Tatjana Prenđa Trupec (40) u svom prvom intervjuu kao potvrđena ravnateljica Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje govori o izlasku HZZO-a iz državne riznice kao velikom projektu u zdravstvu, te najotvorenije komentira afere vezane uz ministra zdravlja, Sinišu Vargu. Nova čelnica HZZO-a do prije nekoliko dana obnašala je funkciju v.d. ravnateljice, a na tom mjestu naslijedila je ministra Vargu i za razliku od njega, koji je medicinar, dolazi iz menadžmenta. Rođena je u Zadru 1974., završila je računarstvo na zagrebačkom FER-u, potom studij menadžmenta Cotrugli MBA i Akademiju za politički razvoj Vijeća Europe. Niz godina radila je, kaže, na informatizaciji u Ministarstvu pravosuđa i kao voditeljica projekata Svjetske banke, a zatim kao savjetnica državnoj tajnici Snježani Bagić, ministricama pravosuđa Ani Lovrin i Vesni Škare-Ožbolt, te ministru zdravlja Andri Vlahušiću. Tada, 2003., upoznaje Sinišu Vargu, koji je tada bio pomoćnik ministru Vlahušiću i otada datira njihova suradnja. Prethodno, kao konzultanticu Cap Geminija, put ju je vodio u Pariz, Sarajevo, Beograd... Veoma rano, s 27 godina, bila je prvi put risk menadžerica na projektu “teškom“ 65 milijuna kuna.
Kako se osjećate kao nasljednica aktualnog ministra na čelu HZZO-a i što vam je ostavio u naslijeđe?
- Od samog početka, otkako sam ovdje, u najužem sam njegovu timu u upravljanju Zavodom, pa je ovo samo kontinuitet. U naslijeđe mi je ostavio u posljednjih nekoliko godina, veoma značajnu, realiziranu reformu primarne zdravstvene zaštite, čije smo rezultate očekivali unutar tri godine, a dobili smo ih za samo šest mjeseci. Što to konkretno znači? Prije su prihodi primarnih liječnika bili 90% glavarina i 10% po uslugama. Sad smo to promijenili tako da imaju manje od 30% fiksnih prihoda i po glavarini, a sve ostalo po obavljenim uslugama, njihovoj kvaliteti i učinkovitosti, provođenju preventivnih aktivnosti, udruživanju u grupnu praksu i specijalnim uslugama za pacijente. Ono što smo direktno i odmah primijetili je racionalnije propisivanje lijekova, oko 400 tisuća uputnica manje izdano je za odlazak u bolnice, a 20-ak posto manje pacijenata upućeno je na laboratorijske pretrage. Sav novac tako oslobođen ulaže se dalje u zdravstvenu zaštitu i nove lijekove.
Što izlazak HZZO-a iz riznice, jednostavno rečeno, znači?
- Do sada, novac za zdravstvene doprinose uplaćivao se u državnu blagajnu, odakle nam je davano onoliko koliko se ima, što zakonski nije odgovaralo svoti koja pripada zdravstvenom sustavu. Sada dobivamo direktno novac od doprinosa na svoj račun, transparentno prikazujemo što s njime činimo, pregovaramo najbolje uvjete za naše pacijente s oko 5000 ugovornih partnera - pružatelja zdravstvene zaštite. Imamo punu fleksibilnost da možemo reagirati gdje je to nužno, recimo, kada smo shvatili da u Splitu imamo listu čekanja od 3000 pacijenata za magnet, pa smo raspisali natječaj i kupili 2000 usluga za sljedeća tri mjeseca. Napravili smo i kompletno novo ugovaranje bolnica, pri čemu se dio prihoda koji se prethodno uplaćivao u potpunosti avansno pretvoren u naplatu po izvršenju, što će do kraja tekuće godine iznositi oko 55%. Do kraja siječnja to je iznosilo 10%, a nakon šest mjeseci vidjet ćemo koje će bolnice napraviti puno izvršenje, a koje ne, pa će nekoj drugoj ustanovi u regiji biti preusmjerena sredstva koja je prva mogla zaraditi. Tu stvaramo kompeticiju među bolnicama, u kojoj će se one međusobno boriti da što više naprave i izvrše što više usluga, što direktno utječe na liste čekanja. Dakle, one će se smanjivati kad se bolnice budu trudile da zadrže pacijente kvalitetom i učinkovitošću. Tako potičemo bolnice na brži i bolji rad.
Hoće li za pacijente ovako dotjecati više sredstava ili će se na njima štedjeti?
- Ove godine bolnicama smo namijenili više novca jer prethodne su od 6,9 milijardi kuna velik dio trošili na plaće. Ovogodišnji budžet im je 8,2 milijarde kuna, dakle 1,3 milijarde kuna više, što je značajno povećanje. Važno je naglasiti kako je prošle godine 550 milijuna kuna izdvojeno za posebno skupe lijekove za osjetljive skupine bolesnika poput hematoloških, onkoloških i s autoimunim bolestima. Ove godine taj fond sadrži 800 milijuna kuna, dakle, i on je znatno povećan, kao i izvanbolnička specijalistička konzilijarna zdravstvena zaštita u koje ulaze naši interventni natječaji za smanjenje lista čekanja u koje smo već krenuli. Uz to, povećali smo naknade za bolovanja i porodiljne direktno u korist pacijenata.
No, generalni je stav kako od zdravstva sve manje dobivamo...
- Ubrajamo se u 10% najboljih zemalja na svijetu što se tiče prava na zdravstvenu zaštitu jer u Hrvatskoj u vezi s tim gotovo ne postoje ograničenja, osim u dentalnoj medicini. S obzirom na europski prosjek od oko 2000 eura po glavi stanovnika, s naših 500-600 eura godišnje po stanovniku to je velik uspjeh. S četiri puta manje sredstava od europskog prosjeka imamo prosječne medicinske ishode i liste čekanja osim za elektivne zahvate (koljeno, kuk, katarakta) koje su nešto dulje od europskog prosjeka. Ali, što se tiče pravodobnosti zdravstvene zaštite i opsega prava, posebno Hitne službe, mi smo u top 10 zemalja EU.
Kakvi smo u usporedbi s Europom i svijetom u mogućnostima obavljanja zahvata u inozemstvu?
- Oko 600 pacijenata godišnje, oko 85% od svih zahtjeva, odobrimo za liječenje u inozemstvu, u što spadaju zahvati koji se ne mogu obaviti u Hrvatskoj. Najčešće dijagnoze zbog kojih se pacijente šalje na liječenje u inozemstvo su neke kardiovaskularne kongenitalne anomalije kod djece i tumori oka koji se kod nas ne liječe. Sve je više stranaca koji se dolaze liječiti kod nas i jedna velika grana što ju je Ministarstvo zdravlja sada krenulo razvijati je - zdravstveni turizam. Tu je prepoznat veliki potencijal, pa je kod reorganizacije za to ustrojen cijeli poseban odjel. Zaradit će i bolnice i liječnici primarne medicine, tako što će se natjecati za strance koji će doći po uslugu uz prihode preko limita.
Osjećate li se prozvanima kad krenu humanitarne akcije prikupljanja sredstava za operacije bolesne djece kojima niste odobrili liječenje u inozemstvu?
- Imamo naše pravilnike i unutarnje akte kojima su strogo definirana prava, pogotovo liječenja u inozemstvu. Indikacije za liječenje u inozemstvu donose specijalisti koji liječe pacijente, a ne HZZO. Kod slučajeva koje navodite često se radi o eksperimentalnim liječenjima koja se nigdje na svijetu ne financiraju iz osnovnog zdravstevenog osiguranja. Novac je ograničen i moramo raditi po pravilima. Uvijek će nedostajati neki lijek za koji ćemo se potruditi namaknuti sredstva uštedom gdje možemo. Tako smo prošle godine iz slušnih aparata za starije od 18 godina maknuli baterije, što će korisnike koštati 10-30 kuna mjesečno i tim novcem kupili 100 inzulinskih pumpi za djecu koje stoje i do 20 tisuća kuna jer većina roditelja si taj trošak ne može priuštiti. Slušamo svoje stručne službe i povjerenstva koja nam savjetuju što, kako i kada staviti na listu HZZO-a. Problem je, najčešće kod roditelja bolesne djece, kad žele odvesti dijete na liječenje u inozemstvo, a isto se liječenje može provesti i kod nas. Senzibilni smo, no ne možemo uvažiti svačiju želju ako se traženi zahvat može obaviti na više adresa u Hrvatskoj, a često se desi i da roditelji krenu u humanitarne akcije a da nama prethodno uopće nisu poslali zahtjev.
Bivšeg ravnatelja HZZO-a, ministra Sinišu Vargu, u medijima su prozvali ‘kolekcionarom afera’. Kako to komentirate?
- To su politička podmetanja na osobnoj razini, dok se, nažalost, premalo spominje sve dobro što je napravljeno, npr. uvrštavanje 500 novih lijekova na listu, povećanje preventive od 12 puta, podizanje učinkovitosti svih bolnica, pomaci na bolje u većini segmenata zdravstvenog sustava. Siniši Vargi, kao nositelju svih tih velikih promjena, ne pripisuju se te velike zasluge, već samo afere, što nije fer. Ovome sustavu on je uštedio stotine milijuna, a najveći efekti osjetit će se za nekoliko godina. Odlazimo mirno spavati sa saznanjem kako smo važnim i očigledno nepopularnim mjerama spasili mnoge živote. S našim dolaskom u HZZO uključili smo se u sva europska stručna tijela i sad smo opinion makeri, autoriteti za eZdravstvo u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Mi kreiramo europske zdravstvene politike, a u medijima se vode rasprave o previše putovanja. Iz pretpristupnih fondova zdravstvo nije bilo dobilo ni lipe, a mi smo se izborili za 250 milijuna eura iz strukturnih fondova za osnaživanje zdravstvenog sustava. Samo na racionalnijem propisivanju bolovanja spustili smo stopu sa 3,23% na 2,85% i uštedjeli 90 milijuna kuna, koje smo uložili u nove lijekove. Čak 8% spustili smo marže lijekova, što je na pet milijardi enormno puno. Za taj novac uveli smo nove onkološke lijekove za djecu.