Tek nakon što sam prošloga ponedjeljka stupio na betonsku stazu jedine tamošnje međunarodne zračne luke - nazvane u slavu buduće svetice Majke Tereze - u selu Rinase, predziđu metropole Tirane, jedanaesti put ušao u Republiku Albaniju, postao sam svjestan kako mi se to dogodilo prvi put prije dugih, predugih pedeset zima. Kad sam široko otvorenih očiju upijao prve prizore ondašnje iza sedam brava čvrsto zamandaljene i od svijeta odvojene države. U prosincu 1965., nakon što sam se bio prijavio kao izvjestitelj koji će se javljati s prvenstva Balkana u košarci i tako dobio žarko željenu i za nas gotovo nedokučivu vizu. Osjećao sam se kao jedini dobitnik koji je čudesno pogodio svih dvanaest parova na sportskoj kladionici. Jer Albanija, kojom je čeličnom šakom vladao nedodirljivi dik...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....