Čim se otvorila, davne ‘90., opatijska marina u Ičićima postala je mit. Bila je to kultna marina za probrano društvo, nalik na famozni francuski Antibes i njegov gat milijardera.
Obični smrtnici s ceste su pogledavali krišom kako bi uživo vidjeli što se u marini zbiva, a i o njoj u kuloarima priča soto voce. Jer na nekim je jahtama šampanjac tekao palubom, stolovi su bili puni kavijara, a sladostrasne opačine bile su dio svakodnevnih rituala.
Šampanjac
Da, Ičići su upravo i zbog velebne Opatije odmah dobile predznak jet-set marine. Jasno, kako su priče kružile, tako su dobivale nove elemente, no osnova je, u biti, ostala ista. Jaki, pravi, ali i dekadentni jet-set i - prestiž. Još i danas mnogi se natežu kako bi dokazali da su baš oni prvi vezali svoj brod u Ičićima, iako papiri i draga Silvana, svjedok vremena, prva djelatnica recepcije marine, nemaju dvojbe: doktor Legat, Lovranac sa švicarskom adresom, prvi je ušao i vezao svoj brod. A odmah za njim je stigao poznati motociklistički as i legendarni opatijski ugostitelj Branko Bevanda.
Uglavnom...
- Imali smo internu satelitsku antenu, telefonski priključak, pružali vrhunski komoditet. Tada su to bili čudesni uvjeti, imali smo pet zvjezdica, bila je to doista prestižna marina - otkriva današnji direktor Ivica Škec.
- I realno, neke su priče zaista bile točne, imali smo bogatu klijentelu, kod nas se tada vezao, recimo, Bertrand 46, koji je slovio za Rolls Roycea među brodicama, pa i 20-metarski talijanski Benetti, imenom Šu-Ši, što je tada bila senzacija.
Bilo je to mahom doba Nijemaca, Talijana, ali i Austrijanaca. Jedni bečki vlastodršci su primjerice, čim bi restoran otvorio svoja vrata, pili šampanjac sve dok se restoran nije zatvorio. A onda su zabavu prenijeli na svoj brod.
Bili su puni zlata, hodali uokolo s dva vučjaka, na brodu bi bili goli, a gotovo svakodnevno bi na brod stizali pedikeri i frizeri. Rane devedesete u opatijskoj marini bile su, nema sumnje, čista dekadencija.
- Uglavnom se radilo o srednje jakoj klijenteli, različitih struktura, koji nisu prezali od razularenih, neumjerenih tuluma... Ma, bilo je tu zaista svega.
No onda je stigao, a fala Bogu i prošao rat, no bitno je promijenio vizuru gostiju na purpurnim gatovima Opatije. Bili su tu Česi, Mađari i Hrvati, “strašni gosti”, reći će svi naši sugovornici. Tada je netko morao umrijeti da bi se oslobodio neki vez. Marina je postala “must be” mjesto za novonastale hrvatske celebrityje i bogataše. Davor Šuker, Iva Majoli, Pavo Zubak, Zdravko Mamić, Tomislav Horvatinčić... bilo je to otvoreno natjecanje tko će se sljedeći put usidriti s većim, moćnijim i ljepšim brodom.
- Tada je postojala i nautička sloboda, nije bilo mobitela, laptopa, ljudi bi recimo kazali da idu ploviti te da će za tjedan dana biti, recimo, u Zadru. Tek su tada čuli vijesti, novosti s posla, iz obitelji. To je bilo najbolje vrijeme za nautičare, jer su bili neopterećeni. Danas svi odmah pitaju “A imate Wi-Fi?”, dok je tada sve bilo u općoj slobodi - dodaje Škec.
Azurna obala
Slobodi koja je Ičićima samo utvrđivala i potvrđivala status hrvatske Azurne obale, koja je tada imala gat milijardera, dok su se Ičići dičili svojim - gatom milijunaša. Status premoći. Koji je trajao negdje do novog milenija, kada je nastupila recesija, vezovi su postali preskupi pa je masa gostiju zbrisala i počela nagrizati ičićku patinu superiornosti.
- Sada smo opet puni, radimo full kapacitetom. No, struktura gostiju se promijenila; ovdje su mahom Rusi, Slovenci, Hrvati, Austrijanci, Nijemci i Talijani, koji su, ‘ajmo reći, neka srednja klasa gostiju - kaže.
No Ičići su odlučili vratiti stari sjaj. Dok je danas ‘flagship’ brod marine prekrasna Maiora 23, brod generala Čermaka koji je otkupio od Željka Keruma, a s gatova mašu i Lepa Brena i Boba Živojinović, generalni ljudi ACI-ja imaju paklen plan...
- Ovo je naša ‘flagship’ marina, tu je, konačno, i sjedište ACI-ja, stoga mi u uredu već stoji pregršt planova i idejnih rješenja. Da, nema nikakve dvojbe da je jedan od ključnih planova ACI-ja Ičićima vratiti status koji je ovu marinu negda krasio - kaže generalni direktor ACI-ja Kristijan Pavić.
Edi Zadković: Punih 25 godina bio sam skiper broda Vlade RH
Eduard Zadković Edi, danas 67-godišnji umirovljeni Opatijac iz Rijeke, svjedočio je rođenju marine u Ičićima godine 1990. Sada u njoj drži svoj brod i sjeća se vremena kada je došao rat. Javio se 1991. godine u dragovoljce, u njegovoj opatijskoj vojnoj knjižici stoji broj 001. Počeo je kao vojni policajac tajne službe 111. brigade. Kasnije je iz vojske prešao u Ministarstvo unutarnjih poslova gdje je postao djelatnik službe za zaštitu ustavnog poretka. Na njegovoj identifikacijskoj kartici iz MUP-a stoji broj 29.
Edi Zadković
- Odjednom sam dobio poziv da se javim u marinu - kaže Zadković.
Kada sam došao, vidio sam da je brod Vlade RH privezan na jednom od gatova. Tadašnji ministar MUP-a Ivan Jarnjak me dočekao i rekao da ću ja preuzeti poziciju skipera Vladina broda. Tako je Edi idućih 25 godina plovio sa svim hrvatskim predsjednicima i premijerima.
- Unatoč tome što su gotovo svi bili kontinentalci, odlično su podnosili more - kaže Zadković i dodaje da su i predsjednici i premijeri i ministri na brodu njemu pripremali roštilj.
- Najbolji kuhar bio je Marijan Mlinarić, bez konkurencije. Znate, putovanje brodom drukčije od drugih službenih putovanja. Na brodu sam ja predsjednik - šali se Edi.
- Nisu imali nikakve posebne molbe, vjerovali su mojoj procjeni - istaknuo je Zadković. (D.R.) (T.J.)