TEŠKA LEKTIRA

Osnovnoškolci zapomažu: Mrzimo Nazora, Šenou i Ivanu Brlić Mažuranić

Iako se popis lektire od 90-ih mijenjao više puta, knjige arhaičnog, nerazumljivog jezika i dalje su obavezno štivo u nižim razredima. Tko je kriv što djeca misle da su hrvatski pisci smrtno dosadni?
 Nenad Dugi/CROPIX
Iako se popis lektire od 90-ih mijenjao više puta, knjige arhaičnog, nerazumljivog jezika i dalje su obavezno štivo u nižim razredima. Tko je kriv što djeca misle da su hrvatski pisci smrtno dosadni?

"Mrze li tvoja djeca čitati lektiru?”, pitao me neki dan vidno zabrinuti kolega. Primijetio je, kaže, da njegov 10-godišnjak kod kojega je od malih nogu razvijao čitalačke navike u zadnje vrijeme nerado poseže za knjigom. Tome je, uvjeren je, uvelike kumovala lektira.

Volio bi, kaže, znati tko je odlučio da djeca u 4. razredu osmoljetke čitaju “Lutonjicu Toporka i devet župančića” Ivane Brlić-Mažuranić, djelo koje je toliko slojevito i puno arhaizama da ga teško mogu razumjeti i odrasli. Nitko ne spori neupitnu književnu vrijednost Ivane Brlić-Mažuranić, no što smo postigli ako “hrvatskog Andersena”, kako je nazivaju, hrvatski učenici smatraju dosadnim.

Dva cilja lektire

A da je tome doista tako pokazala je i anketa koju smo proveli među učenicima sedmih raz...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
15. prosinac 2025 13:25