PIŠE TEOFIL PANČIĆ

ORBANIZACIJA SRBIJE Premijer protiv jednog kulturnog radnika

Da nema interneta, Srbija bi medijski bila u stanju koje je doslovna preslika onog iz ranih devedesetih, iz ‘zlatnog’ Miloševićevog doba, kad ste o svemu i svima naizgled sve mogli reći - ali, samo u dva-tri niskotiražna lista, i na jednoj radiostanici vrlo malog dometa. Pardon, razlika je u tome što te radiostanice više nema
 Alen Šalkić/CROPIX
Da nema interneta, Srbija bi medijski bila u stanju koje je doslovna preslika onog iz ranih devedesetih, iz ‘zlatnog’ Miloševićevog doba, kad ste o svemu i svima naizgled sve mogli reći - ali, samo u dva-tri niskotiražna lista, i na jednoj radiostanici vrlo malog dometa. Pardon, razlika je u tome što te radiostanice više nema

Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana, rekao je 20. 7. 1995. današnji predsednik Vlade Republike Srbije, a tadašnji poslanik Srpske radikalne stranke u Skupštini Srbije Aleksandar Vučić. Ne, nije to rekao oko tri izjutra u prigradskom bircuzu i ne baš u najprisebnijem stanju, nego za govornicom te iste skupštine. Snimak tog produhovljenog monologa lako se može naći na You Tube. Dakako, za ovu pretnju, koja na morbidan način citira i varira znamenitu odmazdu nacističkih okupatora u ratnoj Srbiji četrdesetih godina, Vučić nikada i ni na koji način nije odgovarao - naprosto je potonula u moru sličnih kanibalskih proklamacija (ali i činova) iz tog vremena. Sve ređi javni protivnici ga, doduše, povremeno podsete na nju, a on odmahne rukom, u stilu: nestašluci mladosti, šta da...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. prosinac 2025 01:35