KUĆA VERALDA

TAJNA NAJBOLJEG VINA NA SVIJETU 'Mi smo otkrili kako teran sljubiti s ribom. I napravili smo rose'

Vinska kuća Veralda nalazi se kod Brtonigle i sa svojih 40 hektara vinograda jedna je od najvećih vinarija u Istri i vrhunske je kvalitete
 Željko Hajdinjak / CROPIX

Premda se vinska kuća Veralda nalazi kod Brtonigle, isplati se do nje potegnuti i izdaleka, a ne samo iz Pule.

Sa svojih 40 hektara vinograda Veralda je jedna od najvećih vinarija u Istri, a o kvaliteti najbolje govori to što je njezin autohtoni istarski teran (Istrian) prošle godine na Decanterovu natjecanju najboljih vina na svijetu dobio platinastu medalju i osvojio titulu Best in Show. Time su Veralda i njezin vlasnik Luciano Visintin postigli najveći uspjeh u povijesti hrvatskog vinarstva.

Bijelo poslije crnog

Evo nas u vinskoj kući Veralda, u Kršinu 4. Dočekuje nas Luciano i najprije vodi do podruma ispunjenog barrique bačvama od 225 litara jer upravo ta veličina ima najveću površinu oksidacije po jednoj litri.

I tada Luciano Visintin počinje priču o umijeću uživanja u dobrom vinu i o tajni metamorfoze terana preko plemenitog rosea do savršenog pjenušca. Počinjemo s teranom.

- Želim vam pokazati kako se degustira vino. To je tako jednostavno i šteta je ne uživati u svakom gutljaju - kaže Luciano i ulijeva teran u vinske čaše.

Svoju drži za nožicu stalka i lagano njiše ukrug. Pratimo ga u svakom činu.

- Oslobodimo miris koji nam daje samo nadu. Nikad se ne miriše više od dva puta. Miris je nešto halapljivo i samo nam ulijeva nadu da ćemo možda uživati. To je kao da ugledamo lijepu djevojku, to je samo nada da bismo mogli uživati. A sada idemo uživati - kaže nam Luciano.

- Kad pijemo, jedemo ili ljubimo, preko jezika osjet prelazi u mozak i tu osjećamo užitak. Dakle, imamo vino u ustima i jezik će nam reći sve. I tako užitak osjećamo sa svakim gutljajem, a on traje toliko dugo koliko osjećamo vino u ustima. Nije bit koliko smo popili, nego koliko smo uživali. Ono što nam ostane u sjećanju, to nema cijene. Najviše se ljutim kad neki sommelier kaže da vino ima potencijala! Što to znači? Da se ne zna ševiti?! - direktan je Luciano.

- Hajmo sad učiniti nešto što niste nikada napravili. To se zove bijelo poslije crnog - kaže Luciano i nalijeva nam u čaše malvaziju. Postupak je isti: “Oslobodimo i pomirišimo. Ova voćnost opet vam daje nadu. Ako smrdi, nećemo niti piti. Nikada niti jedno bijelo nije ispralo crno jer tu nema tanina, ni drugih stvari koje imamo u crnim vinima. Ali, zato je tu položaj koji ima slanost. Probajte ga. U jednoj sekundi ste zaboravili ono otprije. U malvaziji se osjeti zemlja. Ilovača. I zato imate tu slanost. Iako ste ga progutali, stalno imate vino u ustima. Ali, treba znati stati. Jer tako je to kod užitka. Tanka je granica od vrhunskog užitka do onoga - hoću još!”

Autohtono

- Mi smo imali teran, a teran i riba su kao pas i mačka. Mi smo otkrili kako teran sljubiti s ribom. Napravili smo rose. To je smak svijeta, i to je naša invencija od 2008. godine. Otad su svi podrumi Istre počeli raditi rose od terana. Evo, ova malvazija ima sada 15 posto alkohola. Uopće ne osjećate težinu, nego imate trajnost, lepršavost i stalno vam je u ustima, kao da je niste niti progutali - objašnjava Luciano pa malvaziji u čaši dodaje teran.

- Znači, prvo boja, pa oslobodimo miris i brzo na nos. Opet maline, opet nešto voćno, daje nam nadu da bismo mogli uživati. Sad idemo dalje. Ovdje nismo išli kopirati Francuze, napravili smo sami nešto svoje, autohtono - ističe Luciano pokazujući tu jedinstvenu metamorfozu nastanka Veralda rosea.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
29. lipanj 2022 17:38