ŠOKANTNI FILM BRANKA SCHMIDTA

Petnaest sam godina bio šef klinike i mogu potvrditi...film 'Ljudožder vegetarijanac' nije fikcija. To je cijela istina o našim klinikama za porode

    AUTOR:
  • OBJAVLJENO:
  • 11.03.2012. u 10:39

On je glavni lik romana “Ljudožder vegetarijanac” i korumpirani liječnik koji lažira medicinsku dokumentaciju, pacijentice mu umiru prilikom poroda, pije i drogira se, druži se s pokvarenim policajcima i obavlja poslove za zagrebačko podzemlje . Ime mu je Mrkan. To je kratki opis glavnog junaka romana koji je pod pseudonimom Alena Bovića napisao autor hit-romana “Metastaze” Ivo Balenović. Balenović je, što je u ovoj priči svakako važno, kao ginekolog 15 godina radio u zagrebačkoj Klinici za ženske bolesti i porode Merkur. Roman čovjeka koji je bio dio sustava.

Eksplozivna roba

Njegov roman “Ljudožder” nije, ipak, izazvao pažnju kakva se, s obzirom na tematiku kojom se bavi, mogla očekivati. Dvije godine poslije roman je ekranizirao Branko Schmidt. Surovi medicinski triler koji je ovih dana počeo svoj kino-život, a koji Mrkana (u filmu je promijenio ime u dr. Babića) prati dok beskrupulozno uništava živote svojih kolega i pacijentica, postao je sada eksplozivna roba.

I Schmidt i Balenović kažu da su im uz neizbježnu dozu fikcije kao inspiracija za Mrkana poslužili stvarni događaji iz zagrebačkih rodilišta, stravični slučajevi liječničkog nemara s tragičnim posljedicama te korupcija uskog kruga liječnika koja dosad nije razotkrivena i razbijena. Slučajevi koje s nevjericom pratimo u filmu slučajevi su koji su se događali u zagrebačkim rodilištima i dio su iskustava Balenovića i drugih zagrebačkih ginekologa.

Fikcija i stvarnost

Kada smo krenuli u istraživanje odnosa stvarnosti i fikcije u Balenovićevoj knjizi (i Schmidtovu filmu) i razgovarali s mnogim uglednim ginekolozima, došli smo do šokantnog saznanja. Gotovo sve što se događa u “Ljudožderima vegetarijancima” događa se i u hrvatskim klinikama. Riječ je o autentičnom djelu koje uvjerljivo i istinito opisuje pravo stanje stvari u klinikama za porode, rekli su nam naši sugovornici.

Ivo Balenović radio je kao ginekolog u bolnici Merkur. Upravo je tu, na neki način, rodno mjesto njegova romana “Ljudožderi vegetarijanci”. Balenović danas više ne radi u Merkuru. Jedan je od optuženih u slučaju Pitra, slučaju koji je za posljedicu imao rođenje djeteta koje je danas stopostotni invalid i slučaju o kojem, s obzirom na to da je i sam jedan od sudionika procesa, ne smije pričati. Taj je slučaj bio razlog zbog kojega je Balenović napustio svoju profesiju i posvetio se pisanju - obračunu sa svim užasima kojima je i sam svjedočio tijekom svog liječničkog staža.

Liječnik bez ugovora

Što znamo o slučaju Pitra? Riječ je o slučaju dječaka Dominika Pitra iz Zagreba koji je rođen u kolovozu 2007. Porod je u bolnici vodio jedan privatni liječnik bez ugovora s tom bolnicom, i to u noći kada je u dežurnom timu bio i Balenović. Tijekom poroda došlo je do akutne hipoksije. Dominiku je nakon čak četiri sata reanimacije dijagnosticirana asfiksija (gušenje), oštećenje mozga nastalo gubitkom kisika, edem mozga i teško krvarenje. Mjerodavne institucije zataškavaju takve slučajeve ne libeći se davanja lažnih iskaza ne bi li zaštitile odgovorne za organizirani kriminal u zdravstvu. Tako je bilo i u ovom slučaju.

Njegovi roditelji od tada vode bitku za njegovo zdravlje i pravnu bitku u procesu u kojemu su dosad zakazana dva ročišta i oba su odgođena. Dječak je dosad operiran devet puta, gotovo je nepokretan, često nesvjestan svoje okoline. Njegova medicinska dokumentacija pokazuje kako bi, da nije bilo perinatalne asfiksije, danas bio zdrav petogodišnjak.

‘Socijalno to ne pokriva’

Najspornija u čitavom slučaju je uloga privatnog liječnika koji je vodio porod, iako nije smio biti u Merkuru, u bolnici s kojom nije imao ugovor o radu, dapače ravnatelj mu je stari ugovor odbio produljiti. Obitelj Pitra njemu je kao privatniku povjerila vođenje trudnoće, a nesvjesni da je to zabranjeno tražili su ga da prisustvuje i porodu, kako bi se osjećali sigurnije. Od njih je, kako su rekli, tražio između pet i deset tisuća kuna za taj porod riječima: “Socijalno osiguranje vam to ne pokriva”.

Okidač za priču

Šokira priznanje Dominikova oca medijima da je taj privatnik nakon traumatičnog poroda hladnokrvno od njega naplatio 5000 kuna iako je znao da će dječak osjećati posljedice čitav život.

Drugi slučaj koji je bio okidač za šokantnu Balenovićevu knjigu i film vezan je uz bolnicu Sveti Duh. Slučaj Ivankić dogodio se u noći 21. siječnja 2002. godine. Dragicu, majku troje djece, 34-godišnjakinju, oko ponoći je u KB Sveti Duh dovezao njezin suprug. Bila je u 39. tjednu uredne trudnoće, a liječnički tim pripremio ju je za prirodni porod, iako je njeno stanje ukazivalo na to da je potreban hitni carski rez.

Prilikom poroda došlo je do puknuća maternice, dijete se rodilo mrtvo, a Dragica je preminula od iskrvarenja nakon 11 sati. Tužiteljstvo je odustalo od progona pa je njezin suprug Robert pokrenuo privatnu parnicu kako bi dokazao da je supruga umrla zbog liječnike pogreške. Iako je nalaz Hrvatske liječničke komore utvrdio da pogreške nije bilo, četiri druga vještačenja pokazala su suprotno. Utvrđeno je da je medicinska dokumentacija falsificirana, zbog čega je u prosincu 2007. godine dr. Kurjak proglašen krivim radi netočnog izvještaja o uzrocima smrti. No, za slučaj je prema zakonu u siječnju 2008. godine već nastupila zastara, pa je Kurjak izbjegao odsluženje kazne.

Robert Ivankić i danas vodi privatnu pravnu bitku. Prošlog se tjedna obratio medijima i upozorio na to da je presuda lani triput odgađana, da bi nakraju sutkinja koja je slučaj vodila godinama odjednom bila prebačena na drugi sud. Proces će morati početi ponovno. Ivankić će, najavljuje, Međunarodnom sudu za ljudska prava tužiti državu.

Dijaboličan lik

Koliko su fikcija i stvarnost “Ljudoždera” isprepleteni nije u početku znao ni redatelj Branko Schmidt. Dio istine saznao je nedavno, kad se s Dragičinim suprugom susreo prilikom gostovanja u jednoj televizijskoj emisiji.

- Potpuno sam šokiran jer u mojem se filmu ta žena zove Dragica Japetić. Dok nisam upoznao njenog supruga, nisam znao za stvarni slučaj. To samo potvrđuje ono što mi je rekao Ivo Balenović, a to je da iza mnogih slučajeva opisanih u knjizi postoji stvarni događaj. Nemam pojma kako će Dragičin suprug, bude li ikad gledao moj film, podnijeti scenu umiranja u filmu - kaže Schmidt.

Tako dijaboličan lik kakav je dr. Babić vjerojatno ne postoji u hrvatskim bolnicama, kaže nam Balenović.

Obrambena reakcija

- Sva sam nečasna djela pripisao jednoj osobi i zbog toga on djeluje tako nečovječno predimenzioniran. Jednostavno sam iz sebe izbacio ono negativno što se u meni nakupilo tijekom godina rada u bolnici. To je podsvjesna obrambena reakcija - kaže Balenović.

Balenović je brojne nepravilnosti prijavio nadležnima u Ministarstvu zdravstva. Sada čeka što će se dogoditi. Ipak, dok razgovaramo, izražava strah od sotonizacije struke kojom se i sam bavio godinama. Riječ je, naglašava, o maloj skupini ljudi. - Kao liječnik uglavnom sam bio s kolegama čija su visoka etička načela neupitna. Roman je moj način obrane digniteta struke.

Slično je iskustvo i redatelja filma Branka Schmidta.

- Poznajem puno liječnika i mnogi od njih su mi pomagali u nastajanju filma. Ovdje govorimo o malenoj, ali glasnoj, moćnoj i dobro zaštićenoj grupi ljudi koja baca ljagu na čitavu profesiju i ugrožava društvo u cjelini. Smatram da se sada stvorila kritična masa koja želi da se stanje u zdravstvu raščisti.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista

Izdvajamo