ZAGREB - Dvadeset deveti je ožujka 1932. godine. Osam je sati navečer. Nad Varšavom se polako spušta mrak. Iza Miroslava Krleže koji se budi u 3, pola 4 ujutro, cijeli je dan. Piše “Povratak Filipa Latinovicza”, a u slobodno vrijeme puno šeće.
Jedan novi Krleža
“Stanujem u centru grada, kraj glavnog kolodvora, u jednom čađavom hotelu, vratio sam se iz šetnje po židovskim predgrađima gdje ima mnogo naranača, hebrejskih znakova i crvenih brada do pojasa, sjedim u svojoj sobi i mislim na Vas”, piše pismo pijanistici Dori Gušić i njezinom suprugu, također pijanistu Marijanu Felleru.
U jednom drugom pismu, koje je datirano 13. srpnja 1930., piše “... Volim Vas kao i prije u miru gospodnjem i veselim se vidjeti Vas prepotentne i mlade”...
Četiri posve nepoznata Krležina pisma pronašao je kolekcionar Jura Gašparac nedavno, ljetnog nedjeljnog jutra na sajmu antikviteta na Britanskom trgu. Pisma nisu bila izvana označena kao Krležina, već je Gašparca isprva njima privukla činjenica da se radi o osobnoj prepisci pijanistice Dore Gušić.
A Gašparcu, koji već dulje vrijeme proučava genealogije zagrebačkih obitelji, ovo je prezime puno govorilo: Dora je pripadnica obitelji baruna Gušić, i stanovala je u Jurjevskoj ulici na broju 37. Samo par brojeva dalje, na broju 31a, odrasta i njezin budući suprug Marijan Feller, u znamenitoj secesijskoj vili Feller. Zagreb u to doba nema više od 100 tisuća stanovnika. U istoj ulici je i redatelj Oktavijan Miletić, koji je snimio erotski film s mladom Belom Krležom.
Nakon što je, dakle, otvorio pisma upućena Dori i prepoznao potpis slavnog pisca, ovom je kolekcionaru postalo jasno kako je pred njim važno otkriće: polako se otvorio jedan novi Krleža.
Sudeći prema pismima, Krleža je bio veliki prijatelj obitelji u doba kad je Dora u braku s Marijanom. Vrijednost je pisama velika, između ostalog jer pokazuje pisca u drukčijem svjetlu, kao nježnog prijatelja bračnog para, ljudi koje poštuje i kojima se divi. Pokazuju ga kakav je bio kada nije nastupao javno.
Javno i privatno
Krležolog i glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Vlaho Bogišić, koji upravo dovršava knjigu o Krležinim beogradskim pismima, tako kaže da su mu novootkrivena pisma zanimljiva, među ostalime i zbog te nježne note koja se može očitati u njima: - Kod Krleže se lako može prepoznati kada piše pisma za javnost. No, ova pisma očito nisu bila namijenjena javnosti, niti je on ikad mislio da će biti objavljena. To su pisma kojima nije radio kopije, pisma ljudima do kojih mu je stalo.
Pisma, dakle, pokazuju nježniju stranu Miroslava Krleže: - Vidljivo je da je udvarao ovom bračnom paru, da im se želio dopasti. Naša javnost doživljava Krležu kao figuru koja je uvijek javno živjela svoj lik. Ova su pisma dragocjeni primjer i dokaz da nije tako. Ovdje piše iz perspektive “običnog čovjeka” - kaže Bogišić.
Zanimljivo je, nadodaje Vlaho Bogišić, da se nigdje ne spominje Bela Krleža: - Kad se književnik dopisivao s drugim parom, u pravilu se uvijek spominjala Bela, ona je uvijek bila dio ekipe. No, u ovim pismima nje nema nigdje.
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU JUTARNJEG LISTA