U medijskoj se industriji u posljednje vrijeme razvila hipoteza da novine i magazine ne čita nitko mlađi od trideset, a osobito ne ona najmlađa publika, dakle mlađi tinejdžeri. Ljude do trideset, posebno klince, zanimaju navodno jedino internet i televizija. Nasuprot toj sve masovnijoj tezi, koja se probila i u uvodnike Vanity Faira i Wall Street Journala, stoji primjer hrvatskoga tinejdžerskog mjesečnika OK! U vrijeme dok, dakle, gotovo svim tiskanim proizvodima na hrvatskome medijskom tržištu lagano ili snažno pada naklada - ili, pak, u najboljem slučaju, oni najuspješniji jedva stagniraju - OK!, koji se obraća čitateljima odgojenima uz internet, a ne uz novine i magazine, uspijeva iz godine u godinu rasti!
OK! je, primjerice, 2008. godine od prodaje zaradio šest milijuna i osamsto tisuća kuna, da bi 2009. godine od prodaje ostvario sedam milijuna i šesto tisuća kuna! Ne znamo niti za jedan drugi proizvod na hrvatskome novinskom tržitšu, i za vrlo malo njih na zapadnoj novinskoj sceni, koji su u tom razdoblju uspjeli povećati realne prihode na kioscima.
Naklada OK-a istodobno se drži između 55 tisuća prodanih primjeraka u najlošijim mjesecima, do 75 tisuća prodanih primjeraka u kolovozu ili prosincu. Direktori prodaje u EPH smatraju kako bi se OK! mogao bolje prodavati da radi s nešto većom remitendom. No, OK-eva remitenda upravo je smiješna. Neki su brojevi zabilježili samo 5 do 7 posto neprodanih primjeraka! Politika niske remitende, na kojoj inzistira glavni urednik i utemeljitelj OK-a Neven Kepeski, možda jest zakinula OK-evu statistiku za koju desetinu tisuća prodanih magazina na godišnjoj razini, ali je, s druge strane, sasvim sigurno pomogla izvrsnim OK-evim financijskim rezultatima, čak i u vrijeme kada su svi hrvatski mediji strahovito pogođeni bijegom oglašivača. Osim sjajnih tiražnih i financijskih rezultata, OK-ev realni utjecaj zaslužuje posebnu pozornost.
Tako je, prema anketi koju je nedavno proveo Puls, OK! najčitaniji u kategoriji svih hrvatskih mjesečnika, dok, prema istraživanju objavljenome u tjedniku Lider, zauzima četvrto mjesto na listi čitanosti svih hrvatskih magazina. Ispred njega su samo dva tjednika i jedan dvotjednik. Posebno je zanimljivo da, prema Liderovu istraživanju, OK-u čitanost raste, dok baš svim drugim magazinima čitanost pada. OK! očito poučno pokazuje da web i televizija ne moraju nužno uništiti tiskanu izdavačku industriju. OK-ev recept za uspjeh nije, međutim, nimalo mističan, ni slučajan, pa čak ni osobito kompliciran.
U OK-u su na vrijeme, još prije izbijanja svjetske krize tiskanih novina i magazina, razumjeli kako je vrijeme medija opće prakse davno završilo.
OK! se stoga odlučio posvetiti naizgled uskom segmentu tržišta; mlađim tinejdžericama. Djevojke mnogo češće kupuju OK! nego dečki (što ne znači da OK! ne pokušava privući i dječake: posebna izdanja, poput Extreme Sporta, namijenjena su specifično dečkima). OK! je izvanredno upoznao svoju publiku, prati njene navike, poštuje njene želje i pokušava, istodobno, neizravno edukativno djelovati na svoje čitateljice i čitatelje. No perfektno poznavanje publike i dizajniranje lista baš za specifičnu, ciljanu potrošačku grupu samo je jedna od bitnih značajki uređivačke politike OK-a, po čemu se taj magazin razlikuje od gotovo svih drugih tiskanih (ali i većine internetskih) medijskih projekata u Hrvatskoj.
Druga glavna OK-eva značajka jest bezuvjetni, tvrdi profesionalizam. OK! se uređuje toliko ambiciozno, pažljivo i s nemilosrdnim osjećajem za svaki detalj koji izlazi na stranici da svaki ozbiljni profesionalni novinski urednik mora ostati impresioniran kada lista taj mjesečnik, neovisno o tome zanima li ga sadržaj. Ilustracije radi, na pojedinim stranicama OK-a izlazi do pedesetak naslova, potpisa pod sliku, podnaslova i raznih drugih detalja, koji svi podjednako odražavaju jasnu ideologiju lista, ali imaju i neposrednu, zabavno-komunikativnu funkciju: niti jedan od tih sadržajno-vizualnih elemenata ne služi samo popunjavanju prostora.
Uz uređivanje novine za specifičnu, poznatu, jasno definiranu potrošačku skupinu i uz maksimalnu profesionalnu kompetentnost, treća glavna značajka OK-a jest njegov gotovo besprijekorni poslovni model: tih gotovo osam milijuna kuna od prodaje novina (ovdje, dakle, ne računamo novac od oglasa) svakog mjeseca proizvodi samo nekoliko ljudi. OK!, vjerojatno, ima jedan od najboljih odnosa broja zaposlenih i ukupnog prihoda u hrvatskoj medijskoj industriji.
Zanimljivo je i važno da je OK! vrlo uspješan i u Srbiji: prodana naklada srpskog izdanja kreće se oko pedeset tisuća primjeraka mjesečno. OK!, kao i srpska Glorija, primjer su uspješnog izvoza znanja. OK!, očigledno, pokazuje da i u vrijeme goleme krize medijske industrije, koja se podudarila s recesijom, pojedini tiskani proizvodi mogu ne samo opstati na tržištu nego, de facto, pobijediti internet. Na zapadnoj novinskoj sceni to trenutačno polazi za rukom velikim izdanjima poput Economista, FT-a ili Vanityja, koji su ujedinili žanrovsko-tržišnu specijalizaciju s najvišim profesionalnim zahtjevima: s druge pak strane, novine i magazini opće prakse, poput New York Timesa ili Newsweeka iz godine u godinu gube tržišni udio.
Specijalizacija i bezuvjetni profesionalizam očigledno su postali glavni kriterij opstanka tiskanih medija, bilo da je riječ o magazinima, političkim tjednicima ili dnevnim novinama. Prvi broj OK-a izašao je 19. ožujka 1995. godine. Nekoliko mjeseci ranije Neven Kepeski, koji je, usput rečeno, stvarni osnivač Psihomodo popa, donio je koncepciju novoga tinejdžerskog lista Nini Paviću i Denisu Kuljišu. Oni su se oduševili i tako je, eto, počela jedna od najduljih uspješnica u hrvatskoj novinskoj industriji. Koja još uvijek ne samo da traje nego stalno raste.