Tog hladnog kasnojesenskog dana 1970. hodnici Leksikografskog zavoda na Strossmayerovu trgu bili su pusti. Subota, neradni dan, 11 sati prije podne. Dolje na ulazu portir me pustio u zgradu, s kratkom napomenom: “Direktor vas čeka gore, u kabinetu”. Ulazio sam s jedva suzdržanom strepnjom. Pokucao sam na vrata tajnice Lidije, ali ni nje nije bilo na poslu. Krleža je sjedio sam u kabinetu za svojim velikim radnim stolom. Preko stola mi je pružio ruku, s jedva primjetljivim mekim smiješkom, a meni je odmah laknulo. Krleža je vidljivo bio zadovoljan, u jednome od njegovih ne baš previše čestih dobrohotnih izdanja.
Dan ranije, u petak, potkraj radnoga vremena, iz tiskare “Ognjen Prica” donio sam Krleži prva dva primjerka upravo odštampanog, a još neukoričenog knjižnog bloka “S...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....