U čudu je Alex Braun gledao HDZ-ovo predstavljanje gospodarskog programa u četvrtak. Ovom američkom PR stručnjaku, kojeg je SDP angažirao početkom godine kako bi popravio narušen imidž stranke i “humanizirao” predsjednika Vlade Zorana Milanovića, nije bilo jasno što vidi na ekranu LCD televizora u središnjici SDP-a na Iblerovom trgu.
“Karamarko izjavljuje da će dati 1000 eura za svaku rođenu bebu. Kakva je to kampanja? Otkud mu novac? Evo ja ću isto dati sto dolara... Što to znači?”, ironično je komentirao stariji potpredsjednik tvrtke PSB (Penn, Schoen, Berland) pretenda na premijersko mjesto iz suprotnog tabora. Alexander Braun, taj tajanstveni čarobljak za politički marketing od utorka se nalazi u Zagrebu. Stigao je iz Amerike kako bi što bolje stranku pripremio za kampanju. Na Iblerovom trgu u središnjici SDP-a ima svoj ured i jednog 25-godišnjeg asistenta koji je zadužen za stranačku online komunikaciju, koja je do njegovog dolaska bila poprilično zapuštena.
Radi s premijerom, svim ministrima, glasnogovornikom Vlade Nikolom Jelićem, ali najviše je u kontaktu s direktorom kampanje i glavnim tajnikom Igorom Dragovanom, te glasnogovornicom sdstranke Danicom Juričić Spasović. Od početka godine ima misiju dignuti SDP iz provalije i predsjednika stranke promijeniti iz temelja. Čini se da mu to i uspijeva jer rejting stranke i Vlade konstantno raste, a i premijer je nekako postao bliži i pristupačniji ljudima.
No, je li baš Braun zaslužan za promjenu u ponašanju premijera i za uzlet stranke koja je sve donedavno bila proglašavana sigurnim gubitnikom izbora?
“S Alexom često znamo analizirati medijske objave i njemu je već pomalo smiješno koliko mu novinari daju na važnosti. Pa ne kreira on našu politiku. On je vrhunski profesionalac, a njegov je posao naše poruke i politike na najbolji način plasirati u javnost. Sve ostalo je zasluga SDP-a”, tvrde izvori iz stranke.
Iako u SDP-u kažu da Braun nije zaslužan za njihove politike, naši izvori kažu da je to sam o djelomično točno. To se najbolje vidi na primjeru Zakona o konverziji kredita u švicarskim francima. Naime, iako se ne može osporiti namjera Vlade da riješi taj ogroman problem koji je pogodio više od 53.000 dužnika, upravo je Alex Braun bio taj koji je gurao rješenje koje će pokazati da je SDP lijeva stranka, te da je ministar Boris Lalovac stao u obranu građana pred “mrskim” bankarima. Naši izvori u stranci kažu da je SDP krenuo s ovim rješenjem bez obzira na posljedice koje bi konverzija mogla donijeti. Ako izgube izbore, razmišljali su, ta briga može prijeći na HDZ-ovu Vladu, a ako dobiju izbore, o tome će razmišljati poslije, pa čak mogu i izmijeniti zakon ako posljedice budu katastrofalne za financijski i monetarni sustav. Bitno je bilo privući oko 200.000 birača koji su izravno pogođeni zbog prezaduženosti, pa su u Vladi zaigrali na te interesne birače.
“Slično je radio i Sanader 2007. kada je putem inicijalne ponude građanima dao dionice Ine i HT-a”, komentira jedan naš sugovornik blizak vladajućoj stranci.
I običnom laiku jasno je da je SDP svoj rejting podigao i zbog ove mjere. Ako samo letimično pogledate Facebook stranicu Udruge Franak, onda će te lako primjetiti da je većina članova u strahu od mogućeg povratka HDZ-a na vlast jer nisu sigurni da bi trenutno oporbena stranka zadržala ovo vladino rješenje, pa im jedino preostaje da zbog svojih osobnih interesa glasaju za SDP-ovu koaliciju.
Braun je očito dobro detektirao što muči popriličan broj građana i to je zaključio na temelju fokus grupa koje je radio s biračima ljevice. Tada se već iskristaliziralo pitanje “obračuna” s bankarima i Lalovcem kao predvodnikom te borbe. No, ne samo da su SDP-ovi birači tu temu detektirali kao ključnu, već i oni koji možda nisu lijevo orijentirani sada hvale ministra financija jer je on njihov “spasitelj”.
Na tragu prikupljanja tih interesnih birača i vraćanja SDP-a socijaldemokraciji su i potezi poput vaučera za struju od 200 kuna koji se dijele socijalno najugroženijim skupinama, a tu je još i oprost dugova koje je Braun nazvao “Novi početak” ili na engleskom “Fresh start”.
Braun je u posljednje vrijeme često kontaktirao i s ministrom rada i mirovinskog sustava Mirandom Mrsićem.
A zašto baš s njim?
Na to pitanje odgovor smo dobili iz više izvora koji su nam potvrdili da je Braun temeljito pratio istraživanja o preferencijama birača i zaključio kako je SDP u proteklom razdoblju izgubio popriličan broj mladih birača, onih u srednjoj dobi s djecom i starijih. Srednjoj klasi omogućili su konverziju kredita u švicarcima, poreznim izmjenama povećali su im plaće, a ostali su im mladi i stariji. E zbog toga je bitno komunicirati projekte iz resora Miranda Mrsića. Zato su pred kraj mandata u SDP-u odlučili umirovljenicima isplatiti “božićnice”, a u gospodarskom programu predviđeno je smanjenje zdravstvenog doprinosa za tu skupinu, čime će im se i mirovine povećati. Kada je riječ o mladima, SDP je tu oduvijek bio bolji od HDZ-a, no to se u jednom trenutku promijenilo. Zato je bitno zapošljavanje mladih, a u SDP-u vjeruju da im je mjera “Garancija za mlade” donijela simpatije kod tog biračkog tijela. U tu svrhu odlučili su i pronaći novac za zapošljavanje znanstvenih novaka, što su mnogi u sustavu znanosti pozdravili, a tu su još i stipendije za deficitarna zanimanja. No, ipak tema koja je najviše zainteresirala mlade, što se najbolje vidi po objavi na Vladinom Facebook profilu, jest legalizacija marihuane u medicinske svrhe. Tim potezom SDP ne samo da je prigrlio mlađi, liberalni naraštaj već je i OrAhu izbio jedan od ključnih predizbornih projekata.
Posebnu brigu posvetili su i nezaposlenima, pa su tako još u četvrtak krenuli s prvim jumbo plakatima po Zagrebu. Po naputku Alexa Brauna SDP se mora hvaliti samo s točnim podacima koji pokazuju da “Hrvatska raste”, a na HDZ-ove paušalne podatke treba odgovoriti brojkama. Hrpom brojki!
“U Hrvatskoj se svaki tjedan otvori 500 novih radnih mjesta”, poruka je s jumbo plakata s napomenom da “Hrvatska raste” i da “Nema povratka na staro”.
“Samo u ovoj godini zaposleno je 77.123 mladih. To je domoljublje!”, obraćaju se i mladim biračima.
“Bilježimo najnižu stopu nezaposlenosti u posljednjih šest godina”, poručuju s plakata, uz “bockanje” HDZ-a u svom newsletteru da se njihovi programu pišu kod kuće, a ne u Munchenu.
“Hrvatska raste” doista je efektan slogan koji je Braun plasirao. Ne samo to, i svoju koaliciju nazvali su tako, a poanta je da građanima pokažu kako se gospodarstvo počelo napokon pomicati u pozitivnom smjeru, te da bi povratak HDZ-a na vlast značio povratak na staro. “Naprijed, a ne nazad” također je Braunov slogan koji je zapravo preslikao iz Obamine kampanje za predsjednika SAD-a, što se jasno navodi i u njegovoj strategiji koju smo imali prilike čitati. U jednom od poglavlja te strategije čak se i analiziraju slučajevi iz Obamine kampanje 2008. i 2012. sa sloganima “Change we can belive” i “Forward”.
U svojoj strategiji, koju smo objavili još u travnju u tjedniku Globus, Braun je na temelju istraživanja zaključio da je SDP izgubio i popriličan broj ženskih birača. Zato su krenuli u izmjenu izbornog zakonodavstva na način da su sve stranke trebale imati najmanje 40 posto podzastupljenog spola na listama za Sabor. Ustavni sud je ukinuo tu odredbu, međutim, u SDP-u su brže-bolje poručili kako će se njihova stranka unatoč tome držati kvota.
“Alex Braun nije naš strateg za izbore, samo nam pomaže da komuniciramo bolje prema javnosti. Dobro je imati takvog jednog stručnjaka koji će nam dati smjernice i korigirati nas”, kaže nam jedan ministar u Vladi i član Predsjedništva stranke koji je odradio nekoliko razgovora s Braunom.
I u ovoj izbjegličkoj krizi koja je zahvatila Hrvatsku savjet Alexa Brauna SDP-u je dobro došao. Po uzoru na već viđene kampanje (primjerice ona Gerharda Schroedera koji je u anketama gubio, da bi na kraju zbog dobrog odgovora na krizu s poplavama u Njemačkoj dobio izbore) Braun je osjetio da bi ta kriza, ako se SDP dobro postavi, mogla presudno utjecati na izbornog pobjednika. Vlada se tu po mnogima dobro snašla. Milanović je kao pravi državnik lijevo-liberalne Vlade stao u obranu izbjeglica, poslao poruku da žica po uzoru na Orbana nije rješenje, a više od 100.000 ljudi prošlo je kroz Hrvatsku bez da je itko to osjetio, osim Slavonaca.
Milanović je pokazao to humano lice karakteristično za lijevog premijera, a njegov ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić vrlo dobro je operativno vodio operaciju s izbjeglicama. Braun je zbog toga bio zadovoljan, a Vladin rejting sigurno je porastao kod većine SDP-ovih birača, no nije baš bio sretan s Ostojićevim izletavanjem oko prihvatnog kampa za izbjeglice na Prevlaci. Ono što je izričita sugestija Amerikanca jest to da nema soliranja! Sve poruke moraju biti ujednačene, svi ministri moraju u dogovoru s njim komunicirati, a posebno se to odnosi na krizno komuniciranje kakvo je ovo sa izbjeglicama.
To je funkcioniralo sve do ovog Ostojićevog gafa, koji je HDZ naravno odmah iskoristio za napad na SDP, pa smo tako vidjeli Tomislava Karamarka koji je obilazio Prevlaku, dok se Ostojić nespretno izvlačio iz te situacije tvrdeći da nije mislio na kamp za izbjeglice već na kamp za smještaj policije koja bi branila južnu hrvatsku granicu.
S druge strane dio tih SDP-ovih birača koji honoriraju situaciju s izbjeglicama, Milanović je sigurno i otjerao s nepotrebnim zaoštravanjem situacije sa Srbijom, a zbog toga nisu bili sretni ni u njima naklonjenom SDSS-u. Ali, čini se da ni to nije bilo slučajno. Izgleda da je i to dio strategije novog SDP-ovog domoljublja koje je krenulo s vojnim mimohodom, preko raskidanja arbitražnog sporazuma sa Slovenijom, pa onda i sa oštrim porukama prema Beogradu. U SDP-u su svjesni da pobjede nema bez privlačenja tog dijela birača centra i desnog centra, samo je pitanje kako istodobno zadržati svoje birače. Toga je svjestan i PR mag Braun koji je izrežirao SDP-ov prvi predizborni skup u Zagrebu koji je više podsjećao na nekadašnje HDZ-ove skupove. Očito su u vladajućoj stranci htjeli HDZ-u ukrasti njihov adut i pokazati da ne mogu samo oni imati zaštitni znak na domoljublje. Zato su se na SDP-ovom skupu vijorile hrvatske zastave, vikalo se “Hrvatska, Hrvatska”, Milanović je lupao šakom o govornicu, dizao desnicu u zrak i lupao se po grudima. Malo je to sve skupa djelovalo neprirodno, ali stručnjaci se slažu da to možda i nije loš potez. Samo je pitanje koliko će to novo SDP-ovo domoljublje privući birače centra, a koliko će zapravo utjecati na neke lijeve birače koji bi možda mogli pretrčati nekim lijevijim opcijama poput OraHa.
Na tom SDP-ovom skupu mogao se vidjeti još jedan utjecaj Brauna, što su mnogi prepoznali kao tipično amerikaniziranu kampanju. U prvom redu, naime, sjedila je Milanovićeva supruga Sanja Musić.
Kao posebna točka u Braunovoj strategiji je i osobna kampanja, odnosno Milanovićev napad na Karamarka. U sučeljavanju s Tomislavom Karamarkom, smatra Braun, Milanović bi odnio pobjedu jer je obrazovaniji, upućeniji u gospodarske teme, verbalno jači, a njegova je Vlada nekorumpirana i transparentna. HDZ je, misli Braun, stranka osuđena za korupciju, financirali su se iz crnih fondova, a Karamarko bio šef tajne službe, što nije dobro za mjesto premijera.
“Povratak HDZ-a zaustavio bi reforme i vratio zemlju unatrag i to treba spriječiti. SDP nema alternative, a Milanović je pravi izbor za premijera”, navodi se u Branovoj strategiji. Zato Milanović stalno Karamarka zove na sučeljavanje, jer su zaključili da je najslabija karika oporbene stranke zapravo njen šef. Karamarko se još uvijek opire tome, jer i u HDZ-u znaju da njihov šef nije baš neki govornik, te da bi ga Milanović pojeo u debati. Ai nije isključeno da se u finišu kampanje njih dvojica ipak nađu u nekom od TV studija, što je normalno u svim demokratskim zemljama. Ali onda se Karamarko mora dobro pripremiti jer zna da je i sadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović briljirala u sučeljavanjima s Ivom Josipovićem i na kraju dobila izbore.
SDP je prema napucima Brauna krenuo i u tzv. kampanju straha. Birače se plaši s time što će se dogoditi ako HDZ dođe na vlast. To je sadržano i u sloganu “Nema povratka na staro”. O tome je pisao i Milanović u svom pismu biračima:
“Zatekli smo pokradenu, zapuštenu i neurednu zemlju u kojoj su nezaposlenost i siromaštvo uzimali sve više maha. Preuzeli smo tada odgovornost, pokrenuli smo i provodimo reforme o kojima su drugi neumorno govorili, istodobno neumorno bježeći od njih...”
“SDP je prvo morao srediti nered u kojem je HDZ ostavio državu.”, kaže Braun, te nastavlja: “Povratak HDZ-a zaustavio bi reforme i vratio zemlju unatrag i to treba spriječiti. SDP nema alternative, a Milanović je pravi izbor za premijera”.
No, efekt straha od povratka HDZ-a na vlast ne postiže se samo time, već i prozivanjem drugih, manjih konkurentskih stranaka. Zato je ministar poduzetništva i obrta Gordan Maras sredinom kolovoza u jednom televizijskom intervjuu izjavio:
“Ono što mnogi shvaćaju jest da Mirela Holy nije alternativa Karamarku nego je to Milanović. Najnormalnije je da SDP proširuje svoju koaliciju i da je Holy svjesna da ove politike koje predstavljaju svaki dan neće nikada primjenjivati ako nastavi s ovom politikom. Ova njena politika pomaže samo HDZ-u i Karamarku. Ovako kako se ona ponaša znači da je glas za Holy glas za HDZ.”
Izbori će u svakom slučaju biti vrlo tijesni i u ovom trenutku nitko se ne usudi prognozirati tko će pobjediti. Zato je bitan svaki potez, svaka izjava i poruka koja će stizati iz SDP-ova tabora. Milanović je očito zaigrao na sve ili ništa. Izgubi li izbore, ne gine mu smjena na čelu SDP-a, a ako dobije izbore bit će to velika pobjeda koju mu nitko neće moći osporiti. Zasigurno će za tu eventualnu pobjedu biti zaslužan i Alex Braun.
Poučen prijašnjim iskustvom vođenja kampanje za češku stranku ANO, koju je uspješno lansirao na tamošnju političku scenu, Braunu rad s SDP-om predstavlja veliki izazov. A ako se na kraju poslože kockice i zajedno s Milanovićem dobije izbore, bit će to još jedna lijepa crtica u njegovom životopisu. Tko zna, možda će se i hrvatski slučaj, poput češkog, proučavati u PR udžbenicima, a Braun za svoj rad dobiti još jedno priznanje struke.