Dolazeći u Dubrovnik 1920., Ivan Meštrović vjerovao je da će ondje konačno moći mirno raditi i bez ikakvih trzavica izvesti svoje prvo arhitektonsko-skulptorsko djelo “Crkvu Gospe od Anđela - zadužbinu obitelji Račić” u Cavtatu. Tada su ga već bili slavili u Europi kao novog Michelangela i, po Rodinovu mišljenju, najveći fenomen europskog kiparstva. Bio je imućan, ali i iscrpljen, umoran od proživljenih godina u kojima je postigao nevjerojatnu afirmaciju: od dječaka-pastira, kojeg je rođak u 12-oj godini naučio čitati i pisati, 17-godišnjaka koji se zalaganjem nekolicine ljudi iz Dalmatinske zagore našao u “kraljevskom” Beču, gdje je s nepunih 18 godina upisao Akademiju likovnih umjetnosti i na trećoj godini izlagao s grupom Secesija, a godinu dana poslije, po narudžbi ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....