Istraga o pedofilskim napastovanjima za koja je okrivljen sada već umirovljeni svećenik zadarske arhidijeceze, nekadašnji župnik u Bibinju , ne svodi se samo na svoj istražno-sudbeni dio, u koji se novinari ne smiju uplitati, osim kada sudbena vlast očito radi protiv javnog interesa (kao što se to zbiva, na primjer, s ubojstvom Milana Levara, kao što se to dugo događalo sa zločinima u Osijeku ili Pakračkoj poljani, s razloga koji bi mogli imati težinu bude li zataškavanja u ovome bibinjskom slučaju). Ali dok se to ne pokaže - novinar je dužan držati se presumpcije nevinosti, osim ako okrivljeni sam ne prizna - ali je istodobno dužan dati prostora i utemeljenoj sumnji.
Podsjetimo: Zadarski list je u srijedu otkrio da je jedan hrvatski iseljenik zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću, dok je boravio u Sjedinjenim Državama, prijavio bivšeg župnika u Bibinju da ga je spolno napastovao dok je taj iseljenik bio preadolescent. A onda su se svojim svjedočenjima javile još neke žrtve. Iz istog izvora smo doznali da je nadbiskup tog svećenika suspendirao a divinis, zabranivši mu misiti i ispovijedati, te da je prijavu proslijedio vatikanskoj kurijalnoj Kongregaciji za nauk vjere (nekadašnjemu Svetom uficiju rimske Inkvizicije), koji je preuzeo svjedočenja zlostavljanih nekadašnjih dječaka i pokrenuo istragu.
Nema prijave policiji
Na prvi pogled - sve je u redu. Crkva je poduzela što je mogla, čim je doznala.
Možda ipak nije u redu. Naime, zadarska policija potvrdila je u četvrtak da je pokrenula istragu zbog napisa u medijima jer nikakvu prijavu nije do tada primila. A to pak miriše na zataškavanje: zašto sumnja na kazneno djelo nije prenesena i državnoj vlasti u Hrvatskoj, nego samo crkvenoj vlasti u Rimu?
Naravno, policija je samo jedan izvor, novinar mora poslušati i drugu stranu, a u tom pogledu pouzdan izvor bio bi sam mons. Puljić - ali do njega nismo uspjeli doprijeti ni na jedan od načina koje sugerira Papinski godišnjak: ni preko telefonskog broja Nadbiskupije zadarske, niti je odgovorio na pismo upućeno na Nadbiskupijinu adresu elektronske pošte. Tako zasad još ne znamo što zadarski nadbiskup kaže, je li svoje sumnje u pogledu eventualnoga pedofilskog ponašanja bivšega bibinjskog župnika, osim Kongregaciji za nauk vjere, povjerio i nadležnim vlastima u Hrvatskoj, tj. policiji odnosno državnom odvjetništvu; kada ako jest, a zašto ako nije? Naravno, i šutnja može biti znakovita, ali više bismo voljeli odgovor.
Pravne odredbe
Ako je propustio obavijestiti svjetovne vlasti, postoji sumnja da je mons. Puljić prekršio pravne odredbe i Republike Hrvatske, i Katoličke crkve.
Naime, katoličke vlasti u svim zemljama - dakle i nadbiskup u Zadru - moraju surađivati s civilnim vlastima i prijavljivati im slučajeve pedofilije za koje su doznale bilo na koji način, osim kroz ispovjednu tajnu. To se kaže u okružnici koju je rimska kurijalna Kongregacija za nauk vjere u svibnju lanjske godine uputila svim katoličkim biskupima u svijetu - dakle i mons. Želimiru Puljiću (to smo provjerili). Ta je okružnica lani predstavljena i novinarima akreditiranima u Vatikanu, pa smo tada o tome i izvijestili.
Tom okružnicom Katolička crkva potvrđuje „nultu toleranciju“ koju je već ranije najavio papa Benedikt XVI . Biskupskim konferencijama ostavljen je rok do svibnja 2012. da, polazeći i od te Okružnice, pripreme „vodilje“ za reagiranje na spolne prijestupe protiv maloljetnih osoba, vodeći računa i o zakonima zemlje u kojoj konferencija djeluje. Ipak, ako neka biskupska konferencija odredi obvezatne mjere, njih moraju priznati nadležni dikasteriji u Rimskoj kuriji. Time se, očito, nastoji postići jednoobraznost mjera u svoj Katoličkoj crkvi, bez obzira na razlike u nacionalnim zakonodavstvima.
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg
