Plovimo niz Kornat prema Piškeri. Nižu se čudesni otoci: Obručan, Levrnaka, Borovnik, Mana... Antonija leži dolje u kabini. Kao u izolaciji. Ne zbog koronavirusa, nego zbog jučerašnje ozljede koljena. Zovemo je da barem malo uživa u ovim prizorima. Koljeno joj je otečeno, stavili smo joj oblog s ledom. Ipak, izlazi iz kabine, skakuće na jednoj nozi.
Uz stepenice se penje natraške, poput raka. Sjedne na nižu stepenicu i rukama se podigne na višu. I evo, sjedi s nama u kokpitu. Živa prigoda za rekonstrukciju jučerašnje noćne drame. Još mi je pred očima onaj sablasni prizor. Antonija se pojavljuje iz mračnoga mora i penje na brod. Kamena lica i slijepljene kose poput nordijske morske kraljice Ran.
Ali, nije ogrnuta samo ribarskom mrežom kojom lovi smrtnike, nego je u taji...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....