Hakerski napadi, rušenje sustava, potres u Zagrebu, izostanak ocjena i testiranja, neujednačeno opterećenje učenika, niz pitanja na koje učitelji, učenici i roditelji još nemaju odgovor - mnogo je toga obilježilo prvih desetak dana od početka online, “korona nastave” na daljinu, s kojom se zbog pandemije koronavirusa prvi put u svojoj povijesti susrelo hrvatsko školstvo.
Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak rekla je jučer da u ovom trenutku oko 450.000 učenika i nastavnika u osnovnim i srednjim školama te njih oko 70.000 u visokom školstvu prati nastavu putem središnjih servisa CARNeta i SRCE-a.
Disciplina
Nastava se za najmlađi uzrast organizira putem televizijskog programa na HRT-u 3, a za srednjoškolce i na Sportskoj televiziji te RTL-u 2. Materijali se plasiraju i na kanalima poput YouTubea, mrežnih stranica Škole za život, komunicira se preko grupa na Viberu, WhatsAppu, putem maila...
Život se za učenike i nastavnike preselio u virtualni svijet, nastava se uglavnom ne provodi u realnom vremenu (djelomično i kako bi se rasteretio sustav), a unatoč nacionalnom rasporedu, mnoge su se škole odlučile pridržavati svoga starog školskog rasporeda. Iako su svi učenici, nastavnici i roditelji s kojima smo razgovarali dali visoke ocjene ideji online nastave u izuzetno teškim vremenima, provedba je ipak daleko od idealne, dalo bi se zaključiti iz njihovih “šarenih” iskustava.
Iako brojčanog ocjenjivanja učenika nema najmanje do travnja, kako doznajemo, neki profesori ne štede s utjerivanjem discipline - jedan srednjoškolac na istoku zemlje dobio je čak jedinicu u online školi, i to iz tjelesne kulture.
- Profesor je postavio aplikaciju u koju je dijete trebalo poslati dokaz da je odradilo neke vježbe, odnosno izmjerilo puls. Kako to nije učinilo do predviđenog roka, profesor mu je dao “jedinicu” u formi bilješke koja je ušla u e-dnevnik - doznajemo od izvora bliskih tome učeniku.
Krše raspored
- Moje je dijete jutros u 8 sati sjelo za računalo jer je nastavnica iz tog predmeta najavila da će tada početi nastava. Međutim, ona se uopće nije pojavila, a do 10 sati nitko od nastavnika nije se ni ulogirao u virtualnu učionicu u tom razredu. Uz časne izuzetke, velik broj nastavnika ne drži se rasporeda, a umjesto ujutro, materijale za nastavu pošalju popodne. Djeca cijeli dan moraju pratiti kad će postaviti te linkove, a zadaću za idući dan znaju dobiti i u deset navečer - ispričao je pak otac učenika višeg razreda jedne osnovne škole. Za dijete, kaže, ovaj je oblik nastave zanimljiv, snalazi se, kreativno je, lakše mu je online potražiti neku ilustraciju ili prikaz, samostalno je u radu i “ne voli da mu mi visimo nad glavom”. Međutim, organizacijski moment vezan uz angažman nastavnika u njegovoj je školi veliki problem.
- Ima odličnih profesora koji su se dobro snašli, ali mnogi su to komotno shvatili. Ovo je vrijeme kad bi Ministarstvo trebalo razmisliti o dugoročnim promjenama vezanim uz mogućnost vrednovanja učiteljskog rada - predlaže taj roditelj.
- Mome djetetu potpuno odgovara to što se ne mora držati rasporeda sati u realnom vremenu. Dobije rok do kada mora uploadati zadaću i toga se pridržava. Nešto duže spava, onda pogleda prezentacije, pa nešto pojede, zatim radi zadaće i tako se to protegne, pa djeca imaju dojam da su prilično opterećena. Meni bi više odgovaralo da postoji fiksno vrijeme kada mora biti ispred računala na nastavi, da uhvati ritam sličan onome u redovitoj školi, da ima osjećaj da nije na praznicima. No, svjesna sam da bi to bilo opterećenje za sustav - kaže jedna majka djeteta višeg razreda osnovne škole.
Brojni profesori s kojima smo razgovarali puno su optimističniji, tvrde da su prilično angažirani i da su uspostavili izvrsnu komunikaciju s djecom. Mnogi hvale i trud učenika, kažu da su neki angažiraniji nego uživo u razredu.
Jedini način
Učenici su uglavnom zadovoljni online nastavom, iako primjećuju neke probleme.
- Online nastava je okej, razumijemo da je to jedini način kako trenutno možemo nastaviti školovanje. No, problem je što se stranice često ruše, a i nastavnici daju puno zadaća, pa cijeli dan moramo raditi. Nije isto kad ti profesor nešto objasni ili kada to moraš raditi sam. Većina njih samo pošalje materijale - kaže drugi učenik. Jedan srednjoškolac kaže, pak, da u njihovoj virtualnoj školi uopće nisu previše opterećeni, ali zaključuje s onim što mnogima u ovim trenucima najviše nedostaje:
- Nastava na daljinu nije loša, ali volio bih da mogu uživo vidjeti svoj razred i svoju ekipu!