ŠKOLA ZA ŽIVOT

RUŠIMO NAJVEĆI OBRAZOVNI MIT: JE LI ŠKOLA STVARNO ZAHTJEVNIJA NEGO PRIJE? Usporedili smo udžbenike i programe unatrag 100 godina, evo što smo saznali

Damjan Tadić / CROPIX

Djeca su u prošlom stoljeću više vremena provodila u školi. Nastavna škola u Jugoslaviji trajala je 210 školskih dana. Sada u Hrvatskoj traje 175 dana, a u Finskoj, primjerice, 190. Iz hrvatskih je škola danas rad rukama gotovo pa izbrisan

Školski udžbenik Stanovanje mekog je uveza, blijedo ružičaste naslovnice, s ukupno 70-ak stranica, namijenjen učenicima šestih razreda osnovnih škola. Jedno od poglavlja nosi naziv “Što znamo o zavjesama”. Zadatak iz njega glasi:

“Koliko ti metara tkanine treba za zastor u tvojoj sobi ako znaš da se tkanina za zavjese vješa po dužini, da tvornička širina većine materijala za zavjese iznosi oko dva metra i da zbog nabora na zastorima treba na izračunatu količinu materijala dodati još polovinu količine?”.

Riječ je o udžbeniku iz 1968. godine i nastavku slijeda učenja predmeta domaćinstvo (u pedesetima se predmet zvao kućanstvo).

Kroz navedeno područje pučkoškolci su učili izraditi tlocrt stana, održavati ga, popravljati i uređivati, što je zahtijevalo i solidnu matematičku podlogu. Dodatno pitanje, primjerice, glasilo je: “Koliko ti je metara tkanine za zavjesu potrebno za prozor ako želiš da zastor seže do prozorskog okvira, a ne do poda?”.

Ostale teme u udžbeniku starom 50 godina su: “Opremam stan suvremenim namještajem”, “Kako ću odabrati i uskladiti boje u svojoj sobi”, “Čime ukrasiti stan”, “Biljke u mom stanu”, “Sagovi u mom stanu”.

Reforma iz prošlog stoljeća

Sudeći prema udžbenicima, nekadašnja je škola bila daleko bliža stvarnome životu nego danas. Dok dio hrvatskih škola od druge polovice 2018. čeka eksperimentalna primjena reforme koja je iz cjelovite kurikularne preimenovana u “Školu za život”, ima onih koji zaboravljaju da je škola takve namjene postojala u prošlome stoljeću. Razlog je što je tada provedena reforma školstva slijedila trendove razvijenih zemalja, uključujući skandinavske, i više nego danas ulagala u razvoj vještina.

Od djece škola prošlog stoljeća očekivala se snalažljivost i tesao rad rukama. Primjer zadatka za đake šestih razreda iz radne bilježnice domaćinstva (izdanje 1970.) glasio je: “Ako u kući nema vodovoda, razmisli kako bi konstruirao uređaj: a) za pranje ruku, povrća, voća i drugih namirnica protočnom vodom, b) za tuširanje topolom ili hladnom vodom”. Postavimo li isti zadatak današnjem dvanaestogodišnjaku, bi li ga znao riješiti?

Iako promišljanje konstrukcije uređaja za vodu zvuči možda adekvatnije za dječake, kada je domaćinstvo bilo u pitanju, oba su spola bila u istoj kaši. Jedan od zadataka iz područja prehrane (Radna bilježnica Prehrana, 1969. godina, VII. i VIII. razred) bio je da opišu najprikladnije posude za svaki kulinarski postupak - kuhanje, pečenje, pirjanje i prženje. Osim što su zorno učili o mastima, ugljikohidratima i bjelančevinama, čime se današnji osnovci uglavnom bave teorijski, rad u kuhinji bio im je dio obveznih zadataka:

“Kuhaj goveđe meso tako da zadrži što više hranjivih tvari. Posluži obrok uz topli umak od hrena. Umak prirediš s dva dkg masti, 2 dkg brašna od čega radiš zapršku, 1/4 litre juhe od mesa i naribanog hrena. Malo soli i po želji šećera”.

Sudeći prema zadacima, poticala se znatiželja: “Grij na tavi malo masti ili ulja dok se ne počne dimiti (izgarati). Poklopi zagrijanu mast suhim poklopcem. Nakon kraćeg vremena ustanovi što se skupilo na donjoj strani poklopca” (udžbenik iz 1969.).

Identični nazivi predmeta

Unatoč često ponavljanoj tezi da su djeca danas preopterećena, činjenica je da su u prošlom stoljeću djeca provodila više vremena u školi, što zbog veće satnice većine predmeta u odnosu na danas, što zbog periodične šestodnevne nastave. Nastavna godina trajala je u Jugoslaviji 210 školskih dana, sada u Hrvatskoj traje 175, a u Finskoj, primjerice, 190. I dok su Finci do danas pojačali učenje tehničkog, ručnog rada i dizajna, područja koja djeca u rasporedu imaju od nižih razreda osnovne, iz hrvatskih je škola rad rukama gotovo izbrisan. Tehnički zauzima samo jedan školski sat od šestog do osmog razreda.

Nakon 1991. u Hrvatskoj su nastavni planovi i programi promijenjeni za sve škole, ali nazivi predmeta u školi 1958. gotovo su identični današnjima - osim što je ukinuto kućanstvo, odnosno domaćinstvo, kao i socijalistički moral i njegove kasnije izvedenice te je uveden vjeronauk. Dok su đaci u prva tri razreda prije pola stoljeća imali šest školskih predmeta, danas ih imaju osam (bez izbornog vjeronauka i sata razredne zajednice), no od petog do osmog razreda u nekadašnjoj je nastavi bilo više predmeta: u šestom 11 (danas 10), u sedmom i osmom po 14 (sad 13).

Najveći broj sati kroz izmjene nastavnih planova i programa izgubili su predmeti tehnička i tjelesna kultura, glazbeni, likovni, priroda, ali i matematika i hrvatski. Priroda je nekad u rasporedu zauzimala četiri sata tjedno u nižim razredima (sada dva), hrvatski jezik šest sati (pet), tehnički dva sata, likovni nekad dva danas jedan, kao i glazbeni. Osim uvedenog vjeronauka s dodijeljenim velikim brojem sati (po dva od 1. do 8. razreda), satnica je danas veća jedino u nastavi stranog jezika koji se nekada počeo učiti od petog osnovne.

Uz slabu motoriku, kao glavni “krimen” današnjim školarcima navodi se loš rukopis, slab razvoj čitalačke sposobnosti, odnosno nerazumijevanje pročitanog i slab uspjeh u rješavanju matematičkih mozgalica kakve ih sa 15 godina čekaju na međunarodnom PISA istraživanju koje propituje logično promišljanje i zaključivanje. Bi li učenici hrvatskih škola iz prošlog stoljeća bolje riješili PISA testove od generacija 21. stoljeća?

- Teško je na to pitanje dati decidiran odgovor. Činjenica je da su danas učenicima mnogi sadržaji apstraktni, a moj je dojam da se nedovoljno važnosti pridaje načelu zornosti i povezivanju udžbenika kao temeljnog, ali tek jednog od nastavnih pomagala, s drugim učilima, ako i koliko ih danas imamo. Udžbenici, školske knjige nekada nisu bili šareni i privlačni niti im je to bio cilj. Svrha udžbenika bila je učeniku prenijeti sadržaj, određen nastavnim planom i programom - kaže Branka Manin, viša kustosica Hrvatskog školskog muzeja.

Famozno uščuvana zbirka

Priliku višednevnog prelistavanja famozno uščuvane i bogate zbirke udžbenika i priručnika, koja čini ukupno 13.275 jedinica od 18. stoljeća pa do danas, dobili smo zahvaljujući otvorenoj praksi Hrvatskog školskog muzeja u Zagrebu. Fokus usporedbe bio je na udžbenicima od šezdesetih do danas. Listanje matematičkih udžbenika od početka šezdesetih 20. stoljeća do danas pokazuje da su u prošlom stoljeću dominirali zadaci opisnog tipa.

Godine 1960. udžbenik matematike za drugi razred osnovne škole brojio je osamdesetak gusto ispisanih stranica, dok se 2006. matematika za isti razred dijeli u dva “rahla” udžbenika, po jedan za svako polugodište, ukupnog obujma od preko 200 stranica. Nekadašnje ilustracije manjeg formata i bez upečatljivih boja zamijenile su one šarene, veće. Ilustracija pravca, primjerice, u udžbeniku iz ‘50-ih godina bio je - pravac, dok u jednom od važećih udžbenika ilustrator prikazuje borbu zmijama između dva dječaka (zmije drže u rukama).

- Postavlja se pitanje zašto i kako je udžbenik iz 2006. ‘narastao’ i kako to da su učenici nekada razumijevali i na temelju onoliko teksta. Udžbenik prati ili bi to trebao činiti nastavne metode i preferirani način poučavanja. Mogli bismo promjene u izgledu i oblikovanju udžbenika pripisati jednim dijelom uvažavanju potreba korisnika - ‘sepija’ udžbenici samo sa sadržajem, bez ilustracija i ikakvog metodičkog instrumentarija pa do današnjeg šarenila, s različitim vizualnim i tekstualnim poticajima na dodatni rad, učenje, ponavljanje, razumijevanje i slično. Pitanje je samo dokle se ide s vizualnim izmjenama i prilagodbama i u kojoj ih mjeri prate one nužne sadržajne i slične prilagodbe - komentira Branka Manin.

Koji je broj zamislila Mirjana?

Matematika u osnovnoj školi šezdesetih je godina bila vidno naprednija od današnje, ali poglavlja su bila sažetija, a udžbenici daleko skromniji brojem stranica. Nazivi poglavlja u udžbenicima matematike i fizike od prije 50 godina gotovo su identični današnjim, uz eventualnu promjenu redoslijeda tema. Primjerice, i nekad se u drugome osnovne učilo množenje i dijeljenje, no dok je udžbenik iz 1969. godine tražio od drugašića da označi tri petine nacrtanog polja, otprilike na sličnom dijelu udžbenika iz 2000. zadan je zadatak (5+5):2.

U šezdesetima prevladavaju zahtjevnije računske operacije, svedene u udžbeniku na 30 lekcija, za razliku od onih u udžbeniku iz 2003. gdje je 60 lekcija, s najvećim naglaskom na zbrajanje i oduzimanje desetica. Razlika je pritom nemjerljiva u odnosu na nekadašnje opisne i danas prevladavajuće brojčane zadatke.

“Mirjana je zamislila broj manji od 10 i povećala ga 10 puta. Zatim je oduzela 4 i dobila 76. koji je broj zamislila Mirjana”, navodi matematički udžbenik za drugi osnovne iz 1969.

Ili: “Komad tkanine dug je 30 m. Od jedne desetine tog komada tkanine može se sašiti jedno muško odijelo. Koliko je tkanine još preostalo ako se sašije 6 muških odijela”.

Još jedan: “Iz velike boce treba 5 litara vina pretočiti u male boce od 7 dl. Koliko treba takvih boca? Hoće li preostati vina?” (upozorenje pored glasi: Pazi: pretvori najprije litre u decilitre pa onda računaj). Zadatke ovakvoga tipa djeca 21. stoljeća dobivaju u trećem razredu, i to na dodatnoj nastavi matematike (za one koji žele znati više).

Jedan od zadataka iz udžbenika matematike za drugi razred s kraja šezdesetih godina glasi - “Od Zagreba do Karlovca treba vlakom 1 sat i 15 minuta, a od Karlovca do Zagreba 75 minuta. Kako to?”

Predmet fizika, koji je u škole ušao kao zasebni predmet od polovice 19. stoljeća (dotad je bio dio prirodoznanosti), doživio je u udžbenicima manje sadržajne promjene, ali jednako kao i s ostalim predmetima, udžbenici su danas daleko opširniji brojem stranica. Radna bilježnica iz fizike za osmi razred, izdana 1968., malog je formata, mekanih korica i broji svega 46 stranica. I u njoj je niz praktičnih zadataka, tipa: “Stavi papir u valjak, tj. načini od njega što dulju cijev. Jedno oko zatvori, a drugo stavi na kraj cijevi. Drugi kraj cijevi usmjeri kroz prozor na ulicu. Promatraj predmete i zabilježi”. U radnim bilježnicama pregršt je zadataka pokusnog tipa, što se ne bi moglo reći da je prevladavajuća praksa i danas.

Čitanke i početnice iz hrvatskog jezika posebna su priča, posebno zbog njihova grafičkog razvoja.

Ukoričena verzija mini Biblije

Dok su čitanke iz pučke škole s kraja 18. stoljeća malog formata i tvrdih korica, pa sliče ukoričenoj verziji mini Biblije, u kasnijem razdoblju naslovnicama prevladava tzv. sepia, a kroz šezdesete do osamdesetih naslovnice su nenametljive, zagasitih boja, dok se u unutrašnjosti knjige pojedini metodički elementi sramežljivo ističu blijedo ružičastom ili smeđom. Nakon toga, od kraja devedesetih naovamo kreću jaki koloriti koji znaju preplaviti jedan list udžbenika s devet, deset boja.

Prvi školski udžbenici iz druge polovice 18. stoljeća, naravno, nisu imali pretjerano sličnosti s kasnijima. Kako je riječ o dobu kada se od djece očekivala poslušnost i visoka doza ćudorednosti i bogobojaznosti, trenirane u školi šibom i klečanjem na kukuruzu, odraz odgoja utemeljen na autoritetu vidljiv je, naravno, i u čitankama. I kasnije, u čitanci za drugi razred osnovne iz 1916., uz sliku Franje Josipa Prvog, slijedi tekst: “Porodica ima oca, koji je hrani i izdržava. Općina ima svog glavara, koji se o njoj dobro stara.

Tako i naša domovina Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija ima svoga oca i gospodara, koji nas sve voli kao otac djecu svoju. Taj naš otac i gospodar jest naš premilostivi kralj F. J. Prvi”. Čitanka je ispisana uskim proredom i bez ikakve je interakcije s malim čitateljem (nema zadataka ni ilustracija), zbog čega nimalo ne sliči izdanju namijenjenom djeci. Svrha udžbenika nekad nije bila da bude privlačan, za razliku od današnjih koje učitelji znaju usporediti s - Glorijom.

Narodne pjesmice

Daleko rahlijeg su izgleda stranice čitanke za prvi osnovne šezdesetih godina. Jedna od njih, iz 1963., tiskana u 52.000 primjeraka, uz ilustracije i zadatke sadrži pregršt tekstova, priča i pjesama za samostalno čitanje. Mnogo ih je narodnih, a od autora su zastupljeni Branko Ćopić, Grigor Vitez, Zmaj Jovan Jovanović, Stevo Pupovac, Kornej Čukovski. Za razliku od danas, većina pjesmica, posebice narodnih, učila se napamet. Takav princip nastavlja se i kroz sedamdesete i osamdesete, u kojima osim latiničnog djeca uče i ćirilično pismo.

Vjerojatno najpoznatija, zbog niza izdanja, ipak je čitančica hrvatskog autora Viktora Cvitana, izdana paralelno na latinici i ćirilici 1963. Iako namijenjena prvoškolcima, zbog punine teksta po stranicama, kao i brojnošću djela, ona više sliči današnjoj čitanci iz hrvatskog za četvrti razred. Pritom uz svako djelo ima metodičke zadatke i grafički je vrlo jasno oblikovana.

- Niz udžbenika iz tog vremena doživio je deset i više izdanja, poput početnice Sunce na prozorčiću, ili su pak vremenom postali sinonim za pojedine nastavne predmete, primjerice Elementa Latina.  Generacije su odrasle na tim udžbenicima, a danas je tržište udžbenika dinamičnije pa neki od njih, mogli bismo reći, plešu jedno ljeto - kaže B. Manin.

Kako će izgledati novi školski udžbenici i digitalni sadržaji koje za eksperimentalnu primjenu kurikularne reforme najavljuje Ministarstvo obrazovanja, kao i oni za novi predmet informatika, trebalo bi biti poznato prije jeseni 2018.

Disciplina u školama s kraja 19. stoljeća

 

1. U školu dolazimo uredno oprani, uredno odjeveni i na vrijeme.

2. Na putu do škole ponašamo se pristojno i uglađeno.

3. Prije ulaska u školsku zgradu očistimo cipele.

4. Dječaci skidaju svoja pokrivala za glavu (kape) već prije ulaska u učionicu, a djevojčice odmah nakon ulaska.

5. U učionici sjedamo odmah na naša mjesta te se u miru pripremamo za nastavu.

6. Kada učitelj ili druge osobe ulaze ili izlaze iz razreda, ustajemo se i pristojno pozdravljamo.

7. Za vrijeme nastave trudimo se uspravno sjediti i pozorno slušati. Kad nas prozovu, brzo se dižemo i odgovaramo jasno i glasno.

8. Prema nastavnicima se odnosimo s poštovanjem, poslušno, otvoreno i iskreno.

9. Za vrijeme odmora ne pravimo buku. Pri igri u školskom dvorištu se ne ponašamo neobuzdano. Prema našim školskim drugovima smo uvijek ljubazni i susretljivi.

10. U slučaju svađe koju ne možemo izmiriti sami, obraćamo se našem učitelju.

11. Naše učionice održavamo urednima. I knjige i bilježnice održavamo čistim i urednim.

12. Kod kuće ćemo uvijek marljivo učiti i savjesno i uredno izrađivati naše zadatke.

 

Izdvajamo