga je, kaže, natjerao da radi diljem svijeta, a najdulje u Kanadi gdje je ostao deset godina. Wilfrieda, koji za sebe kaže da je Argentinac, Austrijanac i Kanađanin, teško je zadržati na jednome mjestu.

- Bili smo u Africi, a u posljednjih deset godina prošli smo Burmu, Bali, Indoneziju i Šri Lanku. Da, nismo posjetili Japan i Australiju i čini se da niti nećemo - nabraja Wilfried sjetno.

Godine su ih, nažalost, stigle, ali to ih ipak neće spriječiti da i dogodine potegnu do Hrvatske, u marinu Olive Island gdje ih čeka njihov brod Arbanasi.

Veslački prvak koji je oplovio cijeli planet

Anđelko Župan, dugogodišnji voditelj mornara ugljanske marine Olive Island, proveo je više godina na moru nego na kopnu.

Prije nego što je taj 57-godišnji Zadranin došao u Olive Island marinu 2005. godine, teretnim je brodovima oplovio svijet, a kao mladić je bio veslački prvak Jugoslavije. Još stasit i plećat, Župan nam pripovijeda da je rano počeo trenirati veslanje, četverac s kormilarom, a kao 13-godišnjak se već okitio titulom prvaka Hrvatske. Na tronu je sa srebrnom medaljom stajao i 1979. godine u Bukureštu, na veslačkom prvenstvu Balkana, a među prvih pet bio je i na Svjetskim prvenstvima u Grčkoj i Belgiji nekoliko godina poslije.

Srđan Vrančić / CROPIX
 

- Trenirao bih svaki dan od pet sati do sedam, išao u školu pa onda na ručak i poslijepodne opet trening do 20 sati - prepričava Župan svoj režim.

Kad je završio Pomorsku školu u Zadru, veslanje je zapostavio i okrenuo se svjetskim morima. Prisjeća se da su ga na putu za New York, preko Atlantskog oceana, razbijali valovi i do 15 metara, a od Napulja do Rotterdama trebalo im je 17 dana, umjesto planiranih sedam, jer ih je u Gibraltarskom tjesnacu dočekao nemoguć vjetar. Ipak, kao najzahtjevnije pomorsko putovanje pamti ono od sjevera Rusije, Murmanska do Bangkoka na golemom tankeru.

- To je putovanje trajalo 40 dana, ali sjećam se da je posada imala 50 ljudi pa je u salonu uvijek bilo nekoga, igrale su se karte ili stolni tenis - govori Župan. Obilazeći svijet napredovao je od mornara, oficira pa do časnika. Njegovo lice dobro je poznato među gostima, a on većinu zna poimenice....

 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
08. srpanj 2020 09:16