Vrboska je možda najmanji grad na Hvaru, ali ima najveću marinu. Ona je vrlo mirna, šarmantna i prilagođena obiteljskom odmoru. Šef posade Nikola Jakas omiljen je u marini, i čini se da mu ništa ne može promaknuti dok vodi računa o tome da su svi gosti - bilo da se radi o čarterašima ili godišnjacima - sretni, zadovoljni i sigurni na svojem vezu.
Gosti koji preferiraju aktivni odmor, i za to imaju priliku u Vrboski jer tu su i biciklističke ture Starogradskim poljem, kojima se može stići sve do Staroga Grada, a popularne su i rute prema južnoj strani otoka.
Obnovljena tradicija
Ovo pitoreskno hvarsko mjestašce često nazivaju Malom Venecijom, zbog mostića koji povezuju Velu i Molu bondu, a tu je u laguni i jedan prelijepi otočić. Mjesto lijepo izgleda, iako je pejzaž blago nagrđen urušenom i neobnovljenom nekadašnjom tvornicom ribe. Mi stižemo taman u vrijeme blagdana Sv. Petra kojega je, prema evanđeljima, zapazio Isus dok je lovio ribu, da bi na kraju postao jedan od njegovih apostola.
- Imamo crkvicu Sv. Petra ovdje u mjestu, a njezina povijest seže u 14. stoljeće. Spominje se u Hvarskom statutu iz 1331. godine. Godine 1469. crkvica je srušena, a zatim je napravljena nova, nešto veća, ali i danas je to malena crkvica. Tijekom mise unutra se natiska nekolicina ljudi, ostali prate izvana - govori nam don Emil Pavišić, župnik Vrboske, pa doda da su lokalni momci iz Udruge Lantina poželjeli da se uz ovaj blagdan obavlja i blagoslov brodova, onako kako se nekada radilo, pa je tako ta tradicija obnovljena prije sedam godina.
Zaštitnik mjesta
Koliko smo vidjeli, raduje joj se cijelo mjesto; kako stariji Vrboščani tako i oni najmlađi, koji tijekom procesije okupljenima dijele pržene bademe i preskakuju s broda na brod dok im svećenik blagoslivlja jedra.
- Dani Sv. Petra traju od 28. 6. do 1. 7., a osim blagoslova, imamo razne akcije, od kojih bih izdvojila akcije čišćenja podmorja. Svake godine osmišljavamo program za djecu i odrasle. Mislim da je to hvalevrijedna stvar za čitavu uvalu, ali i za naše najmlađe, koje od malih nogu učimo da treba respektirati prirodu i voditi o njoj računa - rekla nam je Sandra Bogdanić, predsjednica Turističke zajednice Vrboska, pa dodala da je vrhunac sezone fešta za Sv. Lovru, koji je zaštitnik mjesta i u čiju se čast priređuju degustacije vina i lokalnih gastro specijaliteta te klapske večeri.
- Marina je blizu, i nautičari koji se zateknu u Vrboski u tom terminu s nama uživaju u manifestaciji tijekom koje upoznaju lokalne vinare, kao i autohtonu kuhinju. Mali mostovi u starom gradu postanu pozornice koje lijepo osvijetlimo te na njima nastupaju klape - nastavila je Bogdanić i pojasnila kako se tijekom čitavog ljeta organiziraju razne kreativne radionice.
- Djeca se krasno razumiju kroz taj umjetnički rad, a ove će godine takve radionice voditi naš glumac Kristijan Ugrina - kaže Bogdanić.
Winfried i Dorit iz Mainza uživaju u svom Malom svijetu
Winfried Schneider iz Mainza je radni vijek proveo kao razvojni inženjer u Opelu, a ako ga danas pitate čime se bavi, kaže da je “profesionalni uživatelj u životu”. Nastavit će o tome kako za njega i njegovu ženu Dorit nema boljega mjesta za to od marine Vrboska u koju je prvi put uplovio 2005. godine. Winfriedov brod poznaju baš svi u marini jer se već više od deset godina s Dorit vraća na isti vez. Njihov brod se zove Mali svijet, a Winfried pojašnjava kako nema boljeg imena jer je ta jedrilica doista čitav svijet njemu i njegovoj ženi, ali i brod je sam po sebi “jedan mali svijet u kojemu ti je nadohvat ruke baš sve što ti je potrebno”. U tom svom malom svijetu Winfried i Dorit žive dio godine već punih 18 godina, a osim Vrboske, izdvaja i Murter koji također nerijetko posjećuju.
- Ipak, danas malo rjeđe napuštamo ovo mjesto. Znaš, Hrvatska je danas mnogo drugačija nego u ranijim danima kada smo neumorno jedrili po Jadranu i obilazili vaše predivne lokacije. Svaku večer zaspali bismo u drugoj uvali. Tijekom godina upoznali smo brojne prijateljske ribare s kojima smo razmjenjivali priče, a naša vina davali bismo im u zamjenu za odličnu dalmatinsku ribu - prisjetio se Winfried pa dodao kako je danas puno više masovnog turizma, a ne sviđa mu se ni, kako kaže, dominacija čartera po jadranskoj obali.
S druge strane, hvali mornare u marini Vrboska koji su mu s godinama postali prijatelji, a kada ga se upita za kakvu jadransku anegdotu koja mu je zauvijek ostala u sjećanju, bez puno razmišljanja se vraća u ratno doba u Hrvatskoj.
- Prije nego što je oslobođena Krajina, Dorit i ja smo otišli po naš tadašnji brod u Zadar. Išli smo preko pontonskog mosta na Maslenici i znali smo da nas neprijateljske snage imaju na nišanu. Zatim smo preko noći odvezli brod u Pulu jer mi se činilo sigurnijim da tamo dočekamo kraj rata, odnosno oslobođenje tog prostora. U to vrijeme viđali smo puno uništenih brodova na hrvatskoj obali i nismo htjeli da ista sudbina zadesi i naš brod - ispričao je Winfried u trenutku kad mu je jedan od mornara iz marine došao na brod s bocom domaćeg vina kako bi mu iznova izrazio dobrodošlicu u Vrbosku.
Winfried Schneider i njegova žena Dorit